GibiGib

Prije nešto više od mjesec i pol dana u velikoj belgijskoj opernoj kući, Théâtre Royal de la Monnaie u Briselu, održane su audicije za prijem novih članova tamošnjeg orkestra. Kao jedini Hrvat, Marko Bobičanec iz Belice dobio je priliku predstaviti svoje sviračko umijeće.

– Prijavio sam se sam, no za audiciju sam dobio pozivnicu. Posebna je čast biti među tridesetak vrhunskih glazbenika iz cijeloga svijeta. Iako ovoga puta nisam prošao dalje, radi se o neprocjenjivu iskustvu: upoznao sam nove ljude, iskusio novu sredinu, odgovorio na još jedan izazov… Uživao sam u muziciranju i bio sretan nakon nastupa. Mislim da se isplati biti vrijedan i marljiv te se okrenuti budućnosti! – odlučno kaže Marko.

Belička Limena

Tridesetčetverogodišnjak je rođen u Čakovcu, a s glazbom se po prvi puta susreo u beličkoj Limenoj glazbi u kojoj je svirao pod mentorstvom Stjepana Taradija-Uteka, također poznatoga međimurskoga trubača i glazbenog pedagoga. Upisao je Glazbenu školu u Varaždinu, gdje je uspješno završio dva pripremna i četiri razreda srednje škole u klasi profesora Darka Navoja. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja postiže zapažene rezultate na regionalnim i državnim natjecanjima: dobitnik je dvije prve i jedne druge nagrade. Prije nešto manje od šest godina osvojio je treću nagradu na Hrvatskom natjecanju mladih glazbenika „Papandopulo“. Muzičku akademiju upisao je 2002., a diplomirao četiri godine kasnije u klasi profesora Marina Zokića. Još tijekom studija započeo je s pedagoškim radom pa je tako radio kao nastavnik u Glazbenoj školi „Ferdo Livadić“ u Samoboru. Nastupao je kao solist uz pratnju velikoga brass ansambla Muzičke akademije u Zagrebu pod ravnanjem prof. Šime Vulelije te sa brass kvintetom uz pratnju Simfonijskog orkestra Hrvatske vojske. Sudjelovao je na raznim majstorskim tečajevima trube. Marko je nastupao i sa Zagrebačkom filharmonijom, gdje je ujedno bio i ročnik, te izvodio raznovrsne programe. Osim toga, svirao je i sa Simfonijskim orkestrom te Big bandom HRT-a, Big bandom Hrvatske glazbene mladeži, orkestrima HNK-a u Zagrebu i Rijeci, kao i orkestrom Zagrebačkoga gradskoga kazališta „Komedija“.

– Trubu sviram više od pola života, najviše zahvaljujući svojem bratu Mariju. On je, naime, zaslužan za to što me odveo na probu Limene glazbe Belica, gdje sam se zaljubio u glazbu „na prvi sluh“. Prve note kod gospodina Taradija odsvirao sam 1994. godine te je on otada zauzeo posebno mjesto u mome srcu: mogao bih bez lažne skromnosti ustvrditi da mi je postao glazbenim i životnim uzorom, moj je pravi „glazbeni otac“. Što se tiče iskustava s nastupima, moram spomenuti gostovanje na davnome slavlju u Austriji kad me učitelj upitao jesam li spreman odsvirati „Tišinu“. Riječ je o doista posebnoj pjesmi, jednoj od najpoznatijih za trubu, koju i danas volim zasvirati, originalno talijanskoj ljubavnoj pjesmi. Spremno sam odgovorio da jesam te su mi onako sitnome pomogli da se popnem na stol. Svirao sam pred više od stotinu ljudi, što je za mene bio osobit doživljaj… Od uzbuđenja sam „zaboravio“ završiti skladbu pa sam je svirao 5-6 puta! (smijeh) Na kraju mi je učitelj pomogao završiti. Uslijedio je gromoglasan pljesak! S kvintetom sam svirao u Japanu i Grčkoj, ti su nastupi također ostavili pečat u mome sjećanju, a s radošću se sjećam i nastupa u emisiji „Večernja škola“ Željka Pervana, u kojoj sam imao čast sudjelovati, ali i nastupa na pulskom Etno festivalu sa Gustijem Draksarom i beličkim bandistima. Mislim da ulazak međimurske popevke na UNESCO-v Reprezentativni popis nematerijalne baštine dovoljno govori o značaju i kvaliteti međimurske glazbe, što nije dovoljno prepoznato – smatra Bobičanec.

Uspješan pedagog

U Ateni, Ankari i Japanu nastupao je s Brass kvintetom „Busina“. Trenutno svira u Podium brass kvintetu, koji održava koncerte diljem Hrvatske. Bio je dirigent Limene glazbe KUD-a „Sveta Ana“ iz Rozge, s kojom je 2015. osvojio drugo mjesto na Državnom natjecanju puhačkih orkestara u Novom Vindolskom. Vodi Gradski puhački orkestar Zabok, s kojim je ove godine nastupao na istoj smotri i od žirija dobio izvrsne kritike te pohvalu kao najbolji dirigent na natjecanju. Marko je profesor trube u Osnovnoj glazbenoj školi Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku i honorarni suradnik u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, gdje također vodi školski orkestar i komorni sastav:

– Moji su učenici vrlo uspješni na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima kao solisti te u sklopu komornih sastava. Redovito dobivaju Oskare znanja kao najbolje plasirani u Lijepoj Našoj. Trudim se ostati uspješnim pedagogom i uživam u podučavanju novih generacija hrvatskih glazbenika. U rodnoj me grudi međimurska glazba ispunjava ponosom; osim talenta i muzikalnosti, za izvođenje zahtijeva „ono nešto“ što imaju malobrojni koji nisu rođeni u Međimurju. Obožavam i klasičnu glazbu: za „one koji žele više“ izdvojio bih „Concierto de Aranjuez“ Joaquína Rodriga, originalno pisan za gitaru, i „Gabriel’s oboe“ Ennija Morriconea. S druge strane, ne volim šund, osobito „narodnjake“, koje smatram „glazbom“ za one koji se ne žele potruditi. U slobodno vrijeme radim na popravljanju nedostataka u svojoj izvedbi! (smijeh) Glazba je moja ljubav, posao, hobi i život!

Trenutno sam dosta angažiran u Podium brass kvintetu. Izdvojio bih suradnju s Paulom Goodchildom, prvom trubom Simfonijskog orkestra iz Sydneyja, s kojim smo ove godine imali tri iznimno posjećena i zapažena koncerta, od kojih je jedan, adventski, održan u Zagrebačkoj katedrali 19. prosinca. Zasvirao je i na koncertu zabočkoga Gradskoga puhačkog orkestra koji je održan sredinom prosinca. Na koncertu su nastupili i Mešani pevski zbor iz Bistrice ob Sotli te Brass ansambl „Šudigo“. Potonji je pod mojim mentorstvom na nedavno održanom natjecanju u Opatiji osvojio drugu nagradu! Za uspjeh sam osobito zahvalan roditeljima, majci Mariji i ocu Božidaru te bratu Mariju, kojega sam već spomenuo. Bez njihove podrške teško bih ostvario sve navedeno!

Komentari

Komentara