Povežite se s nama

Kultura

Marko Bobičanec iz Belice: „Glazba je moja ljubav, posao, hobi i život!“

Objavljeno:

- dana

Prije nešto više od mjesec i pol dana u velikoj belgijskoj opernoj kući, Théâtre Royal de la Monnaie u Briselu, održane su audicije za prijem novih članova tamošnjeg orkestra. Kao jedini Hrvat, Marko Bobičanec iz Belice dobio je priliku predstaviti svoje sviračko umijeće.

– Prijavio sam se sam, no za audiciju sam dobio pozivnicu. Posebna je čast biti među tridesetak vrhunskih glazbenika iz cijeloga svijeta. Iako ovoga puta nisam prošao dalje, radi se o neprocjenjivu iskustvu: upoznao sam nove ljude, iskusio novu sredinu, odgovorio na još jedan izazov… Uživao sam u muziciranju i bio sretan nakon nastupa. Mislim da se isplati biti vrijedan i marljiv te se okrenuti budućnosti! – odlučno kaže Marko.

Belička Limena

Tridesetčetverogodišnjak je rođen u Čakovcu, a s glazbom se po prvi puta susreo u beličkoj Limenoj glazbi u kojoj je svirao pod mentorstvom Stjepana Taradija-Uteka, također poznatoga međimurskoga trubača i glazbenog pedagoga. Upisao je Glazbenu školu u Varaždinu, gdje je uspješno završio dva pripremna i četiri razreda srednje škole u klasi profesora Darka Navoja. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja postiže zapažene rezultate na regionalnim i državnim natjecanjima: dobitnik je dvije prve i jedne druge nagrade. Prije nešto manje od šest godina osvojio je treću nagradu na Hrvatskom natjecanju mladih glazbenika „Papandopulo“.

Muzičku akademiju upisao je 2002., a diplomirao četiri godine kasnije u klasi profesora Marina Zokića. Još tijekom studija započeo je s pedagoškim radom pa je tako radio kao nastavnik u Glazbenoj školi „Ferdo Livadić“ u Samoboru. Nastupao je kao solist uz pratnju velikoga brass ansambla Muzičke akademije u Zagrebu pod ravnanjem prof. Šime Vulelije te sa brass kvintetom uz pratnju Simfonijskog orkestra Hrvatske vojske. Sudjelovao je na raznim majstorskim tečajevima trube. Marko je nastupao i sa Zagrebačkom filharmonijom, gdje je ujedno bio i ročnik, te izvodio raznovrsne programe. Osim toga, svirao je i sa Simfonijskim orkestrom te Big bandom HRT-a, Big bandom Hrvatske glazbene mladeži, orkestrima HNK-a u Zagrebu i Rijeci, kao i orkestrom Zagrebačkoga gradskoga kazališta „Komedija“.

– Trubu sviram više od pola života, najviše zahvaljujući svojem bratu Mariju. On je, naime, zaslužan za to što me odveo na probu Limene glazbe Belica, gdje sam se zaljubio u glazbu „na prvi sluh“. Prve note kod gospodina Taradija odsvirao sam 1994. godine te je on otada zauzeo posebno mjesto u mome srcu: mogao bih bez lažne skromnosti ustvrditi da mi je postao glazbenim i životnim uzorom, moj je pravi „glazbeni otac“. Što se tiče iskustava s nastupima, moram spomenuti gostovanje na davnome slavlju u Austriji kad me učitelj upitao jesam li spreman odsvirati „Tišinu“. Riječ je o doista posebnoj pjesmi, jednoj od najpoznatijih za trubu, koju i danas volim zasvirati, originalno talijanskoj ljubavnoj pjesmi. Spremno sam odgovorio da jesam te su mi onako sitnome pomogli da se popnem na stol. Svirao sam pred više od stotinu ljudi, što je za mene bio osobit doživljaj… Od uzbuđenja sam „zaboravio“ završiti skladbu pa sam je svirao 5-6 puta! (smijeh) Na kraju mi je učitelj pomogao završiti. Uslijedio je gromoglasan pljesak! S kvintetom sam svirao u Japanu i Grčkoj, ti su nastupi također ostavili pečat u mome sjećanju, a s radošću se sjećam i nastupa u emisiji „Večernja škola“ Željka Pervana, u kojoj sam imao čast sudjelovati, ali i nastupa na pulskom Etno festivalu sa Gustijem Draksarom i beličkim bandistima. Mislim da ulazak međimurske popevke na UNESCO-v Reprezentativni popis nematerijalne baštine dovoljno govori o značaju i kvaliteti međimurske glazbe, što nije dovoljno prepoznato – smatra Bobičanec.

Uspješan pedagog

U Ateni, Ankari i Japanu nastupao je s Brass kvintetom „Busina“. Trenutno svira u Podium brass kvintetu, koji održava koncerte diljem Hrvatske. Bio je dirigent Limene glazbe KUD-a „Sveta Ana“ iz Rozge, s kojom je 2015. osvojio drugo mjesto na Državnom natjecanju puhačkih orkestara u Novom Vindolskom. Vodi Gradski puhački orkestar Zabok, s kojim je ove godine nastupao na istoj smotri i od žirija dobio izvrsne kritike te pohvalu kao najbolji dirigent na natjecanju. Marko je profesor trube u Osnovnoj glazbenoj školi Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku i honorarni suradnik u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, gdje također vodi školski orkestar i komorni sastav:

– Moji su učenici vrlo uspješni na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima kao solisti te u sklopu komornih sastava. Redovito dobivaju Oskare znanja kao najbolje plasirani u Lijepoj Našoj. Trudim se ostati uspješnim pedagogom i uživam u podučavanju novih generacija hrvatskih glazbenika. U rodnoj me grudi međimurska glazba ispunjava ponosom; osim talenta i muzikalnosti, za izvođenje zahtijeva „ono nešto“ što imaju malobrojni koji nisu rođeni u Međimurju. Obožavam i klasičnu glazbu: za „one koji žele više“ izdvojio bih „Concierto de Aranjuez“ Joaquína Rodriga, originalno pisan za gitaru, i „Gabriel’s oboe“ Ennija Morriconea. S druge strane, ne volim šund, osobito „narodnjake“, koje smatram „glazbom“ za one koji se ne žele potruditi. U slobodno vrijeme radim na popravljanju nedostataka u svojoj izvedbi! (smijeh) Glazba je moja ljubav, posao, hobi i život!

Trenutno sam dosta angažiran u Podium brass kvintetu. Izdvojio bih suradnju s Paulom Goodchildom, prvom trubom Simfonijskog orkestra iz Sydneyja, s kojim smo ove godine imali tri iznimno posjećena i zapažena koncerta, od kojih je jedan, adventski, održan u Zagrebačkoj katedrali 19. prosinca. Zasvirao je i na koncertu zabočkoga Gradskoga puhačkog orkestra koji je održan sredinom prosinca. Na koncertu su nastupili i Mešani pevski zbor iz Bistrice ob Sotli te Brass ansambl „Šudigo“. Potonji je pod mojim mentorstvom na nedavno održanom natjecanju u Opatiji osvojio drugu nagradu! Za uspjeh sam osobito zahvalan roditeljima, majci Mariji i ocu Božidaru te bratu Mariju, kojega sam već spomenuo. Bez njihove podrške teško bih ostvario sve navedeno!

Kultura

FOTO Spomen dom rudarstva Cimper prvi put na Noći muzeja, svoja bogatstva pokazali Ludbreg i V. Toplice

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Noć muzeja obilježena je u nizu gradova Varaždinske i Međimurske županije.

Spomen dom rudarstva Cimper ove se godine po prvi put priključio manifestaciji Noć muzeja. Postav je bio službeno otvoren od 17 do 23 sati, iako su prvi znatiželjnici pušteni u separator i prije navedenog termina.

Noć muzeja službeno je otvorio gradonačelnik Murskog Središća, Dražen Srpak, a posjetiteljima se obratio i ravnatelj Centra za kulturu „Rudar“, Zoran Turk. Samo otvoranje uveličali su predstavnici dviju udruga usko povezanih s rudarstvom na području Murskog Središća – Rudarski zbor i Društvo žena Mursko Središće u svojoj tradicijskoj maski Cimeri, koja predstavlja patuljke iz rudnika.

Već na samom startu je Spomen dom bio prepun posjetitelja, a broj nije nastavio padati sve do 21 sat, kada se intenzitet nešto smanjio, a posjetitelja je bilo i do samog kraja. Ukupan broj pobrojanih posjetitelja je 1082, a većina njih sudjelovala je i u nagradnoj igri u kojoj su se mogle dobiti rudarske hoodice, torbe i kratke majce. Posjetitelji, barem oni pristigli do 20 sati mogli su uživati i u kuhanom vinu, čaju i pecivima.

Bio je ovo više nego uspješan početak ove muzejske manifestacije koja se u Republici Hrvatskoj održava 18. put, a sigurni smo da će i svake sljedeće biti još uspješnija, s novim sadržajima.

Ludbreg

Svadba je jedan od najvažnijih životnih događaja i kao takva neiscrpan je izvor sjećanja, emocija i doživljaja. Svadbeni običaji nerijetko se razlikuju od sela do sela, od mjesta do mjesta, a mijenjaju se i nadopunjuju gotovo iz godine u godinu.

Potaknut time, etnolog Robert Kapeš zaposlen u Muzeju grada Ludbrega odlučio je istražiti svadbene običaje ludbreške Podravine i to iz razdoblja 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Istraživanje je ujedno bilo dio njegovog stručnog rada “Tradicijski običaji ludbreškog kraja”, a rezultiralo je izložbom “Neseju robaču, nesu se spuntali” koja je danas u sklopu Noći muzeja otvorena u izložbenom prostoru dvorca Batthyany.

Cilj izložbe je sačuvati tradicijske svadbene običaje koji su već gotovo iskorijenjeni, a dio su bogate kulturne baštine ludbreškoga kraja.

– Izložba je nastala kao produkt stručnog rada koji se temelji na analizi stručne literature i obavljenih intervjua s kazivačima iz okolnih mjesta. Predmeti izloženi na izložbi su plod višegodišnjeg, aktivnog skupljanja predmeta, dokumenata i fotografija od strane članica udruge žena ‘Žene iz centra svijeta’ koje predano prikupljaju i brinu o predmetima. Također, neki predmeti, dokumenti i fotografije su privatne donacije mještana za potrebe izložbe – objasnio je Robert.

Zahvaljujući suradnji mještana i udruzi žena, fundus Muzeja grada Ludbrega bogatiji je tako za nekoliko desetaka svadbenih predmeta koji su izloženi u sklopu ove izložbe.
Uz prepoznatljive lance ispletene od krep papira, asparagus, nezaobilazne prfkače, vjenčanice, vjenčane rukavice, obuću, oglavlja udanih žena, svadbene zastave, vjenčano prstenje jedan od najzanimljivijih izloženih predmeta je spavaćica iz prve bračne noći koja je u muzej stigla kao privatna donacija.

Osim o predmetima, na otvorenju izložbe pričalo se i o svadbenim običajima, od kojih se mnogi danas više ne prakticiraju. Jedan takav je primjerice nošenje košulje mladoženji.

– Naziv izložbe zapravo je uzrečica koju su izgovarali susjedi i mještani iz mjesta iz kojeg je bio mladoženja kada bi vidjeli i čuli da dolazi skupina ljudi u mladoženjinu kuću i da mu nose košulju (robaču). Nevjesta je večer prije svadbe kumovima, prijateljima, bratu/sestri, šogoru/šogorici predala košulju za mladoženju koju je onda nekolicina njih pjevajući nosila do mladoženjine kuće. U prvoj polovici 20. st. mlada je šivala tu košulju, no već oko 50-ih godina se ta košulja kupovala. Kada bi ljudi vidjeli da mu donose košulju večer prije svadbe, znači da se nisu predomislili (nesu se spuntali) i da će vjenčanja biti – objasnio je etnolog Robert.

Izložbu je otvorio ravnatelj Centra za kulturu i informiranje ‘D. Novak’ Branko Dijanošić, a programa otvorenja vodila je voditeljica Muzeja grada Ludbrega, arheologinja i kustosica Jelena Koprek.

Ako ste propustili otvorenje izložbu možete razgledati sve od 9. veljače i to radnim danom od 8 do 14 sati uz prethodnu najavu na 042 421 512.

Varaždinske Toplice

Već 18. godinu zaredom, Zavičajni muzej Varaždinske Toplice uključio se u jednu od najpoznatijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj – Noć muzeja koja se održava još od 2005. godine. Brojni posjetitelji i ove su godine imali priliku razgledati atraktivnu kulturnu baštinu koju krije jedno od najpoznatijih europskih antičkih središta i upoznati se s duhom starog Rima.

Svi građani i posjetitelji besplatno su mogli razgledati stalni arheološki postav lokaliteta Aquae Iasae te obići izložbu iz fundusa u Galeriji Toplissa, a kako bi odgovorio na brojne upite zainteresiranih, Zavičajni muzej Varaždinske Toplice osigurao im je i stručno vodstvo.

– Posljednje dvije godine, u periodu korone održavali smo digitalnu Noć muzeja, kao i većina muzeja, a budući da se covid situacija smirila, ove smo se godile vratili klasičnom obliku obilježavanja. Potaknuti prekrasnim međunarodnim stručnim skupom na temu termalne vode i interesom posjetitelja Grada, ove godine pripremili smo zanimljivo predavanje o upotrebi vode u antičkoj kulturi i civilizaciji – pojasnila je Spomenka Vlahović, ravnateljica Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice.

Da je interes ogroman potvrđuje i činjenica da telefon Zavičajnog muzeja ne prestaje zvoniti, a zovu i posjetitelji iz Zagrebačke, Koprivničko-križevačke i Međimurske županije koje je ovogodišnji bogat i za ljubitelje starog Rima zanimljiv program privukao.

Naime, u Kino dvorani Ljubelj održano je predavanje pod nazivom „O rimskim žrtvama i ritualima” na kojem su posjetiteljima na zanimljiv način prikazani razni podaci i nalazi iz antičke povijesti vezani uz rimske žrtvene običaje, a poseban je dio odnosio se na upotrebu i ulogu vode, soli, vatre, ljekovitog bilja, cvijeća i drugih elemenata koje su koristili u žrtvenom obredu.

– Prije pandemije, 2019. godine zabilježili smo jako dobru posjećenost. Iznenadilo me koliko zajednica pokazuje interesa za kulturnom baštinom. U ubrzanom načinu života gubimo svoju baštinu, no raduje činjenica da postajemo svjesni da je kultura identitet naroda – zaključila je ravnateljica Vlahović.

Gradonačelnica Dragica Ratković istaknula je zadovoljstvo što se njihov Zavičajni muzej i ove godine uključio u manifestaciju Noć muzeja.

– Noć muzeja u Hrvatskoj u svojih je 18 godina postala jedna od nezaobilaznih i najomiljenijih kulturnih manifestacija, a Zavičajni muzej Varaždinske Toplice u nju je uključen od samog početka zbog čega smo ponosni. Drago mi je što ni pandemija nije uništila kulturni i društveni život našeg Grada, bez obzira što je u posljednje dvije godine pomalo stagnirao. No, i ovogodišnji odaziv, kao i interes građana za ostala kulturna zbivanja u našem Gradu pokazuju da su oni itekako željni ovakvih i sličnih manifestacija te da straha za očuvanje naše bogate kulturne baštine nema – rekla je gradonačelnica Ratković.

Direktorica gradske Turističke zajednice Lana Husnjak istaknula je kako Varaždinske Toplice svoju turističku priču temelje na tradiciji lječilišnog i zdravstvenog turizma te iznimno bogatoj kulturno-povijesnoj baštini.

– Noć muzeja prilika je da dio te baštine prezentiramo svojim građanima i gostima, a zbog starorimskih termi, odnosno arheološkog lokaliteta Aquae Iasae velik dio tema bazira se upravo na antici. Mistika starih kultura i zanimljiva i intrigantna tema predavanja koje je održala ravnateljica Zavičajnog muzeja, arheologinja Spomenka Vlahović svakako je bila mamac za brojne posjetitelje koji se danas okupili na Noći muzeja u Varaždinskim Toplicama – rekla je Husnjak.

Nastavite čitati

Kultura

U srijedu predstavljanje knjige o zapostavljenim, ruševnim utvrdama na padinama Ivanščice

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U programu „Srijede u Muzeju“1. veljače u palači Herzer GMV-a predstavlja se knjiga „Zidine u šumi“, objavljena u nakladi Državnog arhiva u Varaždinu.

Knjiga pruža pregled fortifikacija na južnim padinama Ivanščice, građenih u razvijenom i kasnom srednjem vijeku.

Na planini se danas nalazi šest ruševnih utvrda, slabe očuvanosti i donedavno gotovo bez ikakve inicijative za konzervacijom ili daljnjim istraživanjem, a time i zapostavljene u turističkom, promidžbenom, pa i arheološkom smislu.

Osim stručnoj publici, autor knjige Petar Babić, prof. povijesti i engleskog jezika i književnosti te aktivni član i gorski spašavatelj u HGSS Stanici Varaždin, koncepcijom ju je želio približiti i običnom čitatelju, vodeći se, sa suradnicima koji su na njoj radili, idejom da je upravo manjak takve literature djelomični krivac smanjenog interesa šire javnosti za hrvatsku povijest, što rezultira i pogrešnom interpretacijom činjenica, ali i etabliranjem dvojbenih novih autoriteta na tom području.

Knjiga bi trebala zadovoljiti struku putem analize izvora i prikaza povijesnih činjenica, ali i potaknuti planinare, brdske bicikliste, paraglidere i ostale zaljubljenike u aktivnosti u prirodi na očuvanje i promoviranje ovih lokaliteta, dojmljivih primjera simbioze kulturne baštine i prirodnih ljepota.

U predstavljanju knjige sudjeluju: Marina Šimek, umirovljena muzejska savjetnica u GMV-u, Dubravko Šincek, predsjednik PD-a Ravna gora i aktivni član u HGSS Stanici Varaždin, autor knjige Petar Babić i Damir Hrelja, ravnatelj Državnog arhiva u Varaždinu.

Program počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje