Od 15. veljače na snazi je izmijenjen i dopunjen Zakon o zaštiti potrošača.

Hrvatska je prvi takav zakon donijela prije 16 godina te je on, prema ocjenama raznih udruga za zaštitu potrošača bio i najbolji. Kako kaže Zlatko Polišanski, predsjednik Udruge za zaštitu potrošača Međimurske županije “Međimurski potrošač”, kasnije su usvajani novi zakoni te jako puno izmjena i dopuna tih zakona, no gotovo uvijek na štetu potrošača:
– Tako je i s posljednjim izmjenama i dopunama ZZP-a koje su u primjeni od sredine veljače. Savezi udruga potrošača su imali svoje predstavnike u radnoj grupi za izmjene i dopune Zakona, ali je jako malo naših prijedloga i primjedaba prihvaćeno. Svi naši prijedlozi i primjedbe su rezultat dugogodišnje prakse koja je nastala savjetovanjem potrošača te je neshvatljivo da Ministarstvo gospodarstva, koje je bilo predlagač izmjena, nije naše prijedloge prihvatilo, iako su kao razlog mijenjanja Zakona naveli probleme koji nastaju u njegovoj primjeni!

Kao izmjenu povoljnu za potrošače navodi da će operatori koji nude usluge potrošaču morati poslati pisanu ponudu ugovora te će se usluga početi primjenjivati tek kad potrošač potpiše i vrati ugovor. Dosad nije postojala obveza dostavljanja ugovora potrošaču, što je stvaralo velike probleme u praksi. Nepovoljnom izmjenom smatra diskriminaciju udruga potrošača, koje sada mogu imenovati svoje predstavnike u savjetodavna tijela jedinica lokalnih vlasti i povjerenstva za reklamacije potrošača, no samo ako imaju sjedište i djeluju na području te lokalne zajednice. Smatra potrebnim da udruge poduzmu korake u pravcu izmještanja zaštite potrošača u Ministarstvo pravosuđa, kao što je slučaj u, na primjer, Njemačkoj.

Savjetodavna tijela

U Međimurskoj županiji djeluju dvije udruge za zaštitu potrošača. Svi gradovi i općine moraju imati savjetodavna tijela za zaštitu potrošača u čijem je sastavu bar jedan predstavnik udruge za zaštitu potrošača koje imenuju udruge.

– Studija koju smo izradili (dostupna na stranici Razvojne organizacije za zaštitu potrošača, rozp.hr) pokazuje da u Međimurskoj županiji čak deset jedinica lokalne samouprave nema navedena savjetodavna tijela, a od onih koje imaju, samo tri imaju predstavnika udruga za zaštitu potrošača. Temeljem izmjena uvedene su i sankcije za one koji ne primijene ZoZP, čime on potiče jedinice područne i regionalne samouprave te udruge za zaštitu potrošača na suradnju. Značajna je i činjenica da su udruge za zaštitu potrošača na svojim mrežnim stranicama obvezne objaviti popis pravnih osoba s javnom ovlasti i jedinica lokalne samouprave te popis trgovaca u čijim tijelima imaju imenovane svoje predstavnike, što će umnogome olakšati rad Državne inspekcije – kaže tajnik druge međimurske udruge za zaštitu potrošača, Društva Vukanovčar, Željko Tomašić, mag. ing. aedif, voditelj Međimurskog info centra potrošača. Iz Društva dodaju da su značajnije izmjene i dopune Zakona povezane s isticanjem cijena proizvoda i pružanja usluga, pri čemu je za potrošače osobito zanimljiva činjenica da se trgovac mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene. Naime, česte su prijave da je na polici istaknuta jedna cijena, a na blagajni naplaćena druga.

Kolektivni interes

Ako je vrijednost usluge veća od 500 kuna, trgovac za usluge popravaka i održavanja proizvoda mora potrošaču dostaviti ponudu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju s opisom radova te potrebnog materijala i dijelova za popravak. Teret dokaza ispostavljanja ponude je na trgovcu. U slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona, trgovac je dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju, tako da je nedvojbeno moguće utvrditi trenutak zaprimanja ponude. Posebno je definiran postupak kod zaštite potrošačkih prava korisnika javnih usluga kojim se određuje da oštećeni potrošač prije sudskog rješavanja spora ili prijave Državnoj inspekciji mora iskoristiti sve mogućnosti izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova. Konkretiziran je i postupak za podizanje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Što se tiče informiranosti potrošača, stanje u Hrvatskoj nije bajno.

– Kako je zaštita potrošača Ministarstvu gospodarstva sporedna aktivnost, onda je takva i situacija vezana uz prava potrošača: hrvatski potrošači su na pretposljednjem mjestu u EU po pitanju informiranosti i educiranosti (samo je Bugarska iza nas!) Budući da nisu dovoljno informirani o svojim pravima, potrošači u Hrvatskoj ne znaju ni kako ta prava zaštititi. Udruge za zaštitu potrošača tu igraju nezamjenjivu ulogu, no nažalost nisu u mogućnosti pomoći potrošačima na pravi način. Naime, u RH djeluje oko 140 takvih udruga (neke od njih su i vrlo specijalizirane!), ali osnovni problem u njihovu radu je što nemaju zaposlenih, već sve počiva na volonterskome radu. Osim toga, potrošački pokret je kod nas jako rascjepkan i kao takav neefikasan: dok se vani udruge i savezi udruga udružuju, kod nas postoji tendencija osnivanja lokalnih udruga, čak i po malim selima. Najveće i najefikasnije udruge nalaze se u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, koje imaju jedan krovni savez sa više od stotinu zaposlenih, koji ne daju samo savjete potrošačima, već ih i zastupaju na sudu, testiraju proizvode i javno objavljuju rezultate tih testiranja. Pozivom na kupnju dobrih proizvoda i pozivom na bojkot loših proizvoda i usluga utječu na ponašanje proizvođača na tržištu – objašnjava Polišanski.

S njim se slažu i u Društvu Vukanovčar:

– Stanje u pogledu zaštite potrošača u Hrvatskoj je zabrinjavajuće! Ako u obzir uzmemo sve natječaje za udruge za zaštitu potrošača i ukupno odobrena sredstva, vidi se da Hrvatska za zaštitu potrošača izdvaja 0,2 kune po potrošaču, dok na primjer Njemačka izdvaja više od pet eura te je potpuno jasno da hrvatski potrošači još uvijek nisu izjednačeni u pravima i obvezama s europskim potrošačima. To je logična posljedica odluke Vlade RH kojom je resor zaštite potrošača dodijelila Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta: samo naivcima nije jasno da jedno ministarstvo ne može istovremeno štititi i zastupati i trgovce i potrošače. U Hrvatskoj trgovci određuju prava potrošača, što je raritet u EU i svijetu jer je u svim demokratskim društvima potrošač definiran kao “regulator tržišta” i tako su posloženi zakoni, dok je u Hrvatskoj definiran kao “slabija strana na tržištu”.

Informirajte se!

“Međimurski potrošač” je udruga potrošača osnovana 2004. godine koja je do osnivanja Udruge Vukanovčar pokrivala cijelo područje Međimurske županije. Budući da je ugašeno savjetovalište u Varaždinskoj županiji, pokrivaju i tu susjednu županiju. Njihove savjete možete potražiti u Prelogu utorkom od 9 do 11 sati, u Čakovcu srijedom od 9 do 12 sati te u Murskome Središću utorkom od 17 do 19 sati i četvrtkom od 9 do 11 sati. Radno vrijeme Savjetovališta Društva Vukanovčar je petkom od 18 do 19 sati. Bez oklijevanja se s upitima obratite nekoj od udruga.