Povežite se s nama

Život i društvo

Memorijalom Šešet/Cecelja obilježen Dana pobjede i domovinske zahvalnost za branitelje ivanečkog područja

Objavljeno:

- dana

U Margečanu i Gačicama održan je 7. memorijal Šešet/Cecelja, kojime je obilježena 31. obljetnice pogibije Dražena Šešeta iz Gačica i 27. obljetnica pogibije Ivice Cecelje iz Završja.

Na groblju u Margečanu počast im je, polaganjem cvjetnih aranžmana i paljenjem svijeća, na njihovim posljednjim počivalištima odala velika delegacija sastavljena od obitelji Šešet i Cecelja, potom gradonačelnika Novog Marofa Siniše Jenkača, predstavnika DVD-a Gačice, udruge veterana 2. Gardijske brigade Grom, ivanečkog ogranka dragovoljaca i veterana domovinskog rata i ivanečke HVIDR-e.

Program je nastavljen u Vatrogasnom domu u Gačicama prigodnim obraćanjima predstavnika organizatora, gostiju i uzvanika. U ime Dobrovoljnog vatrogasnog društva Gačice nazočnima se obratio Juraj Vincek, zahvalivši se na dolasku, pomoći u organizaciji 7. memorijala sjećanja na njihovog prijatelja iz djetinjstva i sumještanina, zaželjevši ugodan boravak u Gačicama.

Vincek je potom pročitao pismeno obraćanje predsjednika Gradskog vijeća Ivanca Zdenka Đurasa, koji je, zbog nemogućnosti dolaska, na ovaj način prenio pozdrave svima koji su uključeni u ovaj memorijal, posebno istaknuvši zahvalu što se i na ovaj način čuva sjećanje na Domovinski rat i žrtvu hrvatskih branitelja koji dali živote za slobodu Domovine.

Predsjednik UDVDR Ogranak Ivanec Ljudvek Cikač također se zahvalio na dolasku, rekavši da mu je drago što se na memorijalu ponovno okupio značajan broj ljudi, što je dokaz njegove vrijednosti, kvalitete i potrebe da se održava sjećanje na Dražena i Ivicu, kako bi sjećanje na njih ostalo trajno. Samim time i na sve poginule hrvatske branitelje, bez kojih ne bi bilo slobodne Hrvatske. Također, izrazio je zadovoljstvo što, usprkos teškoj pandemijskoj situaciji, memorijal niti u protekle dvije godine nije izgubilo kontinuitet.

Nazočnima se potom obratio i gradonačelnik Novog Marofa Siniša Jenkač, zahvalivši se što je Gradu Novom Marofu ukazana čast da bude pokrovitelj jedne ovako lijepe i kvalitetne manifestacije na području susjednog grada. Jenkač je istaknuo važnost ovakvih događanja, zbog sjećanja na žrtvu poginulih i nestalih, ali i širenja povijesne istine o Domovinskom ratu među mlađim naraštajima.

Na završetku svojega obraćanja Jenkač je memorijal službeno proglasio otvorenim, nakon čega su uslijedili sportsko-rekreativni susreti u kojima je u pikadu, belotu i visećoj kuglani sudjelovalo 40-ak natjecatelja.

Prvo mjesto u belotu osvojila je ekipa obitelji Šešet – Cecelja (Danijel / Mario), obranivši tako lanjsku titulu, druga je bila ekipa UDVDR Ogranak Ivanec (Grđan / Cikač), treća HVIDR-a Ivanec (Bregović / Špac), a četvrti je bio domaćin, DVD Gačice (Copak / Piskač).

U visećoj kuglani pobijedio je Ivica Rudnički iz UDVDR Ogranak Ivanec, drugi je bio Ivica Šimek iz DVD Gačice, treći Dražen Geček (UDVDR Ivanec), a četvrta Ema Šešet (obitelj Šešet).

Prvo mjesto u pikadu osvojila je Maja Šešet (obitelj Šešet), drugo Juraj Vincek (DVD Gačice), treće Mario Pahić (UDVDR Ivanec), a četvrto Josip Vincek (DVD Gačice)

Trima najboljim ekipama i pojedincima pripale su medalje i plakete, a nagrade im je uručila Marina Cecelja, supruga pokojnog Ivice.

Tijekom memorijala svoju numizmatičku zbirku izložio Martin Lukavski, član predsjedništva UDVDR-a Varaždinske županije i Ogranka Ivanec, te Ivanečkog kluba kolekcionara i ona je, kao i obično, izazvala velik interes nazočnih.

Prvi memorijal sjećanja na Dražena Šešeta i Ivicu Cecelju organizirali su Dobrovoljno vatrogasno društvo Gačice, ivanečki Ogranak Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, a potporu dali obitelji Šešet i Cecelja, HVIDR-a Ivanec, udruga veterana 2. Gardijske brigade Grom i Mjesni odbor Gačice.

Ujedno, memorijal je bilo i mjesto središnjeg obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja na ivanečkom području u organizaciji dragovoljaca, veterana i invalida Domovinskog rata Ivanca.

Pokrovitelji mu je Grad Novi Marof.

Dražen Šešet poginuo je 8. kolovoza 1991. u mjestu Gređani pokraj Topuskog kao pripadnik 2. GBR Grom, a Ivica Cecelja četiri godine kasnije, 8. kolovoza 1995., u završnim akcijama VRO Oluja na karlovačkom bojištu, kao pripadnik novomarofske satnije 104. Brigade HV.

Život i društvo

FOTO Vijetnamka Lucy s vidovečkom adresom: „Nisam još naviknuta na vašu hranu, volim jedino šunku i pršut“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Odluka o preseljenju u drugi grad ili državu svakako sa sobom nosi sate i sate promišljanja i preispitivanja, a kako li je tek bilo Lucy Nguyen, koja je napustila Aziju, odnosno svoj rodni Vijetnam, te se doselila u Varaždin, u Općinu Vidovec?

Reći će vam u razgovoru da je odluka o preseljenju došla polako, a osim ljepota koje nudi ovaj barokni grad, u ideji da svoj život nastavi u Hrvatskoj zasigurno je pomogao njezin s u p r u g , Varaždinac Tomica Kristić, svjetski putnik i poznati putopisac.

– Odluku smo donijeli polako jer smo prije našeg konačnog preseljenja putovali po Hrvatskoj i tako, malo-pomalo, odlučili ovdje trajno ostati, u Varaždinu – govori nam Lucy, koja je navela da se o tome kako je upoznala svog supruga Tomicu može napisati zasebna knjiga.

– Upoznali smo se u državi Rajasthan u Indiji, i to putem CouchSurfinga, boravili smo u istom smještaju. Bilo je to 2016. godine, kada sam imala 28 godina. U početku sam osjećala da mu treba moja briga, a kada smo se bolje upoznali, znala sam da posjeduje veliku strast za ono što radi. Dakle, prije šest godina, kada smo se i upoznali, rekao mi je da putuje svijetom i da će napisati knjige o putovanjima. Toliko sam se tomu nasmijala da me zabolio trbuh, rekla sam mu da “gradi dvorac u zraku”. Ali, sada će objaviti već svoju drugu knjigu. On doista ostvaruje svoje snove. Osim toga, ljubazan je, nježan i vrlo strpljiv u našem odnosu – opisala je Lucy svog supruga Tomicu Kristića.

Danas su u braku, a i da nisu, govori nam ova simpatična Vijetnamka, svakako bi posjetila Hrvatsku te putovala nekoliko mjeseci otkrivajući sve njezine ljepote. No privikavanje na hrvatsku kulturu, klimu, a svakako i hranu te jezik, ne uspijeva joj uvijek s lakoćom. Navodi da mnoge stvari koje su svima urođene u Hrvatskoj doslovno mora ponovno naučiti, na novi način.

– Dosta je teško priviknuti se na velike temperaturne razlike, vašu hranu i hrvatski jezik. Zima, primjerice, ovdje predugo traje i tada mi je, jednostavno, prehladno. Hrvatski jezik je također vrlo težak za naučiti i još ga nisam ni početnički svladala. Ali, srećom, mnogo se ljudi ovdje sporazumijeva na engleskom. Mogu, na primjer, otići u šoping potpuno sama, ali gramatika je ta koja mi zadaje najviše problema. Posebno hrvatska imena, odnosno imena gradova i osoba, sve mi to zvuči isto. Nisam se još ni naviknula na hranu koja se ovdje poslužuje, jedino što volim su šunka i pršut, tako da je na mom stolu još uvijek svakodnevno vijetnamska hrana – objašnjava naša sugovornica, koja se danas bavi istim poslom kao i u Vijetnamu.

Zaposlena je u tvrtki koja se bavi trgovinom namještaja, odnosno slanjem kontejnera u Sjedinjene Američke Države, a Vijetnam joj, kaže, jako nedostaje.

Živjela je u Saigonu, najvećem gradu te azijske države, koji broji 9 milijuna stanovnika. Opisuje ga kao grad s mnogo aktivnosti i ukusne ulične hrane, zanimljivim noćnim osvjetljenjem, velikim zgradama i mnogo motocikala.

– Varaždin, s druge strane, ima doista mnogo starih zgrada, dvoraca, svaka kuća ima svoj vlastiti vrt s prekrasnim cvijećem i zelenom travom, za samo 15 minuta vožnje možete biti okruženi prirodom. U Saigonu, primjerice, treba doista mnogo vremena da se stigne negdje gdje je priroda – objašnjava Lucy, čije je ljeto poprilično radno.

Radni dan joj započinje u 4.30 i traje do 12 sati, zatim vrijeme provodi u svom vrtu te u vožnji biciklom, a nedavno se počela baviti i jahanjem. Vrlo često sa svojim suprugom kampira uz rijeku Dravu, gdje pronalazi osvježenje i mir. Osim toga, vrijeme joj krade i izrada, odnosno oslikavanje vijetnamskih šešira, koje izlaže na festivalima diljem Europe, od kojih je idući upravo varaždinski Špancirfest.

– Vijetnamske šešire ne izrađujem sama, već ih samo oslikavam. Izrađuju ih starije žene iz mog sela u Vijetnamu, i one su me zapravo natjerale na razmišljanje o donošenju vijetnamskih šešira ovamo, u Europu. Ljudi danas vole vidjeti kako nosim vijetnamsku tradicionalnu nošnju i slikam na vijetnamskim šeširima. I ja mislim da je to lijepa slika – govori Lucy i otkriva da će ove godine na Špancirfestu imati svoj vlastiti štand.

– Napravit ćemo mali vijetnamski kutak s vijetnamskim šeširima, slikama Vijetnama s Tomičinog putovanja, ukrasit ćemo ga tradicionalnim nošnjama vijetnamskih plemena. Putem fotografija ljudima ćemo predstaviti način na koji smo u Vijetnamu izrađivali šešire i kako Vijetnamci koriste šešire u svakodnevnom životu. Imat ćemo i kutak za slikanje, a posjetitelji će moći kupiti šešire i oslikati ih sami na mom štandu. Ondje će biti puno aktivnosti – otkriva s uzbuđenjem.

Iako joj obitelj jako nedostaje, kao i tamošnja hrana, kaže da najbolji odnos imaju upravo sada, kada je od njih udaljena više od 9000 kilometara, te da razgovaraju češće nego ikad prije.

Sa željom da uskoro sa svojim suprugom uredi kampericu kojom će idućih pet ili deset godina putovati svijetom zaključujemo ovaj razgovor s Lucy, koja se svakim danom ipak privikava na ovu malu, a tako srdačnu sredinu. Nije nam otkrila kamo će nakon obilaska jugoistočne Azije, Australije i mnogih drugih europskih i svjetskih zemalja poći, već je samo nagovijestila da je riječ o velikom iznenađenju.

Nastavite čitati

Život i društvo

U varaždinskoj katedrali u petak misa zadušnica: 16. je godišnjica smrti biskupa mons. Marka Culeja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U prigodi 16. godišnjice smrti prvog varaždinskog biskupa mons. Marka Culeja, u petak, 19. kolovoza, u 19 sati u varaždinskoj katedrali će bit slavljena sveta misa zadušnica.

Biskup Culej preminuo je u Varaždinu 19. kolovoza 2006. godine nakon duge i teške bolesti u 69. godini života, 43. godini svećeništva i 15. godini biskupstva.

Njegovi zemni ostaci počivaju u grobnici katedrale, ispod pokrajnje kapele Svetoga Križa, ističu iz Varaždinske biskupije.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje