Više od pola stoljeća priča o stolnom tenisu u Varaždinu nezamisliva je bez spomena jednog imena. Mirko Belaj kao rijetko koji sportaš i sportski entuzijast ispisao je povijest jednog od najdugovječnijih i najpopularnijih varaždinskih klubova.

I pritom ne mislimo samo na bogatu igračku karijeru. Mirko Belaj vezan je uz Stolnoteniski klub Varaždin od njegovog osnutka, sada već davne 1969. godine. Čitavo to vrijeme kao igrač, trener, organizator, ali i uporan kroničar jednog vremena.

Upravo njegova predanost zapisivanju i vođenju arhive, dovela je do susreta u prostorima STK-a Varaždin u dvorani na Srednjoškolcu. Mirko Belaj u pratnji unuke Kristine predao je vodstvu Kluba knjigu koju je pripremio povodom 50. godišnjice 2019. godine.
– U njoj je sve ono što se u Klubu događalo u njegovih prvih 50 godina. Veseli me što je došlo do trenutka da podatke mogu predati ljudima u STK-u Varaždin na čuvanje i to iz dva razloga. Jedan je da Klub u svojoj arhivi ima sve ono što se u njemu i oko njega događalo, a drugi da si doma napokon napravim više mjesta u vitrinama i ormarima – otkrio nam je Belaj na početku našeg razgovora.

Knjiga na gotovo 120 stranica skriva pravo bogatstvo podataka, rezultata, statistika, crtica iz polustoljetne klupske povijesti. Klub osnovan kao STK Varaždin kroz povijest je nekoliko puta mijenjao ime: Mundus Florijan Bobić, Mundus, Varteks, Fokus i od 2005. godine ponovno Varaždin. Prelistavanjem tek početnih nekoliko stranica čitatelj otkriva zanimljive podatke: do 2019. godine Klub se može pohvaliti s 31 reprezentativcem, 235 osvojenih ekipnih trofeja, 486 osvojenih medalja na državnim prvenstvima, 500-tinjak medalja s domaćih i inozemnih turnira najvišeg ranga…

– Vjerujem da knjiga ima svoju vrijednost i da će se jednog dana pretočiti u pravu knjigu s tvrdim koricama. Tko god se bude toga prihvatio ovaj moj materijal neka mu bude od pomoći – priča Mirko Belaj otkrivajući pritom koliko je vremena i truda bilo potrebno.

– Koristio sam brojne izvore i sve što sam pronašao strpljivo sam na svojoj pisaćoj mašini pretvarao u knjigu na gotovo 120 stranica. Unuka Kristina bila mi je najveća pomoć. Pitao sam je u jednom trenutku: “A kaj bude dok ja izvučem sve podatke?”. Odgovorila mi je: “Deda, ti se nikaj ne zamaraj, poslije je sve moja briga!”. Tako je i bilo. Uzela je moje papire i strpljivo sve prenijela u kompjutor, posložila i danas imamo knjigu koja je pred vama. Jednu sam dao Zajednici sportskih udruga Grada Varaždina, druga je sada ovdje u Klubu, a treća je kod mene doma.

Osim popisa vrijednih rezultata, imena igrača koji su ih ostvarili, knjiga je istinska kronika jednog sporta koji je sredinom prošlog stoljeća osvojio Varaždince. Upravo je Belaj najpozvaniji da piše o tim stvarima s obzirom da je u Klubu od samog njegovog osnivanja 20. veljače 1969. godine, a u stolnom tenisu još i duže.

– Stolni tenis se u Varaždinu igrao i prije nego je klub osnovan. Upravo nas je popularnost pingića natjerala da se ozbiljnije posvetimo sportu. Naime, Varaždin je bio jedan od vodećih hrvatskih gradova koji je imao razvijen stolni tenis. U organizaciji Općinskog stolnoteniskog saveza Varaždin, odigravala su se općinska prvenstva u čak pet stolnoteniskih liga, jednoj ženskoj i četiri muške – prisjeća se Belaj.

Upravo na jednom od sastanaka Općinskog saveza na kojem su bili Pavle Ferinac, dugogodišnji predsjednik Saveza, Mustafa Mađarević, vječiti tajnik, Mirko Abramović, tehnički referent i sveprisutni Mirko Belaj, odlučeno je da se krene u osnivanje prvog varaždinskog stolnoteniskog kluba.

– Pokrenula se rasprava da li želimo da i dalje sve ostane na pokretu i rekreaciji ili ćemo se ozbiljnije posvetiti školovanju igrača i podizanju kvalitete stolnog tenisa u Varaždinu. Prvi korak bio je osiguravanje osnovnih uvjeta, a to je prostor za treninga, prva oprema i školovani treneri. Ništa od toga nismo imali. Odmah smo poslali ljude na školovanje za trenere i ubrzo imali kadar koji je mogao kvalitetno raditi s djecom. Tako je Zlatko Branilović, naš također dugogodišnji i još uvijek sveprisutni član, postao klupski trener. Zlatko i ja radili smo na dva stola s djecom.

Prvi prostor u kojem su se okupljali bio je podrum zgrade Službe društvenog knjigovodstva, poznatijeg kao SDK-a, u kojoj se danas nalazi FINA. Zbog sve većeg interesa Klub uskoro seli u potkrovlje sportske dvorane na Srednjoškolcu, a u njezinom susjedstvu se nalazi i danas.
– Započeli smo s testiranjem djece u I. osnovnoj školi. Radili smo sustavno i predano, a uskoro su počeli stizati i prvi rezultati. Kao i u svim klubovima, bilo je uspona i padova, ali u svemu tome smo pronašli motivaciju i zahvalnost da nastavimo, da se borimo. Sada već 54 godine koliko klub ima na svojim leđima, dokaz je da se nalazi u dobrim rukama, ali da i dalje postoji zanimanje djece i mladih za ovaj lijepi sport – poručio je Mirko Belaj.

U znak zahvalnosti predsjednik STK Varaždin Josip Kozjak uručio je Mirku Belaju prigodnu klupsku Plaketu.

Najbolji igrači i najveći rezultati

U pola stoljeća mnogo toga velikoga i vrijednoga se dogodilo u klupskoj biografiji. Ali koji rezultati ipak odskaču u odnosu na druge?

– Dva su rezultata koja želim izdvojiti. Jedan je osvajanje 1. mjesto na Prvenstvu Hrvatske u Petrinji 1973. godine. Radilo se o seniorskom prvenstvu na kojem je STK Varaždin osvojio zlato s tri pionirkinje, danas bi to bile kadetkinje, i jednom juniorskom. Za Varaždin su igrale Vodopija, Kozlek, Štampfer i Namjesnik. Ne sjećam se da li je itko ikada ponovio takav razultat. Drugi koji želim izdvojiti je onaj iz 1991. godine kada su seniorke u sastavu Šišak, Sever, Tomašić i Jambrešić osvojile Međurepubličku ligu, iz koje se odlazilo u 1. državnu ligu – govori Belaj.

A najbolji pojedinci?

– Kod djevojaka to je bez premca Petra Petek. Nitko nema toliko pojedinačnih i ekipnih titula i medalja, nitko nema toliko reprezentativnih nastupa. Kod muškaraca je daleko neizvjesnija konkurencija, ali ja ću reći da je to Krešo Kovač – zaključuje Mirko Belaj.