Već 25 godina zaredom Maruševčani slave rođendan svom omiljenom pjesniku i sumještanu Gustavu Krklecu.

Sve je započelo 1999. godine kad su članovi Udruge prijatelja dvorca Maruševca odlučili iz zaborava izvući ime jednog od svakako najvećih hrvatskih pjesnika i književnika 20. stoljeća, Gustava Krkleca i to obilježavanjem njegovog 100-tog rođendana.

U suradnji s mr.sc. Ernestom Fišerom, predsjednikom Ogranka Matice hrvatske Varaždin i financijsku podršku Općine Maruševec, na obiteljskoj kući Krklečevih u Maruševcu, postavljena je spomen-ploča. Tu je nekad mladi Gustav provodio najljepše dane djetinjstva i rane mladosti, a Maruševec doživljavao kao svoj rodni kraj.

Njegov nemirni duh mu je odredio stalna putovanja, školovanje u Varaždinu, Zagrebu, na Sušaku, a zatim i puno dalje. Tada, ali i čitav daljnji život, nosio je u sebi beskrajno vrelo stihova u koje su pretočena sjećanja i uspomene upravo na te sretne dane u zavičaju.

Vrijeme nakon 100-tog rođendana pokazalo je kako Maruševčani shvaćaju koliko bogatstvo može biti sadržano u jednom čovjeku, njihovom Gustavu i odlučili obilježavati svaki sljedeći rođendan, a svakog je puta to bila nova prilika upoznati Gustava Krkleca na novi način.

U tome su im pomagali brojni gosti, zaslužni članovi Društva hrvatskih  književnika i Matice hrvatske. Tako su o Krklecu svih proteklih godina govorili Vlaho Bogišić, akademik Miroslav Šicel, prof. dr. Joža Skok, dr.sc. Mario Kolar (sada član HAZU), prof. dr. VinkoBrešić, Enes Kišević, dr.sc. Đurđica Garvanović Porobija, dr.sc Krešimir Bagić, dr.sc. Emilija Kovač, Zlatko Krilić, dr.sc. Hrvojka Mihanović Salopek, a najviše mr.sc. Ernest Fišer.

Njih je spomenula i predsjednica Udruge prijatelja Maruševca, Blanka Glavica-Ječmenica u kratkom obraćanju na početku ovogodišnje svečanosti kod spomen-ploče na obiteljskoj kući Krklečevih, sad u vlasništvu obitelji Varga. To je mjesto na kojem punih 25 godina počinju svečanosti obilježavanja rođendana, a time i životnog djela Gustava Krkleca. Nakon programa KUD-a „Klaruš“ svečanost se preselila u  prostore Općine Maruševec.

Načelnik Općine, Mario Klapša, kao domaćin se obratio skupu navodeći kako ovaj poseban jubilej pruža priliku da se prisjetimo bogatog opusa i trajne vrijednosti djela Gustava Krkleca koji je svojim radom ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti. -Krklec je svojim stvaralaštvom obuhvatio različite žanrove – od poezije i proze, do eseja i književnih kritika. Njegove pjesme, koje su često odražavale osobnu emotivnu dubinu i refleksiju društvenih promjena, još uvijek nadahnjuju čitatelje svih generacija. Krklecov književni rad obilježen je bogatstvom jezika, lirskom senzibilnošću i dubokom promišljenošću. Njegova djela, kao i prozna ostvarenja, svjedoče o izuzetnom talentu i posvećenosti književnosti. Također, njegova aktivnost kao urednika i prevoditelja dodatno je obogatila hrvatsku književnu scenu. Danas, u svijetu koji se stalno mijenja, Krklecove riječi ostaju trajna vrijednost. Stvaralaštvo Gustava Krkleca podsjeća nas na važnost očuvanja kulturne baštine i potiče nas na promišljanje o vlastitom mjestu u svijetu. Neka nam njegovo stvaralaštvo i dalje bude izvor inspiracije i podsjetnik na moć riječi i ljepotu umjetnosti – poručio je okupljenima načelnik Mario Klapša.

U nastavku programa, koji je podijeljen u dva bloka, vođenje programa su preuzeli učenici Osnovne škole Gustava Krkleca Maruševec. Predstavili su se recitalom Pozdrav zavičaju, u izvedbi učenika 7. razreda, a to su bili Tena Gašparić, Patrik Gregar, Martin Hainž, Antonija Matijašec, Sanela Novak, Tamara Peharda, Dorian Zauder i Leon Tekić. Srebrnu cestu recitirale su učenice 8. razreda, Katja Gradiček, Finja Ivko, Antonija Njegovec i Martina Gajski.

Potom je Povijesna grupa škole predstavila nagrađeni projekt Srebrna cesta, koji je na Županijskom natjecanju osvojio prvo mjesto iz područja Građanskog odgoja i obrazovanja, Projekt građanin.

Obilježavanje velike godišnjice Krklečeva rođenja krenulo je ranije s aktivnostima Osnovne škole na podizanju njegove biste, rad kipara Dragutina Jamnića.

Zatim je za Dan škole priređen velik i bogat program pod motom „Važno je krenuti srebrnom cestom“, čiji je sadržaj pretočen u Zbornik, a njega su predstavile učiteljice Ljerka Brezovec i Anica Fatiga.

Glazbeni sastav Srednje škole s pravom javnosti u Maruševcu je izvođenjem pjesama Srebrna cesta (uglazbljeni stihovi G. Krkleca) i Vjerujem, podigao atmosferu i doprinio ljepoti doživljaja stihova.

U drugom je dijelu nastupila pjesnikinja Anka Dorić, koja je krasnosloveći stihove G.Krkleca i govoreći o njemu, oduševila publiku, dok je dojam upotpunila kantautorica Mirjana Pospiš pjesmama uz gitaru, također na stihove Krkleca.

Bili su to stihovi ljubavne poezije Krkleca, koji se rjeđe slušaju pa su neki način bili premijerno iznenađenje.

Udruga prijatelja Maruševca je povodom 125. rođendana izdala prigodnu razglednicu i žig, koji su uručeni okupljenima. Udruga je također pripremila Zahvalnice za sudionike 25 godišnjeg kontinuiranog  obilježavanja Krklečeva rođendana, koje im je uručila predsjednica Udruge Blanka Glavica-Ječmenica. Istovremeno je njoj uručena velika Zahvalnica koja je dodijeljena Udruzi od Ogranka Matice hrvatske Varaždin, a uručio ju je mr.sc. Ernest Fišer.

Prilikom preuzimanja Zahvalnice za Maticu hrvatsku, Stjepan Sučić, istaknuti dugogodišnji član Matice hrvatske, održao je emotivan govor, oduševljen viđenim, snagom istrajnošću i ljubavlju kojima se čuvaju  Krklec i njegova djela i otimaju zaboravu. Naglasio je da bez obzira na njegov dugogodišnji rad u Matici, nikad nije sreo toliki entuzijazam, vezan uz jednog književnika, toliko  posvećenosti  očuvanju  njegove ostavštine, koliko je vidio u našoj maloj sredini. Cjelokupni dojam viđenog sadržaja koji radi škola, izvrsni recitali učenika, sve upotpunjeno glazbom na Krklečeve stihove i harmonija zajedništva u zajednici, najveća je vrijednost koju može dobiti jedan književnik. To je ujedno i snažan doprinos očuvanju hrvatske književnosti i jezika.

Zahvaljujući se na dobivenom priznanju u ime gotovo petstotinjak članova Društva hrvatskih književnika, dopredsjednica Društva dr. sci. Željka Lovrenčić je naglasila kako ovo lijepo obilježavanje rođendana Gustava Krkleca, koje se održava već 25 godina, potvrđuje da se njegov zavičaj i danas, s puno ljubavi i ponosa sjeća znamenitog književnika, koji ga je proslavio.

“Zvjezdana prašina“ naziv je izložbe fotografija svjetski poznatog fotografa Jadrana Lazića koju je u srijedu, 26. lipnja, u Galeriji umjetnina Gradskog muzeja Varaždin otvorio dr. sc. Neven Bosilj, gradonačelnik Grada Varaždina.

Ravnatelj muzeja Miran Bojanić Morandini pozdravio je velik broj uzvanika, a među njima i veleposlanicu Republike Srbije u Republici Hrvatskoj NJ. E. Jelenu Milić i samog autora. Potom je o autoru i njegovom djelu govorila kustosica Elizabeta Igrec.

Najveća selekcija

Jadran Lazić, prvi paparazzi s ovih prostora, karijeru je započeo 1971. godine fotografirajući Hajduk u rodnom Splitu, a nastavio s Charlotte Rampling u Parizu. Postigao je međunarodnu slavu kada je, unatoč ograničenom pristupu, uspio izbliza snimiti preminulog sovjetskog predsjednika Brežnjeva na njegovom sprovodu, što je Newsweek kasnije izabrao za fotografiju godine. U razgovoru za Regionalni tjednik ustvrdio je kako ne bi ništa u životu mijenjao kada bi se ponovno rodio.

– Možda bih se ženija jednom manje, ali ne bih ni to minja. Splićanin sam i uvijek se rado sjetim mog legendarnog prijatelja Miljenka Smoje. Takav čovjek više se neće roditi, često je dolazio u moju kuću u Zavali. Sve se svodilo na ćakulu, iće, piće i bevandu… Ma nema Splita do Splita – tvrdi Lazić.

Izložene fotografije u koloru su uvećane s njegovih dijapozitiva, a crno bijele s negativa.

– Ako dobro pogledate portret Gorana Višnjića, primijetit ćete da je to već „digitala“. Moju raniju fazu obilježili su negativi i slajdovi a kasnija je digitalna. Nikada fotografije nisam retuširao, uglavnom sam radio reportažnu fotografiju i ovi mladi dečki koji danas imaju auto fokus ne mogu ni zamisliti kako je bilo snimati pokret u moje vrijeme. Jako je trebalo paziti na ekspoziciju, najviše sa slajdovima jer ako „fališ“ za jednu blendu – sve si upropastio. Danas svi umišljaju da su fotografi, a ja sam nekad sam razvijao svoje filmove i fotografije u tamnoj komori. Trebalo je raditi sto na sat i nezgrapnim „wirephotom“ preko telefonske žice slati fotografije ili negative u udaljene redakcije. Iz Irana pak, slao sam kovertirane uratke i uz pomoć putnika na redovnim avionskim linijama za Pariz. S novinarima nisam imao previše kontakta, ali po profesionalnosti ću uvijek pamtiti Silviju Luks s kojom sam surađivao tijekom reportaže sa sprovoda Jacquesa Chiraca – prisjeća se naš sugovornik koji je za ovu prigodu odabrao  fotografije iz svojeg cjelokupnog opusa.

Ovo je, tvrdi, najveća izložba dosad u Hrvatskoj, odnosno na području bivše Jugoslavije.

– Riječ je o najvećoj selekciji koja između ostalih obuhvaća portrete Elizabeth Taylor, britansko-američke glumice i dvostruke dobitnice Oscara iz 1987. godine – govori naš čuveni paparazzo, reporter i studijski fotograf s više od 50 godina uspješne karijere.

Podsjećamo, još 1969. godine definitivno se posvećuje fotografiji, a za sve je kriva ona „sportska“.

– Kao klinci teško smo nabavljali ulaznice za utakmice Hajduka, te smo preskakivali i penjali se na zidove samo da vidimo naše junake. To nije dugo trajalo jer su nam posipali zidove slomljenim staklom. Razmišljao sam kako doskočiti toj prepreci, jer novaca za kupnju karata nije bilo. Srećom, u srednjoj školi imali smo glasilo u kojem je jedna stranica uvijek bila posvećena Hajduku, te sam uspio dobiti termin za razgovor s klupskim predsjednikom Titom Kiriginom. Obratio sam mu se riječima: „Druže Tito, ja sam urednik školskog lista i treba mi propusnica da mogu fotografirati utakmice!“ Upalilo je, i to je moj najveći uspjeh u životu, a ne fotografiranje Brežnjeva i nizanje inih ekskluziva – objasnio je Lazić.

Dodao je da mu je fotografija pokojnog Brežnjeva donijela najveći novac i slavu, ali su njemu najveći gušt zauvijek ostale početne reporterske dogodovštine s hajdukova starog placa.

– Cijenili su moje prve fotografije i na kraju sam počeo raditi za Vjesnik. No, moja prva fotografija slavne osobe nastala je u Francuskoj gdje mi je u Parizu pozirala Charlotte Rampling. Svaka serija mojih fotografija ima svoju priču i sve su objedinjene u mojoj monografiji iz 2021. godine. Knjiga ima dva toma, teži 8 kilograma i obuhvaća oko 1000 stranica. Unutra su opisane moje dogodovštine „iza scene“, te sam otkrio kompletnu povijest nastanka pojedinih značajnih fotografija. Jedina osoba koju sam želio, a nisam uspio snimiti je Brigitte Bardot. Prilika za to je bila u Saint Tropezu u kojem je slavila rođendan. No nisu me pustili preko praga njezine vile – prisjeća se Lazić svoje jedine neuspjele reportaže koja ga nije pokolebala u daljnjem radu.

Zamalo “dezerter“

Holivudska zvijezda Jodie Foster upoznala ga je u Parizu tijekom snimanja jednog od filmova, a na kraju ga je nakon jednogodišnjeg prijateljevanja ispratila na odsluženje vojnog roka u JNA.

– Malo je nedostajalo da „dezertiram“, ali nisam želio osramotiti oca koji je bio vojno lice. Toj maloj klinki iz SAD-a nije bilo jasno da ja moram otići i da za mene nema slobode punih 18 mjeseci. Ipak, zbog nje sam 10 dana zakasnio u vojsku jer smo se družili po Splitu i na Hvaru.

Danas više fotoaparat skoro da i ne koristim. Sve se rješava mobitelom, ali moje fotografije koje izlažem u Varaždinu rađene su isključivo za magazine. Bila su to svojevremeno vrhunska izdanja s velikom tiražom, ali 95 % njih više ne postoji. To je cijena koju su magazini platili dolaskom Instagrama, odnosno „skidanjem“ besplatnih fotografija s društvenih mreža…- zaključio je Jadran Lazić.