Nenad Vrbanec (33) iz Novog Sela Rok osvojio je zlatnu medalju na nedavno održanom Europskom prvenstvu za osobe sa sindromom Down u judu.

Bavio se Nenad i plivanjem, malim nogometom, pikadom, kuglanjem i bowlingom, no zadnja medalja zaista je posebna, jer se judom bavi već sedam godina i apsolutno je posvećen tom sportu.

– Napokon sam uspio pobijediti Portugalca u finalu, koji mi je na prošla dva prvenstva nanio poraze. Ovaj put bio sam strpljiv i slušao svojeg trenera Filipa Šeketu. Kad sam pobijedio od radosti sam skoro srušio svojeg trenera. Baš sam bio jako sretan – rekao nam je Nenad Vrbanec koji je do europskog zlata stigao u kategoriji do 90 kilograma.

Pravi potez

Nenada je u Judo klub Zrinski upisala njegova majka.

– Članovi smo Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Međimurske županije, a iz Judo klub Zrinski je stigao dopis tko bi se želio priključiti treninzima. Upisalo se više osoba, no Nenad je jedini ostao. Prvi trener mu je bio Milivoj Bujanić koji je radio u domu za osobe s intelektualnim teškoćama, a sada mu je trener Filip Šeketa. To su ljudi koji su nevjerojatno empatični i posvećeni osobama s intelektualnim teškoćama, no s druge strane red i disciplina se moraju poštivati – objašnjava Nenadova majka.

Nenad je jedina osoba s intelektualnim teškoćama u klubu i trenira s judašima bez poteškoća.

– Društvo je to zbog kojeg treniram. Svi su me jako lijepo prihvatili – ističe Nenad, čija je majka oduševljena s ljudima u čakovečkom judo klubu.

– Osobe sa sindromom Down imaju tu sposobnost da odmah shvate jesu li prihvaćeni ili nisu. Možete se vi smijati, ali ako ih iz duše ne prihvaćate, oni to odmah shvate. U Judo klubu Zrinski on je prihvaćen i Nenad daje svu svoju ljubav, a ja svima skidam kapu do poda – dodaje Biserka.

Mukotrpni treninzi

Nenad, koji pohađa poludnevni boravak Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec, trenira četiri puta tjedno.

– Baš se jako trenira – ističe Nenad.

Treninzi traju oko sat i pol, no kad se sprema za natjecanja trenira i dva sata dnevno.

Roditelji ističu da Nenadu jako pomaže to što trenira s natjecateljima koji nemaju nikakve teškoće.

– Osobe s Down sindromom su same po sebi usporenije, no sada je izrazito agilan i brz, baš zbog juda. No, i njegova izvedba u sportu je mnogo brža. Također, mnogo lakše kontrolira pokrete. Prije kad bi vas zagrlio i “pucala” bi rebra, a sada su njegovi pokreti mnogo kontroliraniji – objašnjava majka Biserka.

Nenad je član SUDS (Sports Union For Athletes with Down Syndrome) od 2019. godine. U svojoj kolekciji još ima dvije svjetske srebrne medalje Guimarães (2019.) te Madeira (2022.). Nakon sjajnih rezultata proteklih godina, uspio je pomaknuti granice i osvojiti još jednu medalju i to onu najsjajniju. Nenad i njegov trener sada će se spremati za ‘’Trisome Games’’ koje će se održati u Antaliji sljedeće godine.

Planovi

– Problem je što Nenad u Hrvatskoj nema konkurenciju. Također, u Hrvatskoj nije previše niti razvijen sustav sporta osoba s intelektualnim teškoćama, kao u inozemstvu – ističe majka Biserka.

Nenad je vrlo aktivan i u kulturnoj sekciji pa pleše u KUD-u Udruge osoba s intelektualnim teškoćama. Njegova sekcija pleše na međimurske popevke, no voli i slikati.

– Nenad je umjetnička duša, morao je nešto i na tatu pokupiti – smije se Nenadov otac Ivan.

Kad nije na treningu ili u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, Nenad pomaže roditeljima te baki i djedu kod kuće. Imaju vrt, kokoši, zečeve i svinje.

Dobra duša

Nenadu je dan ispunjen, no želi biti još korisniji, da negdje radi ili volontira.

– Kad se Nenad rodio, prognoze liječnika su bile da će biti biljka. No, mi se nismo dali smesti, posvetili smo se njemu maksimalno. Suprug, ja, moji roditelji. Danas  Nenad osvaja medalje u sportu i na to smo iznimno ponosni. Nenad ima djelomičnu poslovnu sposobnost, no zakonodavstvo je takvo kakvo je. On trenutno ne može nigdje raditi, jedino može biti volonter – ističe Biserka Vrbanec, majka Nenada Vrbanca, 33-godišnjaka, osobe sa sindromom Down.