Jelena Štefanić iz V. Toplica u Kini

Kad je bila na Domingovoj Operaliji prije dvije godine u Kini, Jelena Štefanić nije znala da joj je taj nastup osigurao povratnu kartu na mjesec dana u najmnogoljudniju zemlju svijeta. Uspjela je osigurati mjesto između 40 studenata – 20 iz Kine i 20 sa Zapada – na festivalu Ising, čiji je počasni predsjednik veliki Placido Domingo. Želja Kineza bila je upoznati zapadnjake s kineskom operom.

Prvo što će po povratku, nakon teškog jet laga i s temperaturom od 40-ak stupnjeva, Jelena progovoriti je: “Bilo je nezaboravno.  Uspomena za cijeli život”. Kaže to tek usput se prisjećajući strogog kineskog režima za sve pjevače. Kinezi nisu ništa željeli prepustiti slučaju, pa su mlade goste ozbiljno zaposlili još i prije samog dolaska u Kinu.

– Poslali su nam knjigu uvoda u kineski, potom su stigle note. Vježbali smo s mentorima putem Skypea koji su nas uveli u osnove mandarinskoga. Svaka tri dana, s mentoricom, Kineskinjom koja živi u Italiji, vježbala sam kineski – govori Jelena, koja se i prije samoga puta svakim danom sve više čudila kineskom redu, radu i discpilini.

– Morala sam poslati fotografije svih svojih haljina kako bi izabrali što da ponesem, zbog, kako su rekli, dojma na koncertima. Naglasili su nam da u svakom trenutku moramo biti dolično odjeveni, djelovati profesionalno i biti svjesni da osim vlastite prezentacije promoviramo i svoju državu te da moramo biti svjesni kako smo na svakom koraku pod lupom javnosti – govori. Da je ta „lupa javnosti“ doista prisutna, Jelena se odmah uvjerila.

– Podijelila sam autograma i slika kao nikad u životu. Na cesti su me zaustavljali jer sam visoka i plava, ali kad sam kupovala sat na Putu svile, trgovac me pitao jesam li bila na televiziji prije pet dana – nema baš puno plavih, visokih i sa šiškama. Nisam se sjetila, pa me pitao jesam li pjevačica. Velim da jesam. Kako bih dobila popust, morala sam mu otpjevati nešto – govori Jelena, kojoj je cjenkanje omiljeni hobi, pa je to prvo što nauči na svakom jeziku. Sat će joj dobro poslužiti i da se pridržava strogog kineskog režima 18. listopada kada iznova ide put Šangaja na natjecanje Ningbo u organizaciji kineskog Ministarstva kulture.

Završni koncert pjevala je u Pekingu u Great Hall of the People.

– To je nešto kao kineski parlament s vrlo rigoroznim kontrolama. Za probu smo morali proći kompletno osiguranje i osam sati čekati na nastup u jednoj garderobi, jer se nismo smjeli kretati zgradom – prisjeća se. Kinezi su izgleda uspjeli naći idealnu formulu spoja komunizma i kapitalizma. Njihovo ubrzano kretanje prema Zapadu kontrolirano je i isplanirano. Uz sveprisutan red, nema neželjenih posljedica. – Sve što ste ikad mislili o Kini, zaboravite, osim da vole rižu – voze super aute, slabiji auto od mercedesa ne može se vidjeti, a da ne velim da je svaki deseti auto na cesti rozi porsche. Pa maserattiji… fascinantno. Vidi se da imaju novaca – govori nam jelena koja bi „ubila“ u Kini za kavu. Šalica ju je koštala 50 kuna jer kavu u Kini možete dobiti samo u ekskluzivnim hotelima. – Odvratna je – veli Jelena. Unatoč tome, njena je ovisnost presudila da popije nekoliko.

Kupovala sam sat na Putu svile, kad me trgovac pitao jesam li bila na televiziji prije pet dana. Nema puno plavih i visokih žena.  Da bih dobila popust, morala sam mu otpjevati nešto.”
– Jelena Štefanić

Gotovo svi kineski teatri izgrađeni su u zadnjih sedam godina. Zemlja koja se naglo okrenula ka Zapadu nije si mogla dozvoliti da ni u čemu zaostaje. Na red je došla i kultura. – Imaju toliko novaca da su sada smislili ulagati u kulturu i nemaju uopće financijskih prepreka. Suchou teatar je star pet godina. Encipiei – državni teatar-opera u Pekingu star je sedam godina, zovu ga Boilling Egg jer je kao jaje na vodi. Odlučili su početi ulagati u kulturu i to je to – zaključuje Jelena.

Učila je kineski

Jelena je, kao i 20 preostalih pjevača, prije nastupa na festivalu Ising vježbala putem Skypea s mentorima. U Italiji je svaka tri dana s Kineskinjom, koja tamo živi, vježbala kineski.

Izvor:
Foto: