Naš komentator Samir Toplak

Vrlo teško je sad govoriti o utakmici nakon toliko emocija i žaljenja jer cijela nacija je svjesna da smo imali priliku kao nikad da dospijemo jako, jako daleko.

U najavi ove utakmice rekao sam da smo mi bolja ekipa i ako ćemo biti na nivou igara u grupi da Portugal nema šanse s obzirom na ono što je pokazao u grupi. Međutim nogomet je luda igra gdje ne pobjeđuje uvijek bolji pa je sve moguće. I dogodila se utakmica u kojoj je sve bilo drugačije. Niti je Portugal igrao kao u grupi, a moramo priznati ni da naša reprezentacija nije igrala tko u grupi i tu smo pogriješili.

Čekali nas

Portugal se vrlo brzo osvijestio, analizirao zašto su u grupi bili propusni u obrani, a nedovoljno efikasni u napadu s obzirom na šanse koje su stvarali i postavio se potpuno drugačije protiv nas i s puno promjena u obrani. Portugal je točno znao što želi i tako se postavio. Bez ikakvog rizika u igri, totalno defenzivno gdje praktično nisu pogriješili cijelu utakmicu i na kraju su dočekali ono što su čekali – našu grešku koja im je donijela četvrtfinale.

Možda mogu razumjeti da nismo ispočetka ušli u nikakav rizik i krenuli smo strpljivo i oprezno, ali ne mogu shvatiti da kako je utakmica odmicala da nismo prepoznali situaciju na terenu te povukli neke poteze i više riskirali kako bi dobili utakmicu. Jednostavno se osjetilo da smo mi bolja momčad i da smo nekako bliže tome golu, ali da se to neće dogoditi slučajno nego je izbornik morao ranije vući neke poteze i ući u veći rizik. Ovako smo čekali da će se nešto desiti samo od sebe i nismo dočekali te smo na kraju kažnjeni. Pjaca je svojim ulaskom pokazao da je igrač koji može individualno napraviti višak i morao je ranije ući. Kao trener Mandžukića vidim kao igrača s kojim jednostavno moraš igrati visoki presing gdje njegova agresija dolazi do izražaja te po osvojenoj lopti kada je bliže golu, postaje opasniji. Ovako u bloku na centru mislim da nema previše koristi i to je bilo očito u ovoj utakmici. Čitam po portalima napade na našeg lijevog braniča Strinića koje imaju i neke osnove, ali po meni to nije neko iznenađenje jer Strinić je dobar igrač, ali ipak samo dobar. Ovoj reprezentaciji treba vrhunski igrač koji radi razliku (kao npr. Srna na desnoj strani), a Strinić to ne može. Ali mislim da smo ranijim preslagivanjem u momčadi i izmjenama mogli utakmicu dobiti i onda nitko ne bi spominjao Strinića kao glavnog krivca, a naravno da on to nije.

Mi smo u utakmicu očito ušli da je ne izgubimo, a ne da je pobijedimo i to je sva istina. Da, bili smo bolji u nekoj igri, ali bez udarca u okvir gola, bez nekih šansi i to je činjenica. Na stranu to što je Portugal bio još gori, ali njihov recept se naplatio , a naš se izgubio u 117. minuti. Mi možemo biti zadovoljni kakav je bio pristup igrača, angažman i sve ostalo, ali….

Šteta

Šteta, velika šteta. Tko zna kad će nam se tako zvijezde i put do velikih stvari poklopiti jer svi smo svjesni kakvu smo šansu propustili, žao mi je naših ljudi koji su zaboravili na sve probleme i opet disali zajednički. Mogli smo vrlo lako i dalje živjeti u toj bajci. Srce boli kad vidimo da je Wales otišao korak dalje, a naša repka je za njih mlazni avion. 

Sveukupni dojam je da je na ovom Europskom prvenstvu reprezentacija ipak napravila korak više od svjetskog. Ovdje smo izgledali kao ekipa i prava momčad, dok ipak na svjetskom prvenstvu to nije bilo tako. Tamo se osjetilo da zajedništva nema. Ali ostat će gorak okus u ustima jer ova reprezentacija je bila spremna za nešto više, a nikad nećemo saznati za koliko više. Imamo za čime žaliti.

Izvor:
Foto: HNS – Facebook