DONOSIMO

Za desetak dana, 10. studenoga, na zagrebačkom Upravnom sudu održat će se prvo ročište u tužbi kojom se Varaždinska županija pokušava izboriti da potroši sedam milijuna kuna više javnog novca nego što je potrebno.

Riječ je o tužbi koja je izazvala velike polemike, ali to nije spriječilo Županiju da ne nastavi – u najmanju ruku nelogičan – sudski proces.
Županija i Autobusni prijevoz tuže Državnu komisiju za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) zbog poništenja Ugovora o prijenosu Okvirnog sporazuma za prijevoz učenika osnovnih škola.

Prema tom je ugovoru Županija u prosincu 2014. godine s tvrtkom Autobusni promet u stečaju potpisala ugovor o prijevozu osnovnoškolaca za 21,3 milijuna kuna. Svega mjesec dana poslije, autobuse – ali i druge nekretnine i pokretnine – tog društva je na javnoj dražbi kupila Presečki grupa. Njihova tvrtka Autobusni prijevoz je od AP-a u stečaju preuzela i radnike. Nakon toga je društvo u stečaju u vlasništvo Presečki grupe prenijelo i sve svoje djelatnosti. Zahvaljujući tome je Autobusni prijevoz preuzeo i prijevoz učenika, ranije ugovoreni posao. To je, pet mjeseci kasnije, u travnju 2015. godine, blagoslovila i Varaždinska županija.

Zbog nelogičnih poteza iz zgrade na Franjevačkom trgu postavljalo se pitanje: U čijem interesu rade Varaždinska županija i župan Štromar?

S oba društva je potpisala ugovore kojima je utvrđeno da AP u stečaju sva svoja prava i obveze iz ugovora o prijevozu učenika potpisanog sa Županijom prenosi na Autobusni prijevoz, a da je Županija s tim suglasna.
Međutim, drugi prijevoznik  (Vincek d.o.o. Radovan)koji se također javio na natječaj Županije za prijevoz učenika – ali je posao dobio Autobusni promet d.d. u stečaju – smatrao je da taj prijenos nije zakonski opravdan te je uložio žalbu DKOM-u, koja je i uvažena.

Provodi se novi natječaj, na kojemu Županija iznova odabire istog prijevoznika te je u prosincu potpisan sporni Okvirni sporazum, objavljen 14. siječnja 2015. godine.
Dvogodišnje ugovore o prijevoza osnovnoškolaca, vrijedne 21,3 milijuna kuna, potpisali su tadašnji župan Predrag Štromar, direktor Autobusnog prijevoza Antun Presečki i tadašnji stečajni upravitelj Autobusnog prometa Ivan Slamar.

Župan koji je potpisivao sve ove odluke, Predrag Štromar, danas je ministar, pa je tužba ostala u nasljedstvo Radimiru Čačiću

Konačna odluka

Ali zaplet se nastavlja. Krajem kolovoza, Vincek d.o.o. Radovan opet ulaže žalbu, ali ovog puta zato što je Varaždinska županija sklopila Ugovor o prijenosu ugovora s Autobusnog prometa d.d. u stečaju kao prenositeljem i Autobusnog prijevoza d.o.o. kao primateljem, bez provedenog postupka javne nabave.
Žalitelj je smatrao da nema pravnog sljedništva između Autobusnog prometa i Autobusnog prijevoza te je Županija, piše u žalbi, kao javni naručitelj trebala provesti otvoreni postupak javne nabave.

Osim problema koji je nastao zbog poništavanja Okvirnog sporazuma, Županija je žalitelju Vinceku morala za dvije žalbe isplatiti i dva puta po 45 tisuća kuna, pa je i tu potrošeno 90 tisuća kuna proračunskog novca

Vincek je u žalbi istaknuo da su oni za sporne ugovore saznali tek u srpnju, i to nakon službenog zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup javnim informacijama.
Županija pak odgovara da se sklopljenim ugovorom o prijenosu nisu mijenjali osnovni elementi prijašnjeg sporazuma niti se mijenjala količina ili cijena. – Do promjena je došlo samo i isključivo zbog prijenosa gospodarske djelatnosti – piše u žalbi Županije.

Međutim, DKOM ne uvažava žalbu Varaždinske županije i donosi konačnu odluku o poništenju Ugovora o prijenosu Okvirnog sporazuma za prijevoz učenika.
– U konkretnom slučaju nedvojbeno je došlo do promjene ugovorne strane, ali do iste nije došlo temeljem pravnog sljedništva (…) Varaždinska Županija (…) nije mogla ove ugovore prenijeti na drugu pravnu osobu bez novog javnog natječaja – piše u rješenju.

Protiv tog se rješenja nije moglo žaliti, nego pokrenuti upravni postupak, što je Autobusni prijevoz d.o.o. i učinio. I dok se ta tužba mogla očekivati, Varaždinska županija je postupila sasvim iznenađujuće: i ona podnosi tužbu protiv toga istog rješenja.
Na novi natječaj za prijevoz osnovnoškolaca čekalo se dva mjeseca, do prosinca 2015. godine, a u međuvremenu su se učenici, punih pola godine, vozili AP-ovim autobusima.

Sumnjiva šutnja

Zbog toga je postavljeno i pitanje voze li se školarci nelegalno? Jer, škola je počela, učenici su morali na nastavu, a Županija nije dotad stigla obaviti proceduru novog natječaja i izabrati prijevoznika, dok je u izjavi za Regionalni tjednik najavljena i tužba, koja je uskoro i podnesena.

Međutim, Županija provodi novi natječaj. Oba prijevoznika su se javila na natječaj raspisan gotovo puna tri mjeseca nakon početka školske godine i zapravo ilegalnog prijevoza učenika tijekom tog vremena. Na natječaj se opet javljaju oba poduzeća, Vincek i AP, a posao dobiva novi-stari prijevoznik, Autobusni prijevoz.
Prijevoz je ovog puta za punih sedam milijuna kuna jeftiniji u odnosu na prijašnji natječaj, koji je pao zbog spornog Ugovora o prijenosu Okvirnog sporazuma za prijevoz učenika osnovnih škola, 14,7 milijuna kuna za dvije godine.

Županija se ni u jednom trenutku nije pohvalila svojim uspjehom u uštedi velikog novca. To ni ne čudi s obzirom na to da je Upravnom sudu zajedno s AP-om podnijela tužbu za vraćanje na snagu staroga, sedam milijuna kuna skupljeg ugovora. Tužba sama po sebi i ne bi bila sporna, ali je čudo da ni nakon sklapanja puno jeftinijeg posla nije povučena.
Osim problema koji je nastao zbog poništavanja Okvirnog sporazuma, Županija je žalitelju Vinceku morala za dvije žalbe isplatiti i dva puta po 45 tisuća kuna, pa je i tu potrošeno 90 tisuća kuna proračunskog novca.

Bačeni novac

Inače, sve se ovo događalo nakon što je Grad Varaždin zbog gotovo istovjetnog problema, prenošenja koncesije – unatoč zatraženom i dobivenom decidiranom odgovoru iz resornog ministarstva da takvo što nije moguće – ostao bez javnoga gradskog prijevoza. U međuvremenu su se, nakon dvogodišnje stanke, u grad vratili buseki, ali je tu koncesiju dobio konkurentni prijevoznik Vincek d.o.o. Radovan.

Već tada se zbog nelogičnih poteza iz zgrade na Franjevačkom trgu postavljalo pitanje: U čijem interesu radi Varaždinska županija?
Župan koji je potpisivao sve ove odluke, Predrag Štromar, danas je ministar, pa je tužba ostala u nasljedstvo Radimiru Čačiću. 
Tako će argumente u ovom procesu bez presedana – u kojemu tužitelj tuži sebi na štetu – pred sucem Upravnog suda braniti ekipa novog-starog župana Radimira Čačića.

(Ne)kvaliteta 

Regionalni tjednik je nakon sklapanja sedam milijuna kuna jeftinijeg ugovora – što je za trećinu manje od prve cijene – pitao izvršnog direktora Autobusnog prijevoza Franca Harapina je li moguće uz toliko manju cijenu jednako kvalitetno obavljati posao, a on je odgovorio: – Moguće je, naravno, na štetu izvoditelja, jer kvalitetu usluge diktiraju uvjeti natječaja.
A (ne)kvaliteta usluge svakodnevna je tema roditeljskih briga. Oni se brinu zadovoljavaju li uvjeti u autobusima propisane sigurnosne standarde. 
Govore o prljavim staklima (tehnička neispravnost) i o prevelikom broju djece, zbog čega se na nekim linijama stoji u autobusu, što je protupropisno u organiziranom prijevozu djece.

Novi Autobusni kolodvor obećan za kraj 2017. Gdje je?

Vlasnik Autobusnog prijevoza i Autobusnoga kolodvora Varaždin Antun Presečki je u kolovozu 2015. godine najavio novi Autobusni kolodvor do kraja 2017. godine.
Godina je na izmaku, a Varaždinci se i dalje mogu sramiti jednog od najružnijih autobusnih kolodvora u Hrvatskoj, rugla grada.
Presečki grupa je svoje poslovanje u Varaždinu započela kupovinom Autobusnog prijevoza 2014., samo koji mjesec kasnije je za 6,5 milijuna kuna na javnoj dražbi kupljen i Autobusni kolodvor, a grupa je dobila i posao prijevoza županijskih osnovnoškolaca.
Prijevoz učenika je bio prvi veliki posao novog vlasnika za AP, a drugi je trebala biti izgradnja Autobusnoga kolodvora.

Podzemna atrakcija

I to ne bilo kakvoga kolodvora, nego, najavljivao je Antun Presečki, najmodernijega kolodvora u ovom dijelu Europe.
Trebao je to biti podzemni kolodvor na sadašnjoj lokaciji, po uzoru na vrijeme – kako je rekao za Regionalni tjednik – kada su kapucini na toj lokaciji imali prekrasan vrt. – Da ostane gdje jest, a da bude “nevidljiv”. Autobusni kolodvor Varaždin nužan je za normalno poslovanje tvrtke AP Varaždin i zato nam je bilo važno kupiti kolodvor, bez obzira na cijenu koja je porasla na dražbi – govorio je tada Antun Presečki.
Tadašnja vlast je podržala ideju izgradnje, a Antun Presečki je naglasio njihovu “odličnu međusobnu suradnju”.
Kolodvor je namjeravao sagraditi u iznenađujuće brzom roku.
– Intenzivno radimo na projektu i pripremi dokumentacije za aplikaciju na EU fondove te mislim da ćemo do sredine 2016. godine pripremu projekta zaokružiti, odnosno da ćemo dobiti svu potrebnu projektnu dokumentaciju. To znači da bi radovi mogli početi već 2017. godine. Moj stil rada je takav da za samu pripremu projekta uglavnom potrošim nešto više vremena, a na samu izgradnju objekta oko godinu dana. 
Uglavnom, predviđamo da bi sve moglo biti realizirano unutar dvije i pol godine – najavljivao je poznati zagorski prijevoznik.
Godina je na izmaku, kolodvor je tu gdje jest i kakav je bio, a Antun Presečki o njemu više nije govorio.

Vlasnik Presečki grupe Antun Presečki najavljivao je izgradnju atraktivnoga podzemnoga kolodvora

21,3 milijuna kuna je vrijednost ugovora o prijevozu osmoškolaca potpisanog 2014. s AP-om u stečaju. Taj ugovor je prenesen na AP Presečki grupe, što je DKOM poništio.
14,7 milijuna kuna je vrijednost ugovora o prijevozu učenika potpisanog 2016. godine s AP-om. Ugovor je sklopljen nakon provedenog postupka javne nabave.

Izvor:
Foto: Privatna arhiva