Prva gimnazija Varaždin ponosna je na svoju bogatu kulturu i baštinu, a istodobno su predvodnici u uvođenju inovacija, novih programa i suvremene tehnologije. U školi se potiču stvaralaštvo, otvorenost, uključenost i suradnja, što je posljednjih mjeseci posebno došlo do izražaja.

Kako su se prilagodili novonastalim uvjetima koje je nametnula pandemija koronavirusa, otkrila je ravnateljica Prve gimnazije Varaždin Janja Banić, dipl. inf.

Na koji je način Prva gimnazija Varaždin organizirala nastavu u epidemijskim okolnostima i kako su je prihvatili učenici i djelatnici?

Naša je sreća u tim nesretnim okolnostima bila činjenica da smo jedna od prvih 20 e-Škola u Hrvatskoj, pa nas je epidemija zatekla odlično opremljene, sudjelovali smo u sklopu tog projekta u cijelome nizu edukacija. Naravno da nitko u to vrijeme nije imao znanja koja ima danas, iskustva s online i hibridnim učenjem, s online nastavom. Međutim, lakše je bilo učiti kad su postojale osnove na kojima smo gradili svoja nova iskustva. To se jednako odnosi i na učenike. Zajedno smo u cijeloj situaciji polako radili iskorake, učili na greškama, pa smo ove jeseni bili spremniji i, bez obzira na ostale preporuke, odlučili da ćemo nastavu održavati u realnom vremenu kako bismo imali barem privid normalnosti.

Nikomu od nas, djelatnicima i učenicima, pa ni roditeljima, nije drago što djelujemo i radimo u ovakvim okolnostima, ali to je jedino što imamo. Veselimo se povratku u školu, normalizaciji stanja, veselimo se i nestanku strahova povezanih sa zarazom, da naši učenici koji imaju neke kronične bolesti više ne strahuju od druženja sa svojim vršnjacima, da djelatnici surađuju licem u lice, bez ekrana između. Da, priviknuli se jesmo, ali puno toga nedostaje, škola nije samo stjecanje znanja.

Kakvo je vaše iskustvo s uvođenjem online nastave? Je li Prva gimnazija Varaždin bila dobro opremljena?

Bili smo odlično opremljeni. Učenicima koji nemaju vlastitu opremu ponudili smo školsku kako bi svi imali mogućnosti pratiti nastavu. Velik je problem u višečlanim obiteljima, nemaju svi učenici mogućnosti biti u prostoru samo za sebe, najčešće ga dijele s braćom i sestrama. Puno je otegotnih situacija, ali zato trebamo imati razumijevanja jedni za druge. Nikomu nije lako. Naši su učenici zakinuti za sve ono što ovo razdoblje života čini posebnim. Nisu imuni ni na ono što se događa oko njih. Nažalost, ima i onih koji su izgubili nekoga najmilijeg u ovoj epidemiji. Zbog svih njih, zbog okolnosti u kojima odrastaju u mlade ljude, smatram da trebamo prilagoditi i proces učenja i poučavanja, da ih trebamo više slušati, davati im podršku. Naše stručne suradnice intenzivno rade na tome, ali ako je nama teško, kako je tek njima?

Ipak, kao informatičar po struci, vidim i mnoge prednosti ovakvog načina poučavanja. Mogućnosti su jako velike, sve nam je dostupno, svijet na dlanu. Nema te edukacije koja bi imala isti efekt kao situacija koja nas je sve natjerala da „plivamo“ i da se razvijamo u dijelu primjene IKT-a. U našoj školi kolege jako puno rade na sebi. Možda ne ispadne uvijek tako kako smo zamislili, ali svi se iznimno trude. Kada bismo se osvrnuli unatrag, na vrijeme prije godinu dana, te pokušali usporediti naša znanja (i odraslih i učenika) i vještine, mislim da bismo se zamislili. Puno smo naučili. Sva ta znanja nastavit ćemo primjenjivati i kad se okolnosti promijene. Naravno da ćemo i dalje dio učenja i poučavanja zadržati na online platformama, u smislu razvoja hibridnog učenja. Postoji cijeli niz situacija kad online nastava može biti odlično rješenje: izostanci učenika, elementarne nepogode i slično.

Nadalje, mane su jasne. Socijalizacija, izravni kontakt i osjećaj podrške mogu se pokušati simulirati i online, no u stvarnom životu potreban nam je dodir, zagrljaj prijatelja, živa riječ, osobe oko nas, za mlade druženja, izlasci, ljubavi, sve ono što treba biti dijelom tinejdžerskog života. Spomenula bih i svojevrsnu zasićenost korištenjem računala, mobitela i ostalih uređaja. Osobno sam mišljenja da ništa čega ima previše nije dobro.

Nedostatak je i nemogućnost održavanja nastave u kabinetima i laboratorijima. Ove smo godine, zahvaljujući našem osnivaču, Varaždinskoj županiji, uredili odjel za kemiju, učionice opremili onime što je potrebno za suvremenu nastavu kemije. Također, uređen je i opremljen laboratorij za molekularnu biologiju. Riječ je o vrhunskoj opremi koju, koliko nam je poznato, nema ni jedna druga škola. Osmislili smo Hololab, laboratorij za izradu holograma, nabavljena je oprema. Sve to čeka normalizaciju rada u školama, ali i u centrima izvrsnosti, kojih smo dio već dugi niz godina.

Za online nastavu našim smo STEM nastavnicima nabavili grafičke ploče za lakše snalaženje u crtanju i pisanju formula, kupili smo školsku licencu za exam.net, izniman alat za pisane provjere koji vjerodostojnost rezultata diže na visoku razinu. Omogućuje nam provedbu provjera na način koji je razmjerno pošten. Naravno da ima mogućnosti da se i to zaobiđe, iako teže, no takvi načini postoje i kad se rade provjere u učionici, toga smo svi svjesni.

Nabavili smo i komplete kamera s mikrofonom na stalku za sve učionice, kako bismo omogućili izravan prijenos nastave iz učionice učenicima koji su u samoizolaciji ili su bolesni, rizična skupina i slično. Na taj način i njih uključujemo u izravan kontakt i s nastavnicima i s prijateljima iz razreda. Tako smo radili sve do prelaska na online nastavu u prvom polugodištu, a tako se i sada radi s maturantima koji iz nekog razloga nisu u mogućnosti biti u školi. Provodimo edukacije nastavnika, predavanja za učenike, omogućeno je slušanje zvučnih knjiga za lektiru, gledanje online predstava… Imamo puno ideja, kolektiv je iznimno kreativan, pa u svemu ovome stalno pokušavamo naći ono dobro i to razvijati.

Učenici već godinama postižu iznimne uspjehe na brojnim natjecanjima, olimpijadama… Koje biste nedavne uspjehe izdvojili?

Vrlo je nezahvalno od svih izvrsnih učenika izdvojiti samo neke, ali eto, mogu spomenuti naše sada već bivše učenike Idu Kolmanić i Janka Vrčeka, koji su i u ovoj situaciji osvojili medalje na međunarodnim olimpijadama, Ida iz matematike, a Janko iz fizike. Oboje su upisali Cambridge. Tu su i naši informatičari sa šest medalja na ACSL finalu te niz izvrsnih učenika koji su među najboljima na državnim natjecanjima koja su održana u prvom polugodištu ove godine, kao nadoknada za propušteno u školskoj godini 2019./2020. Na županijskim natjecanjima naši učenici redovito osvajaju prva mjesta u svim predmetnim područjima. Naravno da je to velikim dijelom rezultat i dodatnog rada njihovih nastavnika.

U kojim sve projektima škola danas sudjeluje? Je li vas online način rada u nečemu sputao ili gledate na to kao priliku za rast i još bolju organizaciju?

Cijeli je niz projekata koje smo zacrtali Školskim kurikulumom. Ni od jednog ne odustajemo, ali ih prilagođavamo. Mislim da se sve može realizirati, ništa nije nemoguće. Velik je trud nastavnika i svih djelatnika iza toga, ali i velika volja i motivacija učenika. Sve popratimo vijestima na našoj web i Facebook stranici, pa je iz toga vidljivo da aktivnosti u našoj školi nisu zamrle, samo su se preselile na online platforme. Da, želimo i dalje rasti i razvijati se. Jedini je problem s Erasmus+ projektima u dijelu realizacije mobilnosti učenika i nastavnika. Ipak, vjerujemo u normalizaciju situacije, ako ne prije, onda početkom sljedeće nastavne godine i u dijelu putovanja.

Nakon nedavnog potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji pokrenuli ste humanitarnu akciju #KROVZAPETrinju. Što vas je potaknulo na to?

Iako smo privatno već bili angažirani na pomoći ljudima u potrebi, u kontaktu s kolegom, ravnateljem Elektrostrojarske škole, razmišljala sam kako pomoći ljudima na stradalom području. Neki kolege iz obiju naših škola već su odlazili u Sisačko-moslavačku županiju kao volonteri, pa smo koristili i njihove korisne informacije. Razmišljali smo o nabavi jednog posebno izrađenog kontejnera za područnu školu u mjestu u kojem je nemoguće koristiti školski prostor. Postoji Područna škola Stari Farkašić sa svega šest učenika nižih razreda, različitih uzrasta. Budući da nismo imali službenu informaciju postoji li već inicijativa za pomoć toj školi, odlučili smo se ipak za akciju prikupljanja sredstava za nabavu kompletno opremljenog kontejnera za jednu četveročlanu obitelj. Brzim anketiranjem naših učenika, djelatnika i roditelja dobili smo njihovu podršku. Akcija je u tijeku i pozivamo i dalje sve ljude dobre volje da se u nju uključe. Kontejnersko naselje u Petrinji je u funkciji, želimo da naš kontejner bude dio tog naselja i da omogući jednoj obitelji krov nad glavom. Imamo i informacije o obiteljima kojima još uvijek treba takva pomoć, no o tome ćemo izvijestiti kad prikupimo sredstva. Akciju provodimo sukladno Zakonu o humanitarnoj pomoći. Nakon akcije, toj istoj obitelji će naše dvije škole, posebnim angažmanom učenika i djelatnika, osigurati mjesečne namirnice i školske potrepštine za djecu. Trebamo imati na umu da je nama ovdje teško već godinu dana živjeti prema pravilima na koja nismo navikli iako još uvijek imamo svoje domove, svoja sigurna utočišta. Ljudi u potresom zahvaćenom području su i to izgubili.