Davne 1827. godine jedna vijest se kao požar proširila Bečom i cijelom Europom – Schönbrunn će dobiti žirafu! Ova umiljata životinja na svom dugom putu iz Egipta iduće će godine kratko boraviti u varaždinskom kraju i Međimurju.

Podsjećamo, dotad je u kopnenom dijelu Europe samo Pariz imao žirafu. To je tada izazvalo u Parizu veliku senzaciju da je čak nastala moda „ala žirafa“. Vjerovali ili ne – odjeća, frizure, čak i hrana bili su inspirirani žirafom.

A onda se pročulo da Mehmed Ali, podkralj Egipta daruje žirafu caru Franji. Čuvar životinja Josef Aman bio je proglašen „počasnim vitezom“ žirafe. U studenom 1827. otputovao je u Aleksandriju gdje je žirafa trebala prezimiti pod budnim okom 50-godišnjeg kraljevskog arapskog čuvara Alija Sciobarija.

U Beču su izvršene opsežne pripreme za dopremu žirafe iz Aleksandrije u Schönbrunn pod vodstvom upravitelja menažerije… Nakon 28 dana plovidbe žirafa je stigla u Veneciju 27. travnja 1828. na svom putu iz Aleksandrije za Rijeku u koju stiže 18. lipnja. Čuvar Aman je primio opsežno pismeno uputstvo razrađeno do najmanjih detalja o iskrcavanju i transportu žirafe.

Za nju su nabavljene kožnate cipele sa vezicama, da bi joj se zaštitila kopita od kamenja na putu. Mjesta kroz koja je trebala proći žirafa dobila su detaljne upute o mjerama koje moraju poduzeti da bi se životinji osigurala sigurnost, zaklon i pažnja.

Štoviše, predstavnici vlasti u Zagrebu poslali su upute tim naseljima da osiguraju štalu ili neko prikladno mjesto koje će posuti suhim pijeskom što je nužno za odmor životinje! Mediji su javnost obavještavali o svakom koraku buduće miljenice Beča, pa je tako zapisano da je žirafa stigla u Oštrice preko Sv. Ivana Zeline i 30. lipnja 1828. godine iz Breznice.

Nakon što je prespavala u tom selu kod Novog Marofa, žirafa u cipelicama 1. srpnja dolazi u Varaždin u kojem je dočekuju uzbuđeni građani. Izgleda da je žirafa i u Varaždinu „ubila oko“ jer u čakovec stiže tek 2. srpnja, a onda je put vodi u Lendavu…

Žirafa je sretno stigla u Schönbrunn 7. kolovoza 1828. godine. Živjela je u prostranom vrtu ispred koga je osam stražara čuvalo stražu. Hranili su je mlijekom, kruhom, grahom i datuljama.

Nažalost žirafa nije dugo izdržala u zatočeništvu u Schönbrunnu. Uginula je 20. lipnja 1829. godine i  „Wiener Zeitung“ joj objavljuje nekrolog.