Rukometaši Varaždina 1930 izborili su plasman u sljedeće kolu Kupa Hrvatske, svladavši na gostovanju momčad Čakovca rezultatom 31:26.

Prvo poluvrijeme proteklo je u blagoj dominaciji varaždinskih rukometaša. Dabrovi su od početka nametnuli ritam i držali prednost u svojim rukama. U 13. minuti prvi puta bježe Čakovčanima na četiri pogotka razlike (8:4). Domaćini se nisu predavali i polako love priključak tako da se na odmor otišlo s minimalnom prednošću Varaždinaca od 15:14.

Čakovec početkom drugog dijela nastavlja s pritiskom koji im donosi i prvo vodstvo na susretu, a u 43. minuti domaćini imaju i dva pogotka razlike kod rezultata 21:19. No, za nešto više od toga nedostajalo je snage. Dabrovi u 48. minuti love priključak (22:22) nakon kojeg ponovno prelaze i u vodstvo rezultatom 26:23. Novostečenu prednost Varaždinci u konačnici pretvaraju u sigurnu pobjedu.

U varaždinskoj momčadi najučinkovitiji su bili Tin Tompić s osam golova i Jurica Vidaček sa šest. U čakovečkim redovima je Petar Sklepić zabio devet golova, a jedan manje postigao je Nikola Vuković.  

Hrvatski paraolimpijski odbor već tradicionalno početkom kalendarske godine organizira Svečanost hrvatskog paraolimpijskog sporta i proglašenje najuspješnijih sportaša HPO-a za prethodnu godinu.

Međutim, zbog pandemije koronavirusa odlučeno je da će se u 2021. godini organizirati proglašenje najuspješnijih za razdoblje od 2000. do 2020. godine. U suradnji s HRT-om, za ovogodišnje proglašenje snimljena je posebna emisija u kojoj su dobitnicima dodijeljena priznanja.

Najuspješnijim sportašima u proteklih 20 godina proglašeni su atletičari Darko Kralj i Mikela Ristoski.

Prvakinje

Stolnotenisačice Anđela Mužinić i Varaždinka Helena Dretar Karić, osvajačice prvoga ekipnog odličja za Hrvatsku u povijesti paraolimpijskih igara, srebra u Rio de Janeiru, proglašene su najuspješnijom ekipom u paraolimpijskim sportovima.

– Ma naravno da ovo priznanje godi, jer riječ o dvadesetogodišnjem razdoblju, a mi smo prvu medalju osvojile tek 2011. godine – rekla nam je Helena Dretar Karić.

Njezin život iz temelja se promijenio kada je kao sedamnaestogodišnjakinja doživjela tešku prometnu nesreću. Ostala je prikovana za invalidska kolica, no to ju nije pokolebalo, već je nastavila živjeti život punim plućima.

– Za to je najzaslužnija moja majka Marta, koja mi nije dopustila da se zatvorim u četiri zida i padnem u depresiju. Naravno, velika stvar je što moja majka radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice. No, rehabilitacija nije bila mačji kašalj i da je bilo teško, bilo je – prisjeća se Helena, koja je nesreću doživjela u trećem razredu Gimnazije.

Srednju školu završila je kad se oporavljala u topličkoj bolnici, a kasnije je upisala i fakultet.
Prije nesreće bavila se rukometom. Igrala je za MGK Klesarstvo, rukometni klub iz Bartolovca koji danas ne postoji, a kad joj se nesreća dogodila, branila je boje varaždinske Koke.

Volja

– Na rehabilitaciji sam upoznala osobe s invaliditetom koje se bave sportom, pa sam se i ja okušala u stolnom tenisu – otkrila je 41-godišnjakinja.

U početku se Helena stolnim tenisom bavila amaterski. Radila je kao zastupnica za prodaju ortopedskih pomagala te postala majka, no nakon 2010. godine dala je otkaz i odlučila se za ulazak u profesionalce. Samo godinu dana kasnije osvojila je prvu europsku medalju, broncu u ekipnom dijelu sa Splićankom Anđelom Mužinić.

Anđelu je upoznala kao 13-godišnjakinju, kad se, također od prometne nesreće, oporavljala u topličkoj bolnici.

– Pristupila mi je njezina majka i rekla mi da malo razgovaram s Anđelom. Da život ne staje jer smo prikovani za kolica – otkrila je Helena.

I dok se Helena prije nesreće bavila rukometom, Anđela je bila odbojkašica.

– Zato smo valjda tako uspješne u ekipnom stolnom tenisu. Odlično se nadopunjavamo – smije se Helena Dretar Karić.

Helena i Anđela u deset godina, otkako zajedno nastupaju, osvojile su europsku broncu i četiri europska zlata, svjetsku broncu i srebro te olimpijsko srebro u Riju 2016. godine.

– Motivacije ne nedostaje. Nismo još osvojile svjetsko zlato i olimpijsko zlato – ambiciozna je Varaždinka.

Svjetski tron

Kako bi do tog cilja stigle, Anđela i Helena moraju srušiti kineski par Xue Yuan i Li Qia, koje već godinama vladaju ekipnim ženskim stolnim tenisom za osobe s invaliditetom.

– U početku protiv njih nismo osvajale ni set. Sad smo polako došle i do meč-lopti, tako da je vrijeme da ih srušimo sa svjetskog trona – jasna je 41-godišnjakinja, koja je u zrelim stolnoteniskim godinama.

– Osjećam se vrlo dobro. Treniram svakodnevno i prštim od energije. S godinama vam u stolnom tenisu dolazi dragocjeno iskustvo. Isprobavam neke nove stvari i jedva čekam neko natjecanje – rekla je Helena, koja je posljednji natjecateljski meč odigrala u ožujku prošle godine.

– Malo nam je pandemija koronavirusa poremetila planove. Nitko ne zna hoće li se Olimpijada u Tokiju održati ove godine, no pripremam se kao da hoće. Samo 15 stolnotenisačica ulazi na paraolimpijski turnir i moja partnerica Anđela se plasirala. Ostala su još četiri mjesta i želja mi je osvojiti kvalifikacijski turnir i plasirati se izravno, a ne čekati pozivnicu – zaključila je Dretar Karić.