Radnici migranti najavljuju najveći egzodus Hrvata u novijoj povijesti. Naime, nakon novinskog članka „Porezna uprava kreće u lov na gastabajtere“, objavljenog u Jutarnjem listu u ponedjeljak, 22. kolovoza, a koji je prenijela većina medija u Hrvatskoj, telefoni u sjedištu Hrvatskog sindikata radnika migranata u Varaždinu ne prestaju zvoniti dok su mailovi zatrpani brojnim upitima i izrazima nezadovoljstva i ogorčenosti.

— Porezna vjerojatno šalje velike kazne za 35.000 građana Hrvatske koji ostvaruju prihode u inozemstvu

Priopćenje Hrvatskog sindikata radnika migranata u nastavku prenosimo u cijelosti:

Kao vodstvo sindikata, čvrsto stojimo uz naše članove i izražavamo nezadovoljstvo i zabrinutost ovakvom politikom. Pitamo se: Ne bi li prioritet Republike Hrvatske trebao biti zadržavanje naših ljudi u zemlji? Zar je svejedno nadomjestiti domaće stanovništvo jeftinom radnom snagom, s područja Azije i Afrike, koja je često upitne kvalitete i stručnosti. Svakodnevno svjedočimo činjenici da se etnička slika zemlje drastično mijenja. Nismo isključivi. Nemamo ništa protiv drugih naroda, rasa i vjera. Nemamo ništa protiv drugih i drugačijih. No, pitamo se kakve su dugoročne posljedice ovakvih promjena, posljedica velike hajke zbog koje naši donedavni građani iseljavaju, ističu u Hrvatskom sindikatu radnika migranata.

Samo tijekom današnjeg prijepodneva u HSRM-u je zaprimljeno više od dvjestotinjak poziva.

Ton i ogorčenost naših ljudi teško nam je dočarati. Jedinstveno je veliko ogorčenje spram prakse koju primjenjuje Porezna uprava. Teško je ne učiti gotovo mržnju prema tijelima državne uprave i vlasti. Razumijemo kako se ljudi osjećaju zbog pritisaka i velike nepravde kojoj su izloženi. Mnogi su jedinstveni u svom stavu i spremni zauvijek napustiti zemlju, zajedno sa članovima svojih obitelji, a čime će nedvojbeno nastati velika šteta po etničku i materijalnu stabilnost zemlje.

Također, ponovno se postavlja pitanje: Po kojem se Zakonu i/ili Pravilniku utvrđuje porezna rezidentnost migranata koji već tridesetak i više godina rade izvan Hrvatske. Odrađuje li se rezidentnost na temelju vlasništva nad nekretninama ili temeljem famoznog životnog interesa.

Shodno tome, ponovno ukazujemo na činjenicu da isto ne vrijedi i za pomorce. Oni su oslobođeni poreznog „harača“ temeljem pravila izbivanja iz zemlje dužeg od 183 dana, iako im obitelj živi u Republici Hrvatskoj. Istodobno, to ne vrijedi za „gastarbajtere“. Iako radnik migrant odradi više od 183 dana (npr. Austriji, Švicarskoj, Italiji) porezna rezidentnost određuje mu se na temelju činjenice da ga za Hrvatsku veže obitelj ili nekretnina. Opet postavljamo pitanje: „Zar Dalmacija nije Hrvatska? U kojem su to dijelu pomorci drugačiji u odnosu na „gastarbajtere“?!

HSRM je zaprimio i anonimnu dojavu u kojoj se ističe primjer kako je suprug djelatnice Porezne uprave dobio rezidentnost države u kojoj radi iako mu je životni interes u RH. Tu je i još jedan sporan slučaju koji ukazuje na nepravilnosti i nejednaki položaj.

Izračunom privremenog poreznog rješenja dvojici migranata s posve istim uvjetima i olakšicama, obračunate su dvije posve različite porezne obveze. Jedan nije bio dužan platiti nikakvu razliku ili porezni dug, dok je drugome obračunat dug od preko 20.000 kuna.

Ljudi su umorni od ovakvih nepravilnosti i nepravda. Stoga pozivamo Poreznu upravu da javno objavi po kojem principu određuju poreznu rezidentnost naših građana, poglavito za one koji su dostavili ovjerenu potvrdu druge države da u njoj imaju poreznu rezidentnost.

Na nedavnom sastanku u Poreznoj upravi Varaždin iznijet je podatak da od 2016. godine poreznici imaju podatke o velikom broju hrvatskih građana koji rade u inozemstvu. Naprotiv, samo iz Varaždinske županije iseljeno je 1500 osoba prošle godine. No, to je tek „kap u moru“ i samo mali broj ljudi u odnosu na one koji će uskoro otići zajedno s cijelim obiteljima.

Pozivamo tijela Republike Hrvatske da napuste ovakvu negativnu praksu i financijske pritiske te da, po uzoru na države u koje se volimo ugledati, rade za račun i na korist svojih građana. Takvom politikom, u prvom koraku, zadržali bi svoje državljane, a u sljedećem, kroz veći priljev sredstava, povećali prihode u državnoj blagajni.