Nakon šest godina djeca su se uspjela izboriti za školske ormariće

Uspjeli su! Trebalo im je šest godina, ali djeca su u škole uspjela dovesti ormariće. U utorak je nakon godina provedbe projekta “Koliko su teške naše torbe” on konačno završen.

Članovi Dječjih foruma varaždinskih škola svečano su presjekli vrpce pred novopostavljenim ormarićima u Petoj osnovnoj školi Varaždin gdje je bitka i počela.

Mjerili težinu

Patike, ravnala, bojice, atlasi… sve što im ne treba za učenje kod kuće, sada može stajati u ormariću.
Forumaši su s ovim projektom počeli sad već daleke 2008. godine kada su mjerili koliko su teške njihove torbe.
Tada su izmjerili čak tisuću torbi, a rezultati su bili zabrinjavajući. Utvrdili su da svaki učenik dnevno u školu mora nositi sedminu do petinu svoje težine!

Atlasi, ravnala, patike i sve što ne treba kod kuće sada stoji u ormarićima

Nakon tog istraživanja, ozbiljno su krenuli. Počeli su pisati pisma svim mogućim institucijama – pisali su varaždinskom Gradskom vijeću, gradonačelniku, ministru obrazovanja, dječjoj pravobraniteljici, a držali su i dva govora u Saboru. Upravo u hrvatskom parlamentu o tom je problemu pričala dječja gradonačelnica Paula Šimunčić koja je ormariće u svojoj školi dočekala kao gimnazijalka.
– Školski udžbenici od ove godine su lakši što je i naša zasluga, a jako sam sretna zbog ovih ormarića. Stalno smo dobivali samo obećanja, ali ovo je potvrda. Naše torbe bile su preteške i to je utjecalo na naše zdravlje, liječnici su potvrdili da je dolazilo do iskrivljenja kralježnice – istaknula je Paula.
Treba se boriti
Na ormariće, koji bi trebali uskoro osvanuti i u drugim varaždinskim osnovnim školama ponosna je i voditeljica Dječjeg foruma na Petoj osnovnoj školi Dubravka Novak.
– Drago mi je da se poslala poruka da je aktivizam bitan i da se vrijedi boriti za svoja dječja i građanska prava mada se na to mora čekati i godinama – istaknula je.

 

BITKA: PISALI I MINISTRIMA

Varaždinski forumaši od ranih dana upoznali su se s funkcioniranjem hrvatske države. Da bi dobili ormariće i spasili si kralježnicu od težine knjiga koje im je država propisala, trebalo im je šest godina. Tri puta pisali su ministru obrazovanja. Dva puta pisali su Agenciji za odgoj i obrazovanje. Isto toliko puta i Pravobraniteljici za djecu, a dva puta su svoje probleme prezentirali u Saboru. Pisali su i nevladinom UNICEF-u, izdavačkim kućama i medijima.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović