U SREDIŠĆU OBILJEŽEN DAN RUDARA

Polaganjem vijenca i svijeća u gradskom parku kod popularnog spomenika Lapornik u Murskom Središću je obilježen Dan rudara, koji su i ovog puta uveličali članovi Rudarskog zbora odjeveni u svečane odore.

Bila je to prigoda da se ponovno okupe umirovljeni rudari Međimurskih ugljenokopa, kojih je iz dana u dan sve manje. Prisutan je bio i najstariji živući rudar, Franjo Bogdan iz Hlapičine, koji je preživio tešku rudarsku nesreću koja se dogodila u noći s 8. na 9. studenoga 1961. godine u jami “3. maj“.

– To je bila ogromna tragedija, živote je izgubilo 10 rudara. Ne pamtim da je ikada prije ili poslije nje u Središću ili Gornjem Međimurju zabilježena veća žalost. Bio sam uz svoje kolege i pomagao im izvlačiti stradale rudare. Da sam radio u njihovoj smjeni, danas me ne bi bilo ovdje na komemoraciji – rekao je 79-ogodišnji Bogdan, koji je nakon zatvaranja rudnika nastavio raditi u slovenskoj rafineriji u Lendavi. Dodao je da su rudari radili u tri smjene te da se sav iskopani mrki ugljen bez problema prodavao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Mjesečna plaća za svu tu muku rudara iznosila je oko 300 DEM-a

– Kada je rudnik radio punom parom, radilo nas je čak 1.260 na gornjem i donjem reviru. Kopali smo do 180 metara u dubinu, a mjesečna plaća za tu muku iznosila je oko 300 DEM-a i jako me smeta kada ljudi danas kritiziraju životni standard koji imaju. To je sramota, kada sam ja počeo raditi 1955. nismo imali ni kruha koliko smo trebali. Vladalo je takvo siromaštvo da nas je svakog mjeseca spašavao sindikat s dva kilograma slanine – prisjeća se Bogdan. Sa suprugom je na noge podigao i školovao tri sina, novcem koji je zaradio u opasnom ugljenokopu.

– Na svakom koraku prijetilo nam je urušavanje tunela, voda je prodirala na sve strane, baš kao i eksplozivni plin. Nismo imali nikakve strojeve, sve se radilo ručno, lopatama i krampovima. Iskopani ugljen natovarili bismo u metalne vagonete i ta rutina ponavljala se iz dana u dan – zaključio je Bogdan.
No, zahvaljujući Gradu Murskom Središću, oni koji su kopajući mrki ugljen u rudnicima ostavljali svoje zdravlje i živote nisu zaboravljeni.

– Iza nas je tradicija površinskog rudarenja duga 150 godina, a prva jama, Hrastinka, otvorena je 1917. godine. Stoga obilježavamo i blagdan sv. Barbare, zaštitnice rudara, kojima je, barem tako tvrde, nebrojeno puta pomogla u nevolji. Imamo i Spomen-dom rudarstva, koji će Grad otkupiti od aktualnog vlasnika kako bismo dodatno razvili turističku ponudu – najavljuje gradonačelnik Dražen Srpak. Vijence i svijeće u podnožju spomenika rudaru u četvrtak su položili predsjednik Gradskog vijeća Miljenko Cmrečak, gradonačelnik i njegov zamjenik Zvonko Vrtarić te izaslanstvo Podružnice umirovljenika Murskog Središća.

1.260 rudara imalo je pune ruke posla kada je ugljenokop radio punom parom. U potrazi za mrkim ugljenom silazili su 180 metara u dubinu zemlje.

Zahvaljujući Središću, oni koji su u rudnicima ostavljali svoje živote nisu zaboravljeni

Izvor:
Foto: