Povežite se s nama

Kist i pero

Učenici intervjuirali književnicu

Objavljeno:

- dana

Učenici OŠ Svibovec i Nada Mihoković-Kumrić

Nada Mihoković-Kumrić poznata je hrvatska književnica za djecu i odrasle. Dana 14. svibnja godine je posjetila OŠ Svibovec pa su učenici iskoristili priliku da saznaju nešto više o njoj, o pisanju, o njezinom životu…

Slijedi intervju koji su učenici i učenice 7. a i 7. b razreda (Martin Petrić, Veronika Petrić, Veronika Pecik, Marta Stepan i Elizabeta Novosel) imali s književnicom. Mentorica učenicima bila je Mirna Perec, učiteljica hrvatskoga jezika.

U: Poznata ste hrvatska književnica za djecu i odrasle, no saznali smo da ste studirali na Farmaceutsko-biokemijskom i Medicinskom fakultetu. Kako ste se počeli baviti pisanjem i s koliko godina?
K: U sedmom razredu osnovne škole počela sam pisati i „odlučila“ da ću
se baviti pisanjem…

U: Za svoj roman „Lastin rep“ primili ste nagradu za najbolji dječji roman 1995. godine. Kako ste se osjećali kad ste primili nagradu i što vam ona znači?
K: Uvijek je ugodan osjećaj kad vam ljudi iz struke priznaju da ste nešto dobro napravili i da to zaslužuje nagradu.

U: Kako ste osmislili u svom nagrađenom romanu glavni lik dječaka Viktora, koji se već u ranoj dobi susreće s obiteljskim problemima? Što ste djeci željeli poručiti kroz njegov lik?
K: Puno je sličnih sudbina dječaka objedinjeno u liku Viktora s čijim sam obiteljskim problemima bila osobno upoznata ili sam o njihovim problemima slušala od drugih osoba. 

U: Koje vam se vaše djelo najviše sviđa i zašto? Jeste li se kada našli u situaciji da ste nakon nekog vremena opet pročitali svoju knjigu i nije vam se baš svidjela, pa ste poželjeli promijeniti neke dijelove?
K: Teško je autoru govoriti o sviđanju ili nesviđanju njegovih djela. Rekla bih radije da je meni moje najdraže djelo roman Tko vjeruje u rode još, jer je roman autobiografski, posvećen mojoj obitelji, prvenstveno mojim kćerima i podravskom zavičaju. 

U: Kada imate najviše inspiracije za pisanje? U koje doba dana pišete? Kako ste raspoloženi kada pišete?
K: Budim se s pijetlima, dakle, ranom zorom. U pet sati ujutro već sam za računalom, ozbiljna glazba svira, a ja maštam i konstruiram priču…

U: Družite li se kada s drugim kolegama književnicima, razmjenjujete li mišljenja i kritike?
K: Da, najčešće s  Božidarom Prosenjakom i Jadrankom Čunčić Bandov.

U: Koja vam je najdraža knjiga i najdraži pisac?
K: Nemam najdraže pisce. Imam najdraže knjige kojima se često vraćam. Evo ih nekoliko. Mali princ  Antoine de Saint-Exupéryja, Starac i more Ernesta Hemingwaya, Zločin i kazna Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Životinjska farma i 1984 Georgea  Orwella, Proces  i Preobražaj Franza Kafke, Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha, Čudnovatu pripovijest o Peteru Schlemihlu, čovjeku koji je izgubio svoju sjenu Adalberta von Chamissoa, Alkemičar Paula Coelha  i svakako sve knjige  suvremene belgijske spisateljice Amélie Nothomb…

U: Što mislite kakva bi trebala biti dječja književnost danas? Bi li trebala poučavati, a i istovremeno biti zabavna i zanimljiva mladim čitateljima?
K: Trebala bi poučavati i zabavljati istovremeno. Dakle, poučavati kroz zabavu ili zabavljati kroz pouku. Ima takvih knjiga, ali treba otkriti magiju koja će djecu uvjeriti da se potrebno više družiti s ukoričenom pisanom riječi.

U: Što mislite o navici čitanja danas? Mislite li da su knjige danas zamijenjene kompjuterskim igricama i popularnim društvenim mrežama, pa se knjigama i čitanju posvećuje premalo pažnje?
K: Nažalost jesu, a ne bi smjele biti. Neka bude i računalnih igara i „četanja“ na društvenim mrežama, ali i za dvije-tri knjige mjesečno trebalo bi odvojiti vremena.

U: Što čitate i radite u svoje slobodno vrijeme?
K: Svaštar sam po prirodi što se čitanja tiče. U prosjeku pročitan tri-četiri knjige mjesečno. Volim otići u kazalište, na izložbu, pogledati film, slušati glazbu. Inače u slobodno vrijeme redovito šetam, a ljeti često vozim bicikl.

U: Imate li još koji hobi osim pisanja knjiga?
K: Ako pisanju dodate sve navedeno u prethodnom pitanju i dodate moje obavezno radno vrijeme kao farmaceuta, dan mi je već ionako prekratak.

U: I na kraju, kako vam se svidjelo u našoj školi?
K: Svaki susret s učenicima je jedna šansa za pisca da učenike potakne na čitanje i ne samo njegovih knjiga, a one koji osjećaju poziv da bi mogli pisati da „propišu“ i pozovu me jednog dana na promociju svoje nove knjige…

U: Zahvaljujemo se na ovom zanimljivom razgovoru, iz kojem smo i nešto naučili te se nadamo da ćemo se susresti još kojom prilikom!

Izvor:
Foto:

Kist i pero

Thompsonov koncert odgođen za nedjelju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

CRAZY HILL FESTIVAL

Nakon vrlo uspješnog Fjaka Music Festivala, održanog od 8. do 11. svibnja 2014. u Splitu, ovog vikenda bit će održan Crazy Hill Festival na otoku Mladosti u Ludbregu.

CHF neće započeti velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, kako je prvobitno najavljeno, već će tim koncertom završiti. Naime, Thompsonov se koncert s četvrtka 15. svibnja, prebacuje  na nedjelju 18. svibnja radi meteorološke najave lošeg i kišovitog vremena, a kupljene će ulaznice za koncert posjetitelji umjesto u četvrtak moći iskoristiti u nedjelju 18. svibnja.  Ovu promjenu organizator CHF-a uvodi radi zaštite publike koja će ispred pozornice biti na otvorenom nenatkrivenom prostoru.
Program CHF-a stoga neće započeti u četvrtak 15. svibnja kako je prvobitno najavljeno,  već u petak 16. svibnja, a odvijat će se tri dana – u petak 16., subotu 17. i u nedjelju 18. svibnja 2014.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Kist i pero

Perić: “Nema sumnje da su slike najraniji Stančić”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

STANČIĆ

Sa svakom slikom koja se vraća u grad, u Varaždin se vraća i Miljenko Stančić, rekao je svojedobno ravnatelj Galerijskog centra Ivan Mesek. Prema njegovom slikovitom opisu, Stančić se ovih dana s dvije „nove“, bezimene slike iznova vratio u svoj grad, gdje je živio i radio do prerane smrti u dobi od samo 51 godine.

Crtež konjanika i akvarel iz ciklusa Križni put, u Centar su stigli sa zida zagrebačkog stana novinara, pisca i prevoditelja Borisa Perića.

– Slike je djed ostavio mojoj majci, sestrični Miljenka Stančića. Crtež konjanika je iz njezinog spomenara. U razgovoru s tetom, Stančićevom sestrom, pokojnom Milicom, saznao sam da je jedna od prvih likovih narudžbi za Miljenka Stančića bila od strane varaždinskog župnika da nacrta ciklus Križni put.

Te slike, njegovi najraniji radovi, slove kao izgubljene. Kasnije umire moj djed i u njegovoj ostavštini nađem jednu koja bez ikakve sumnje pripada tom ciklusu – Motiv raspeća, akvarel. Ispod raspela ima jednog onog konjanika s kopljem, kao u majčinom spomenaru. Stančić se u to vrijme potpisivao inicijalima – S i M preko toga – u spomenaru je isti taj potpis. Znači jedna slika ide s drugom – čine neku cjelinu. Više nema sumnje da je to rani, možda najraniji Stančić. Sliku sam pokazivao nekim povjesničarima umjetnosti koji su također potvrdili autentičnost. Gdje su ostale, ne znam – možda Crkva zna. No, eto, ta koja je ostala kod djeda dopala je mene – priča Perić.

Veseli “mračnjak”

Slikar, uz kojega više ne bismo mogli vezati samo pridjev „varaždinski“ jer je svojim značajem odavno prešao granice mjesta rođenja, još uvijek nema svoju galeriju. Stančićeva zbirka je, unatoč stalnim obećanjima, još uvijek „podstanar“.

– Oko ‘74. godine u jednom su intervjuu u tadašnjem Startu pitanje o Galeriji postavili i samome Stančiću. Odgovorio je u svom stilu – slikao je inače dosta „mračne slike“ unatoč veseloj prirodi – rekao je da će kad naprave Galeriju stati ispred nje sa šeširom i prositi. Naravno da je šteta što nema svoj prostor, ali nadam se da će se sve to riješiti – rekao je Boris Perić, na čijemu zidu visi još jedna Stančićeva slika za koju ne zna kako se zove, prikaz dviju marioneta; replike slike nekada su bile dio interijera zagrebačkih knjižnica, ali nikad mi nije palo na pamet pitati kako se zove. Ne skupljam slike. Moje bavljenje likovnom umjetnošću je pisane prirode – priznaje Perić. Ističe nadu da će netko možda prepoznati slike i znati nešto više o njima i njihovu stvaranju.

Dvije nove slike u Galerijskom centru nema u katalozima, pa niti nije procijenjena njihova vrijednost, unatoč nesumnjivoj kolekcionarskoj vrijednosti.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje