Nogometna škola Međimurje – Čakovec: Međimurske lepe puce su dokaz da nogomet nije rezerviran samo za dječake!
Od 2009. godine s radom je započela Nogometna škola Međimurje – Čakovec. Samostalna sportska udruga okrenula se radu s djecom...
PROVJERILI SMO
Kako bi izbjegli poslovanje s gubitkom, većina vlasnika kafića i restorana diljem Međimurja su u prva dva tjedna primjene novopovećane stope PDV-a od 25 posto za ugostiteljske usluge bili prisiljeni povisiti cijene pića, pa čak i smanjiti broj zaposlenih.
Naime, nedavno usvojena porezna reforma Plenkovićeve Vlade dovela je do promjene stope PDV-a za ugostiteljske usluge i ona je povećana s dosadašnjih 13 na 25 posto. Iako je stupila na snagu s 1. siječnjem 2017. godine, ugostitelji s kojima smo razgovarali ističu da nisu imali tehničkih problema s prilagodbom, ali su, kažu, dovedeni u ćorsokak.
S dva zaposlena se ne može raditi 7 dana u tjednu, a oni stoje 20.000 kuna bruto
– U svojim kafićima i restoranima nisam dizao cijene usluga od 2005. godine i trebalo mi je dva tjedna da donesem odluku o njihovom povećanju. Još teža odluka bila je otkazivanje radnog odnosa za dva zaposlenika odmah nakon Nove godine. Nažalost, padne li promet, otkaze će dobiti i dio osoblja u drugom lokalu koji imam u vlasništvu. S dva zaposlena se ne može raditi 7 dana u tjednu, a oni koštaju 20.000 kuna bruto – tuži nam se jedan od ugostitelja koji je dosad uspijevao poslovati na granici rentabilnosti. Nažalost, u javnosti je stvorena percepcija da svi ugostitelji žive na visokoj nozi, da voze bijesne automobile i grade ogromne kućerine na kontinentu i na moru. Stoga ih, napominju, ne čudi što ovih dana osjećaju revolt gostiju.
– Zaista ne stignemo svima objašnjavati koji su nam sve nameti poskupili u proteklom razdoblju. Primjerice, većina naših gostiju nema pojma da u Čakovcu plaćamo dvije spomeničke rente, jednu po kvadraturi poslovnog prostora i drugu sukladno ukupnom godišnjem prometu. Tu su još ZAMP, porez na potrošnju od 3 posto… Umjesto da nam se olakša poslovanje, izloženi smo poreznom i inspekcijskom presingu te smo svedeni na poduzetnike drugog reda – ističu naši ogorčeni sugovornici, od kojih doznajemo da su najave proizvođača alkoholnih i bezalkoholnih pića o navodnom smanjenju nabavnih cijena “priče za malu djecu“.
Raspravljalo se o tome proteklih mjeseci i na sastancima Ceha ugostitelja i turističkih radnika.
– Možemo se jadati jedni drugima do mile volje. Nema nam pomoći, Vlada je svoje obavila i odlučila da si preko naših leđa zakrpa rupe u proračunu. Ne očekujem nikakvo smanjenje cijena sokova ili piva. Naime, proizvođači već deset godina zaredom u srpnju dižu cijene u prosjeku za 10 posto. Time nas “počaste“ nakon što svi prethodno formiramo svoje cjenike – kažu ugostitelji i dodaju kako marža na bočicu soka mora biti oko 150 posto da bi radili s pozitivnom nulom!
Po njima se gosti ne trebaju čuditi što dva decilitra soka od borovnice plaćaju nešto manje od 20 kuna, a CocaColu petnaestak. Naime, soku od borovnice je nabavna cijena 6,20 kuna, na taj iznos treba dodati spomenutu maržu, PDV koji trenutno iznosi 25 posto i još tri posto poreza na potrošnju.
– U novonastaloj situaciji morali bismo sve lanjske cijene podizati za 15 posto. Iako imamo posla i svakodnevno kuhamo oko 300 kava, od utorka je šalica poskupila za jednu kunu. Odnosno, gosti kavicu umjesto 7 plaćaju 8 kuna, a ako žele u njoj mlijeko ili vrhnje, koštat će ih 9 kuna. Tko god u manjim objektima nastavi posluživati kavu po cijeni od 5-6 kuna, radit će u “sivoj zoni“ ili propasti – uvjereni su ugostitelji, koji očekuju posjet inspekcija koje će zasigurno kontrolirati usklađenost cjenika.
Vlasnicima lokala s kojima smo razgovarali ne pada na pamet da ne izdaju račun gostima, ali su nam otkrili i to da ih smeta konkurencija iz trafika.
– S inspekcijama nema šale, akoliko se ne izda račun, kazna je minimalno 15.000 kuna i lokal poreznici zatvaraju odmah. Nažalost, nitko ne pita što radi i kako posluje naša konkurencija. Pa kiosci s novinama već dugo prodaju kavu i ne bih se čudio da počnu i čajeve kuhati – ističe još jedna žrtva udvostručenog PDV-a.
I vlasnice ugostiteljskih objekata razmišljaju slično kao njihove muške kolege u branši.
“Daj Bože da to sve preživim i odem u penziju“ – veli poduzetnica s 30 godina iskustva u branši
– Na torture inspekcija odavno sam navikla jer sam već 30 godina u ovom poslu. Povećana stopa PDV-a je najgore što se moglo dogoditi i za početak, od 15. siječnja u lokalu smo podigli cijenu kave za jednu kunu. Daj Bože da to sve preživim i što prije odem u penziju – veli poduzetnica koja s nestrpljenjem iščekuje rezultat predstojećeg dijaloga ugostitelja i Vlade. Dobra je vijest da većina žitelja najsjevernije županije dobro podnosi novonastalu situaciju i ne odustaje od svoga najomiljenijeg hobija – ispijanja kavica i piva. Kofeinski napitak s mlijekom spremni su platiti 9 kuna, a za pola litre pive 14 kuna bez problema zasad izdvajaju i studenti.
Grad Čakovec trenutno ne nalazi način kako pomoći ugostiteljima u novonastaloj situaciji i ne razmišlja ni o smanjenju stope poreza na potrošnju. Naime, protekle proračunske godine Grad je po tom osnovu ostvario prihod u visini od 1.086.786 kuna, što je 1,02 posto ostvarenih prihoda proračuna.
– U ovogodišnjem Proračunu planiran je prihod od poreza na potrošnju u iznosu od 1.100.000 kuna. Kako su prihodovna i rashodovna strana proračuna tijesno povezane, smanjenje stope poreza na potrošnju za sobom povlači i smanjenje rashoda, i to na planiranim investicijama. S obzirom da će se od 2017. godine od tri “gradska” poreza, jedan od njih u potpunosti ukinuti (porez na tvrtku – po osnovu kojeg je Grad ostvario prihod u visini od 656.000 kuna), prije dobivanja konkretnih podataka kako će izgledati “kompenzacijske mjere” Vlade RH te na koji način i kojom dinamikom će se isplaćivati, jednostrano mijenjati stopu Poreza na potrošnju bilo bi neozbiljno – ističe se u odgovoru Davida Vugrinca, pročelnika Upravnog odjela za društvene, protokolarne i europske poslove Grada Čakovca.
Inače, iz Grada podsjećaju da ukidanje poreza na tvrtku predstavlja pomoć svim obveznicima uplate, pa tako i ugostiteljima, koji dosad nisu uputili nikakvu konkretnu inicijativu za rješavanje eventualnih problema u poslovanju. Dodajmo i to da, iako plaćaju spomeničku rentu, nitko od ugostitelja lani se nije javio na raspisani poziv Grada Čakovca za stjecanje prava korištenja sredstava spomeničke rente.
Gosti čakovečkog hotela Park u novogodišnjoj noći nisu uopće osjetili promjene koje su nastupile 1. siječnja.
– Sustav je bio spreman i sve promjene automatski su primijenjene minutu iza ponoći. Naše se cijene nisu mijenjale povodom ove promjene PDV-a – ističe Davor Lovrenčić, direktor hotela Park, kojeg smo zamolili da prokomentira odluku zakonodavca o povećanju stope PDV-a za ugostiteljske usluge.
– Po meni odluka nije ispravna jer ne potiče izvan-pansionsku potrošnju, na koju se već godinama žalimo da je premala, a samu pansionsku potrošnju neće posebno pomoći – uvjeren je Lovrenćić. Dodao je kako smatra da povećane stope PDV-a na ugostiteljske usluge vjerojatno neće imati nikakav utjecaj u sferi kontinentalnog turizma i na broj noćenja, no dodao je da u tome sigurno neće ni pomoći. Dok pojedini ugostitelji otpuštaju ili pesimistički najavljuju otpuštanje zaposlenika, u hotelu Park o tome ne žele ni razmišljati.
– Nadamo se da neće biti negativnih utjecaja na poslovanje, a time ni smanjenja broja zaposlenih. Kontinentalno hotelijerstvo i onako radi na graničnim resursima, a gosti traže jednaku kvalitetu kao na renomiranim destinacijama. Nju im garantira kategorizacija, uz bitnu razliku gdje kontinent nikada neće postići iste cijene, uz iste ili vjerojatno više troškove poslovanja – zaključio je Lovrenčić.
Izvor:
Foto:
Piše: Janja Kovač, magistra etnologije i kulturne antropologije te magistra južnoslavenskih jezika i književnosti
Vinko Žganec u širokoj je javnosti poznat kao skupljač narodnih pjesama. No, on pjesme nije samo skupljao, već ih je analizirao i istraživao i uspoređivao s drugim narodnim pjesmama. To su mu omogućile dvije stvari: izvrsno glazbeno obrazovanje i opsežan terenski rad na različitim područjima.
Skupljač i istraživač
Osim u Međimurju, Žganec je pjesme skupljao u susjednim pokrajinama Hrvatskom zagorju i koprivničkoj Podravini, istočnoj Slavoniji i Srijemu, Istri i otocima te na područjima Srbije (Vojvodina), Mađarske (Pomurje, mađarski dio Gradišća) i Austrije (austrijski dio Gradišća).
Znanstveni rad na skupljenom materijalu omogućilo mu je glazbeno obrazovanje koje je stekao tijekom školovanja. Program gimnazija u Varaždinu i Zagrebu te studij teologije koji je pohađao uključivao je klasičnu glazbenu naobrazbu: među ostalim harmonizaciju, starogrčke moduse (načine) i gregorijanske korale.
Panonski tip narodne muzike
U svom je plodnom istraživačkom životu Žganec napisao nekoliko stotina tekstova o narodnoj glazbi. Jedan od najznačajnijih tekstova teorijske naravi je „Muzički folklor naroda u Panonskom bazenu“ objavljen u zborniku „Rad kongresa folklorista Jugoslavije“ 1959. godine. U njemu dekonstruira ideju da je međimurska narodna glazba samo odjek mađarske, što je bila iznimno utjecajna teza koju su zastupali mnogi, između ostalog Bela Bartok.
U tekstu Žganec donosi pojam „tip panonske narodne muzike“. Pod stanovnike Panonskog bazena ubraja Mađare, Slovake, potkarpatske Rusine (Rušnjake), Rumunje, od Hrvata Međimurce i Podravce, od Slovenaca prekmurske Bohnece i porapske Slovence na rijeci Rabi. Zajedničke je crte našao i u pjesmama Lužičkih Srba (Sorba), Moravaca, Poljaka iz Šleske, Ukrajinaca, Moldavaca i Gradišćanskih Hrvata.
„Nekada! Što je to nekada?“
Propitujući taj pojam Žganec se pita kako to da skupine s različitom baštinskom podlogom (on, doduše, koristi termin „rasa“ koji smatram neadekvatnim pa se služim opisnom sintagmom umjesto njega) imaju zajednički tip glazbe. Nabrojeni narodi pripadaju trima skupinama: slavenskoj, romanskoj i ugro-finskoj. Kao moguće objašnjenje Žganec nudi četiri teorije koje se pojavljuju u literaturi: dominacija jednog naroda, princip radijacije, dobrovoljna recepcija i zajednički izvor.
Ne dajući konačan odgovor, Žganec najviše pažnje usmjerava na posljednju natuknicu. Kao mogući zajednički izvor navodi „stare panonske Slavene“ koji su obitavali na ovom prostoru. Po svom dolasku u Panonski bazen tu su tradiciju u svoju narodnu pjesmu uključili i Mađari kao ugro-finski narod.
Žganec tu tezu dodatno osnažuje činjenicom da je glazbena tradicija izrazito konzervativna kategorija. To znači da teško i sporo prihvaća strane utjecaje. Tekst završava pomirljivo konstatirajući da preuzimanje jednog naroda od drugog postoji u određenoj mjeri i da se ne smije smatrati kao nešto negativno. Podsjeća da sve istraživače „muzičkog folklora“ u radu treba voditi jedan cilj: „Služiti istini i samo istini, bez obzira kakvi će biti rezultati naših istraživanja!“
Ministrica poljoprivrede Marija Vučković još se jednom osvrnula na Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, koji je izazvao puno polemika u javnosti, ustvrdivši da na vidi razlog za odgodom njegova donošenja.
– Riječ je o redovnoj proceduri u Hrvatskom saboru, gdje će se tijekom dvaju čitanja provjeriti je li što propušteno – izjavila je ministrica Vučković.
Dodala je da su mali proizvođači izuzeti od certificiranja i dorade, baš kao i ekološki poljoprivrednici te da određene informacije iznesene u javnosti nisu točne.
– Imamo velik problem zbog korištenja necertificiranog sjemena, a koristi se prosječno na 20 posto velikih površina. To značajno smanjuje prinose i to je teška tema. Razmišljamo neke primjedbe otkloniti uvođenjem posebnih potpora. Nastojat ćemo ubuduće malo bolje voditi dijalog – zaključila je Vučković.
Na prijedlog novoga Zakona su krajem 2020. godine reagirali Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača, Udruga „Biovrt – u skladu s prirodom“ i Udruga OPG-ova Hrvatske „Život“, ocijenivši ga nedorečenim.