Turistički vodiči otkrivaju

Turistički vodič mora biti uporan, showman i psiholog s puno znanja, proizlazi iz razgovora s Branimirom Šurbekom, predsjednikom Društva turističkih vodiča i pratitelja Grada Varaždina. S ovim profesorom povijesti i etnologom razgovarali smo povodom Međunarodnog dana turističkih vodiča koji se slavi 21. veljače.

Sve je počelo u Beču prije 22 godine, kada su lokalni vodiči odlučili predstaviti sebe i svoj rad lokalnom stanovništvu. Od tog se dana na inicijativu Svjetske federacije udruženja turističkih vodiča (The World Federation of Tourist Guide Associations) upravo taj dan obilježava kao njihov praznik.

Vodič – domaćin

Varaždin je nedavno uvršten na listu gradova koje prema preporuci New York Timesa svakako treba posjetiti. Čitali američke novine ili ne, Španjolci i Rusi najvjerniji su posjetitelji grada. Bolje rečeno, Rusi su to bili do ulaska Hrvatske u EU, nakon čega je sustav viza otežao njihov dolazak. Sve je dodatno zakomplicirala situacija u Ukrajini.

– Šteta, jer odlični su potrošači. Španjolci putuju slično kao Kinezi – imaju organizirane turističke aranžmane koji uključuju noćenja u Zagrebu i Varaždin kao dodatni izlet – govori Branimir  Šurbek.

Demantira uvriježeno mišljenje da se ljudi odlučuju na posao turističkih vodiča samo zbog putovanja.

– Najdraže mi je voditi strance po Varaždinu i okolici. Osjećate se sigurnijima, znate odgovore na sva pitanja. Turisti vas pitaju svašta, pa nisi samo vodič nego i domaćin. Vole čuti naš naglasak, osjetiti mentalitet – priča Šurbek.

– Uvijek me fascinira što ljudi primjećuju ono što osobno ne primjećujem. I prije nego što vide varaždinske znamenitosti, turisti primijete da nema opušaka po ulicama, čistoću, zelene površine, a i to da nema grafita. Također, svi primjećuju da su ulice poslijepodne puste. Najčešće prigovaraju mladi koji se žale da nemaju kamo izaći – doznajemo.

Japanska preciznost

Turistički vodič se prisjetio i anegdote s japanskom turističkom agenticom.

– Složila si je itinerer i došla s desetoro turista, većinom žena. Tri su dana obilazile Slavoniju pa došle ovdje. Prvi dan ih je pola ostalo spavati, jer su se noć ranije, nenaviknute, opile i prenajele. Sve što je pisalo u njezinom rasporedu moralo je biti obavljeno. Tako si je zacrtala da ćemo od varaždinskog groblja do Trakošćana stići za pola sata. Na primjedbu da je to nemoguće, pokazala je kartu. Valjda je zamišljala 40 kilometara autoceste, a ne lokalne ceste po zagorskim bregima. Bila je sva u panici. Kad sam pitao u čemu je problem, da ćemo lako pomaknuti termine, zbunjeno me pogledala  i rekla: “Mi tako živimo. Ne možemo drukčije” – ispričao je Šurbek.

Dodaje priču koja otkriva  način života umirovljenika u Japanu.  

U Varaždinu je bila umirovljenica iz Japana: jeftinije joj je putovati 11 mjeseci!

– Bila je tu japanska umirovljenica koja 11 mjeseci u godini putuje jer joj je to jeftinije nego biti doma. Obišla je cijeli svijet – navodi.

Za razliku od preciznih Japanaca, Balkanci i Španjolci imaju reputaciju “opuštenih turista”. Najviše ih zanima gdje se dobro jede i pije. Amerikanci su fascinirani kad, na primjer, saznaju da Stari grad postoji od 12. stoljeća ili da je Varaždin do 1776. godine bio glavni grad Hrvatske. Oni su iste godine potpisali Deklaraciju o nezavisnosti.
Varaždinci pak najviše putuju u Mađarsku, Austriju, Italiju i Sloveniju, i to za vrijeme adventa. – U zadnje vrijeme sve više turista putuje istočnije: u Sarajevo, Beograd, Vojvodinu… – otkriva Šurbek. Kakvi su  Varaždinci među ležernim Bosancima? – Ponekad stječem dojam da su doma zatvoreniji, pa jedva čekaju otići opustiti se tamo gdje ih nitko ne poznaje – odgovara.

Iako rjeđe, Varaždince vodi i na dulja putovanja, u Grčku ili Siciliju. – U tih sedam dana na putu bolje upoznate ljude, pa već znate što od vas očekuju. To su već druženja, a ne samo obična putovanja. Zato je popriličan broj onih koji uvijek traže istog vodiča – zaključuje Šurbek.

“Skupi resort”

Amerikanci obavezno pitaju je li skupo živjeti u Varaždinu. Jer, kod njih je život u tako urednom gradu jako skup, jer uređenje košta. Plus, što prema njihovu mišljenju odišemo, kako vele, “stilom”, to mora biti zajednica u kojoj je život preskup. Kao u njihovim ulickanim resortima gdje život itekako košta. Dakle, ono što mi uzimamo zdravo za gotovo. Fascinirani su kad, na primjer, saznaju da Stari grad postoji od 12. stoljeća ili da je Varaždin do 1776. godine bio glavni grad Hrvatske. Oni su iste godine potpisali Deklaraciju o nezavisnosti.

 

Izvor:
Foto: