“Smo puni jezerač kak jajce dlaki”, “Em narod na se pozabi da pečenka zadiši”, “Kaj ti vu me pehaš?”, “Ja tuđe dreke nejdem lizati”, “Jen hurmasti je vu stanju više pitati nego sto spametnih odgovoriti!“… samo su neke od mudrosti i mudrolija koje i dan-danas kajkavci citiraju iz legendarnih serija “Mejaši” i “Gruntovčani” Krešimira Golika.

Cinober il’ Presvetli

Scenarist Mladen Kerstner ekranizirao je neke od najtrajnijih i najpopularnijih likova kajkavskog folklora. Iako je od prikazivanja „Gruntovčana“ i „Mejaša“ prošlo više od 40 godina, Cinober, Presvetli, Martin birtaš, Besni, Čvarkeš, Dudek, Regica, Gaber, Pišta lugar i ostali i dalje nastanjuju sjećanja stanovnika Podravine, Međimurja, Zagorja, Prigorja i ostalih kajkavskih krajeva. Brojne gledane reprize dokaz su tomu.

Upitani za razlog popularnosti ovih serija, obožavatelji navode da je jedna od glavnih značajki “to kaj je sve kaj veliju istina!” Navedeni likovi postali su karikature: samo donekle prenaglašeni i iskrivljeni prikazi onih ljudskih karaktera koji su na najupečatljivije i najprepredenije načine vladali hrvatskim selom.
Ima i drugih serija, filmova i knjiga koji su se bavili navedenom tematikom, ali “Gruntovčani” su djelovali najautentičnije i originalno istovremeno, uspjevši u sažetim replikama, gestama i radnjama prenijeti mnogo poruka, poroka i poruga.

Dudek jen!

Babica koja ustaje sa samrtne postelje da bi nahranila kravice (jer ih nema tko drugi), Dudek koji uvijek izvuče deblji kraj (bilo da se radi o poslu na željeznici, poslu protugradnog raketara, naivnog, u doslovnu i prenesenu značenju, slikara, ili podjeli mesa na seoskoj zabavi), Regica koja u svojevrsnoj zamjeni uloga sa svojim mužem Andrijom Katalenićem Dudekom predstavlja njegovu suštu suprotnost (glasna, zahtjevna, kritična, hiperaktivna i dominantna), dvojac Cinober i Presvetli, koji se međusobno nadmudruju tijekom cijelog ciklusa (bezobzirni, lukavi, prepredeni, arhetipovi škrtaca u književnom svijetu, sebični i egocentrični), najčešće na Dudekov račun… Svi oni predstavljaju mikrosvijet kajkavskog sela.

Mjesto radnje u seriji, Gruntovec, izmišljeno je selo koje se nadograđivalo na postojeći Sigetec u Podravini, u kojem danas postoje rijetki tragovi snimanja. Svjedoci produkcije svode se na održavanje manifestacije „Gruntovčanijada“ te na pokoju tablu sjećanja, poput one na rodnoj kući Mladena Kerstnera u Ludbregu.

Kako bilo da bilo, vjerujemo da se teško zaboravlja pogled Martina Sagnera – Dudeka – kad razočaran, uvijek iznova nasamaren, sam sebi mrmlja: “Isusek, Isusek, kaj bu mi ve Regica rekla…”