Zanimljivo je kako su Međimurci i ostali Slaveni bili povezani s kalendarom, odnosno koliko je veliku ulogu taj izum igrao u njihovim životima. Godina je za baltoslavenske narode bila poput rokovnika te su oni sve svoje aktivnosti vezivali uz određene datume, svetkovine, praznike ili spomendane.

Veliki broj takvih dana kajkavci su zamišljali u izrazito antropomorfiziranom obliku. Ne čudi stoga što su se i Fašniku te Pepelnici pridavale osobine živih bića. Ta su dva datuma ipak predstavljala dvije sukobljene želje u srcima proponenata: s jedne strane nalazilo se ono karnevalsko, puteno, mesnato, tjelesno i prizemno – dionizijsko, a s druge ono čisto, uzvišeno, puno odricanja i duhovno – apolonsko!

Tijekom fašnika prenaglašeno su prikazane loše osobine pojedinaca ili loše društvene pojave pa su povorka ili okupljanje mogli poslužiti kao društvena kritika. Za stare je kajkavce tako osobito važan bio i brak Fašnika (kojega neki narodu nazivaju još i Debelim utorkom!) te Pepelnice, koja nastupa dan nakon fašnika te označava početak korizme, pripremnoga posnog razdoblja prije največega kršćanskog blagdana – Uskrsa! Upravo se zbog toga na sam Pokladni utorak konzumiralo masnija jela, s više kalorija, budući da će kršćani priliku za obilnije jelo dobiti tek na Uskrs.

Ove godine fašnik pada na 25. veljače. Čini vrhunac i posljednji dan takozvanog pretkorizmenog perioda, koji počinje devete nedjelje prije Uskrsa. U tih 17 dana kršćani se pripremaju za korizmu i preispituju svoje postupke iz prethodne godine. S druge strane, nakon blagdana Bogojavljenja počinje i razdoblje karnevala. Umjetna personifikacija Fašnika obično je okrivljena za sve probleme koji su ljude tištili prošle godine i ritualno spaljena. Njezinim spaljivanjem odbacuje se teret tih problema i grijeha te se konačno može nastaviti s životom u novoj godini.

“Tu za repu, tu za ljen/tu za masno zelje…” Ovu se poznatu pokladnu pjesmu u Međimurju može čuti već naveliko. Pjevaju je i maškare koje od kuće do kuće dolaze zabaviti mještane u zamjenu za sitnu nagradu poput slatkiša ili voća. Nažalost, i taj običaj je sve rjeđi s prolaskom vremena. Zbog toga valja mlađe generacije educirati o fašničkim običajima te ih poticati da ih sačuvaju za budućnost.