Polako je došlo vrijeme branja i spremanja kukuruza ili „kuruze“, kako ga nazivaju kajkavci.

Postupak skidanja zrnja s klipova u većem dijelu najsjevernije hrvatske županije naziva se „ružđenje“. Što se tiče same jezgre klipa, postoji puno veća varijabilnost u nazivlju. Jedna je od riječi koja ima najviše sinonima u hrvatskom jeziku.

Sijaset imena

Naziv oljuštena klipa na standardu je „oklasak“, a neki od drugih naziva koji se koriste su ajdamak, bat, batakljuša, bataljika, batučak, batuček, batuk, baturak, baturice, čepina, čokotinja, ćuka, kic, klas, klasina, klasinec, klasovina, klasovinje, kočanj, kocen, komaljika, komušina, korun, kukuruzina, kumina, kureljica, kuruška, oklipak, okoma, okomak, okomina, okrunica, orušek, otučak, paćika, patura, paturica, rucek, rucelj, rucl, rulina, šapurika, ščavina, šepurina, štruk, tekun, tulina, tulinek i drugi.

U nekim područjima srednjeg i gornjeg Međimurja koristi se riječ „rucek“, što je često zbunjujuće ostalim Međimurcima, kojima je bliži pojam „kocen“. U naseljima koja oklasak nazivaju „rucek“, kocen obično nosi drugo značenje. Primjerice, na Belici riječ „kocen“ označava srčiku glavice kupusa!

Ručni rad

Pojam „rucek“ vjerojatno je povezan s izrazom „rucelj“, koji osim oklaska označava i dršku za lijevu ruku na kosi (alatu za kosidbu). Do povezivanja je vjerojatno došlo zbog oblika klipa i takve drške, ili pak zbog činjenice da se oboje upotrebljavalo, odnosno obrađivalo, rukama. Naime, riječ „ruka“ dijeli korijen s izrazima „rucek“, „rucelj“ i „ručka“.

Svi oni su derivirani od protobaltoslavenskog izraza „ranka“, koji pak je vjerojatno potekao od protoindoeuropskog „wronkeh“. Naravno, radi se o rekonstrukciji koja ne mora biti točna u potpunosti. S druge strane, „kocen“ je turskog podrijetla (turski „čokal“ – štokavski „čokanj“ – novoštokavski „kočanj“ – kajkavski „kocen“).

U svemu ovome ipak je najvažnije da se „nekak moremo dospomenuti“…