Ovom pravomoćnom presudom dobili smo konačni pravosudni rasplet: Sanacija baliranog otpada u Brezju bila je hitna još 2008. godine zbog ugroze za okoliš, stoji u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda koji također navodi i da su ugovori za obradu tog otpada u MBO-u važeći!

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu da se odbija žalba Grada Varaždina kao neosnovana. Konkretno, odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži ništetnost Ugovora o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje broj 352/08 od 24. prosinca 2008. između prvotuženika Varkom d.d. Varaždin i drugotuženika T & H Invest d.o.o. Varaždin (tada VIS d.o.o. Varaždin), kao neosnovan.

Spomenimo i da trenutno imamo čudnu situaciju u  Gradu Varaždinu. Varkom i Grad imaju, naime, tri sklopljena posla za istu stvar.  Dakle, imamo ugovor iz 2008. koji je očito važeći, imamo koncesiju iz 2013. godineod vremena kad je gradonačelnik bio Habuš i sad imamo i odluku o odabiru izvođača koja je nedavno potpisana. Tu je i novo kreditno zaduženje.

Što se same presude tiče, odbija se i tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti Promemorije dogovora od 17. ožujka 2010. sa sastanaka održanih 20. siječnja 2010., 27. siječnja 2010., 2. veljače 2010., 5. veljače 2010., 12. veljače 2010., 19. veljače 2010., 22. veljače 2010., 23. veljače 2010., 12. ožujka 2010. i 17. ožujka 2010.

Visoki trgovački sud nalaže tužitelju Gradu Varaždin da nadoknadi drugotuženiku (T & H invest d.o.o. Varaždin) trošak parničnog postupka u iznosu od 167.252,51 EUR, odnosno 1.260.164,06 kn u roku od 15 dana.

Tužitelj, odnosno Grad Varaždin, je u konačnici uspio u sporu s 1/4 svoga zahtjeva, a drugotuženik T & H Invest je u sporu uspio u omjeru od 3/4, pa je tuženiku valjalo dosuditi parnični trošak sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a u omjeru od 1/2 zatraženih i opravdanih troškova, stoji u obrazloženju Suda.

Podsjetimo, nakon što je 16. prosinca prošle godine Trgovački sud u Varaždinu donio prvostupanjsku presudu da se Ugovor o interventnom zbrinjavanju baliranog i novonastalog otpada koji je sklopljen 24. prosinca 2008. godine na lokaciji Brezje smatra ništetnim, tuženik T&H Invest je podnio žalbu na presudu. Spor je trajao više od desetljeća, dok su istovremeno bale stajale u Brezju i zagađivale okoliš, te se u tom dijelu gospodarske zone nisu mogle provoditi nikakve investicijske aktivnosti niti otvarati nova radna mjesta.

U obrazloženju Visokog trgovačkog suda među ostalim je navedeno i da je sud prvog stupnja stajališta da se žurnost u sprječavanju štete mogla postići drugim postupcima koji bi bili učinkovitiji, kao što je izgradnja platoa na dijelu gdje se je odlagao otpad na samu zemlju bez odgovarajuće zaštite, a i da se otpad mogao prebalirati, odlagalište natkriti i ograditi.

Međutim, nadalje suci Visokog trgovačkog suda navode kako je ˝pogrešno stajalište suda prvog stupnja da se žurnost može tumačiti u okviru odredbe članka 193. ZZO-a kojima se reguliraju hitne mjere i postupanje inspektora radi neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i okoliša. To stoga, što Zakonom o javnoj nabavi nije regulirano izuzeće od javne nabave radi žurnog sprječavanja nastanka štete samo u slučaju zaštite ljudi i okoliša, već svako postupanje radi nabave s ciljem žurnog sprječavanja nastanka štete (ili otklanjanja posljedica nastale štete) koje su uzrokovane djelovanjem više sile ili zbog neke druge opasnosti. Zakonodavac nije naveo koje bi to druge opasnosti bile, a što znači da je dovoljno u konkretnom slučaju ocijeniti je li postojala opasnost za nastanak štete, te potreba za žurnim spriječavanjem nastanka štete, odnosno potreba otklanjanja posljedica već nastale štete.˝

– Naime, nije prijeporno da je postojala opasnost od eksplozije i požara radi stvaranja metana u baliranom otpadu, a koja opasnost se smanjivala kako bi dolazilo do oštećenja folije na baliranom otpadu, jer bi tada metan počeo izlaziti iz bala. Međutim, nastankom oštećenja na samim balama povećala se mogućnost zagađenja okoliša i ugrožavanja zdravlja ljudi, jer je iz oštećenih bala životinjama bilo omogućeno vađenje sadržaja otpada, a s obzirom da prostor na kojem su odlagane bale, nije bio ograđen niti natkriven (ptice, mačke, psi, divlje životinje imale su slobodan pristup baliranom otpadu). Zbog truljenja otpada povećala se mogućnost iscjeđivanja sadržaja iz oštećenih bala, naročito u kišnim razdobljima, a i prilikom topljenja snijega, a što je povećavalo mogućnost onečišćenja podzemnih i površinskih voda. Postojala je i opasnost od zagađenja zraka zbog isparavanja i širenja neugodnih mirisa iz oštećenih bala – stoji u obrazloženju Visokog trgovačkog suda.

Nadalje, Sud navodi i opasnost od zagađenja voda.

– Osim toga, iz iskaza Damira Subašića zaposlenika trgovačkog društva Apo d.o.o. koje je davalo prijedlog sanacije spornog baliranog otpada proizlazi da je već došlo do zagađenja podzemnih voda, jer su procjedne vode ispirale balirani otpad iz oštećenih bala, te je tako procijeđeni sadržaj tzv. eluat kroz zemlju odlazio u podzemne vode na vodonosnoj lokaciji – stoji među ostalim u presudi Visokog trgovačkog suda.

Zbog navedenog, pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije postojala neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi i okoliša, stoji u obrazloženju presude.

-Opasnost je prilikom sklapanja ugovora, bila u svakom slučaju ne samo potencijalna, već i konkretna, a što je bio dovoljan razlog za izuzeće od postupka javne nabave. Predmetnim ugovorom, T & H invest d.o.o.  je preuzeo obvezu mehaničkobiološke obrade (dalje: MBO) otpada i izgradnju MBO postrojenja, a čime se trebalo na cjeloviti način riješiti problem spornog baliranog otpada. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da je bilo moguće poduzeti i mjere koje bi smanjile potencijalnu opasnost od štete za zdravlje ljudi i zagađenje okoliša kao što su prebaliranje oštećenih bala, betoniranje podloge na dijelu površine na kojem je otpad odlagan na zemlju, ograđivanje i natkrivanjem prostora na kojem je uskladišten balirani otpad. To stoga, što je cjelokupni balirani komunalni otpad bio nelegalno uskladišten na lokaciju u Brezju, a zbog čega je još 3. srpnja 2007. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva vještačenjem naredilo prvotuženiku uklanjanje tog privremeno uskladištenog komunalnog otpada. Prebaliranje otpada, betoniranje podloge, ograđivanje i natkrivanje prostora na kojem se sporni otpad nalazi, predstavlja nezakonite radnje na zadržavanju otpada na lokaciji sa koje je prvotuženiku već rješenjem Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva naloženo uklanjanje otpada do 30. rujna 2007. Zbog navedenog ovi razlozi ne predstavljaju razloge koji isključuje mogućnost izuzeća predmetnog ugovora zbog razloga žurnosti radi sprječavanja nastanka štete – stoji u presudi.

Varkom, kao javni naručitelj, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, postupio je, sukladno Zakonu kada je u Narodnim novinama objavio obavijest o početku postupka javne nabave prije sklapanja ugovora na temelju izuzeća iz odredbe članka 5. Zakona o javnoj nabavi. Slijedom navedenog, postojala je konkretna opasnost od nastanka štete za okoliš i zdravlje ljudi, pa je ispunjen zakonski uvjet da se radi o nabavi s ciljem sprječavanja nastanka štete, a zbog čega predmetni Ugovor nije u suprotnosti s odredbama Zakona o javnoj nabavi, pa nije niti ništetan – stoji u obrazloženju presude.

Podsjetimo  i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske još 2021. godine donio pravomoćnu presudu kojom su Davor Patafta i ostali pravomoćno oslobođeni krivnje za slučaj vezan uz sklapanje ugovora za zbrinjavanja baliranog otpada između Grada, Varkoma i tadašnjeg T7 VIS-a.

Vrhovni sud pravomoćno oslobodio Pataftu i ostale