Povežite se s nama

Kultura

Za Festival odabrali Varaždin jer njeguje gradskost

Objavljeno:

- dana

Književnik Roman Simić Bodrožić

U Varaždinu se zahuktava atmosfera uoči Festivala europske kratke priče. Značajna književna manifestacija koja će se održati na sceni Rogoz 29. i 30. svibnja, ugostit će mnoge inozemne, ali i domaće autore kratkih priča i baciti novo svjetlo na uživanje u pisanoj riječi. S urednikom i organizatorom tog festivala, Romanom Simićem Bodrožićem, razgovarali smo u jeku priprema za Festival.

Roman, rođeni Zadranin, a sada Zagrepčanin, poznati je hrvatski književnik i urednik u nakladičkoj kući Fraktura, pa je tema našeg razgovora bila, naravno, književnost!
Zašto ste odabrali Varaždin za gostovanje ovogodišnjeg Festivala europske kratke priče?
Već godinama razmišljamo o Varaždinu, neke korake smo već i radili da to gostovanje realiziramo, ali ove smo godine odlučili ići do kraja, i sretan sam da smo uspjeli, ponajprije zahvaljujući Gradu Varaždinu i piscu Denisu Peričiću, koji nam je bio vodič i domaćin, najbolji mogući promotor svojega grada. S Festivalom otpočetka tražimo gradove koji to nisu samo brojem stanovnika, ili administrativnom kategorizacijom – tražimo gradove koji imaju i njeguju “gradskost”, a Varaždin je bez ikakve sumnje jedan od njih.
Ima li u našem gradu kvalitetnih pisaca na svjetskom nivou? Što nam nedostaje, kad govorimo o literarnom radu?
S pisanjem se obično ne trči na kratke staze. To što nazivate svjetskom klasom treba se dokazivati cijeli život i teško je reći koliko takvih pisaca ima u Hrvatskoj, ako i ima kandidata, još se trebaju dokazati. Ipak, siguran sam da kod nas postoje pisci koji pišu sjajne knjige, autori koji bi dobro kotirali u bilo kojoj od europskih književnosti. Ako tim ljudima nešto nedostaje, to je jedino ono što velike kulture imaju: tržište, čitatelji, mogućnost da dopru do čitatelja i da žive od svoga rada. Sve drugo što je potrebno naši pisci imaju: svoj jezik, svijet i način da pretvore jedno u drugo.
Što trenutačno čitate iz gušta? Ili, bolje rečeno, koja knjiga je ovih dana na vašem noćnom ormariću?
Ovih dana budim se i liježem uz jednu jedinu mantru: Jedan je (književni) Bog, a njegovo ime je Roberto Bolaño! Pored svih sjajnih knjiga, Bolañovi “Divlji detektivi” obilježili su mi (barem) posljednju čitateljsku petoljetku, a sva je prilika da će “2666” obilježiti (barem) ovu koja je ispred mene! U međuvremenu sam čitao i njegove priče i, vjerujte, sve kao da čekam ovo pitanje – baš sam želio s nekim podijeliti svoje oduševljenje! Čitam i uređujem puno toga dobroga, sjajne pisce, izvrsne knjige, ali ako govorimo o guštu – R. B. me čini sretnim; da postoji ona idealna Joyceova nesanica, njome bih se zarazio samo radi Bolaña!
Koju knjigu uvijek iznova možete čitati?
Ima ih više. Recimo Babeljevu “Crvenu konjicu”, ili “Rasuti teret” Danijela Dragojevića, ili sabrane priče Johna Cheevera, ili sabrane pjesme Raymonda Carvera, ili Fowlesovu “Žensku francuskog poručnika”… mislim, eto, da bih mogao uvijek iznova čitati i “Uliksa”, da… a onda mi na pamet padaju sve one dobre knjige za koje bih trebao naći vremena, a znam da ga neću naći tako skoro – srećom, knjige za više čitanja uvijek se regrutiraju među onima koje ćemo pročitati prvi put…
Radite u izdavačkoj kući. Koji se žanr najviše kupuje? Odnosno, koji žanr pisci najviše pišu, bez obzira na to tiskaju se njihove knjige ili ne?
Tu nema tajne: tržište voli roman, ali kao urednik ja o knjigama volim ne misliti isključivo u tržišnim kategorijama. Kad bismo to stalno radili, i kao pisci i kao urednici, vrlo brzo bismo završili objavljujući i pišući jedne te iste, uglavnom prosječne knjige. Olakotna i otegotna okolnost za hrvatskog pisca pritom je činjenica da se kod nas razlika između tržišno razmjerno “uspješnog” i tržišno razmjerno “neuspješnog” autora dâ izraziti u nekoliko stotina, ili nekoliko tisuća primjeraka – posve svejedno. Treba pisati, dakle, ono što se želi ili ono što se mora, ono što te ispunjava i veseli – bez obzira na to što vam urednici govorili o tome.
Pretpostavljam da je recesija ili kako se to već zove utjecala i na prodaju knjiga… Je li?
Jest. Izdavaštvo je u dubokoj krizi, a kad to kažem mislim da je ta kriza ujedno i kriza kulture, i kriza društva – da je samo pitanje trenutka kad ćemo početi primjećivati koliko nas je duboko i dalekosežno promijenila. I to, bojim se, ne nabolje. Nisam jedan od onih koji vole kukati, ali znam jedno: društvo bez knjige, društvo u kojem ne čitaju djeca, društvo koje ne prepoznaje važnost toga što čitamo kada čitamo, ako čitamo – neće i ne može biti zdravo, ni sretno.
Biste li mogli živjeti “samo” od pisanja?
Malo je onih koji kod nas to mogu, a ja sigurno nisam jedan od njih. Kad moj prijatelj, sjajni izraelski pisac Etgar Keret objavi knjigu priča u zemlji u kojoj je potencijalnih kupaca otprilike koliko i u Hrvatskoj, ona se svaki put proda u nekih 100.000 primjeraka. Naravno, proda se jer su Etgarove priče genijalne, ali i zato jer to u Izraelu nije čudo; jer je takvih naslova svake godine barem desetak. Pretpostavljam da u zemljama poput Izraela neki pisci mogu živjeti od pisanja, ako pišu dovoljno često i ako ih čitatelji dovoljno vole. Kod nas čak i oni voljeni, čak i kad su produktivni trebaju paziti da ne izgube “pravi” posao. Da knjige objavljujem i svake godine, umjesto svakih 6, kako obično radim – ni to mi ne bi donijelo “kruh”. Neću reći da je takva situacija poželjna, ali barem te riješi iluzija i kalkulacija: možeš si priuštiti da pišeš ono i onako kako voliš.
Da se ne bavite književnošću, bili biste…
Tragač za profesijom.
Što novo pripremate, a zanimljivo je za javnost?
Nakon Festivala vraćam se svome “prvom, pravom” poslu: uređivanju knjiga. A Fraktura za ljeto i jesen priprema puno toga dobroga…

Izvor:
Foto: Oliver Knolmajer

Kultura

Varaždinka snimila dokumentarac o Nepalcima koji su životima platili stadione u Katru

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Dokumentarni film varaždinske redateljice Anje Strelec o nepalskim radnicima migrantima koji rade na Bliskom istoku ‘Where Have All The Smiles Gone’ izlazi početkom sljedeće godine.

Dok je FIFA Svjetsko nogometno prvenstvo u Katru u punom jeku, ljudi diljem svijeta okupljaju se kako bi gledali utakmice i uživali u ‘najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu’. No, na žalost, postoji i vrlo mračna strana ovogodišnjeg prvenstva – gotovo 7000 radnika umrlo je u Katru otkako su počele pripreme za FIFA Svjetsko nogometno prvenstvo zbog loših uvjeta rada, a od toga je 1700 Nepalaca, prema nepalskom Odboru za zapošljavanje u inozemstvu.

Ovo je samo jedan od tragičnih scenarija više od milijun Nepalaca koji rade u zemljama Bliskog istoka koje iskorištavaju migrante za jeftinu radnu snagu ne poštujući njihova ljudska prava –  zbog loših radnih uvjeta, nepalski radnici migranti svakodnevno umiru.

Dokumentarni film varaždinske redateljice Anje Strelec izlazi početkom sljedeće godine – film Where Have All The Smiles Gone portretira nepalske radnike migrante koji u potrazi za boljim životom odlaze raditi u inozemstvo, većinom u zemlje Bliskog istoka ali na žalost često budu žrtve svojih poslodavaca koji ih iskorištavaju te im uskraćuju ljudska prava.

Domaće gospodarstvo Nepala snažno ovisi o radnicima migrantima, ali umjesto očekivanog ekonomskog prosperiteta, zbog loših i nehumanih uvjeta rada migranti se u Nepal vraćaju bolesni ili mrtvi.

‘Where Have All The Smiles Gone’ je dokumentarni film rađen pet godina koji portretira  putovanje nepalskih migranata koji napuštaju svoj dom u potrazi za boljom budućnošću većinom odlazeći u zemlje Bliskog istoka, a da pritom nisu ni slutili kakve ih poteškoće čekaju.

Film je režirala hrvatska redateljica koja živi i radi u Belgiji Anja Strelec u suradnji s producentskom kućom iz Nepala Mountain River Films. Producenti su Deepa Dharel, Chandra K Jha i poznati islandski producent Erlingur Jack, a koproducent je Giuseppe Savino.

Film će biti objavljen početkom 2023.

Nastavite čitati

Kultura

U sklopu godišnjeg koncerta KUD-a Marof posjetitelji će moći uživati u bojnom plesu Moreška

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu godišnjeg koncerta KUD-a Marof, koji će se održati ove subote, 3. prosinca, u 18.30 sati u KC Ivan Rabuzin u Novom Marofu, a za koji se uvijek traži ulaznica više, stari viteški ples mačevima izvest će KUD Moreška s otoka Korčule, gosti novomarofskog kulturno-umjetničkog društva. 

Korčulanska moreška, bojni ples s mačevima, se kroz stoljeća svog postojanja mijenjala te potpuno saživjela s Korčulom, gdje se jedino i zadržala, dobivši uz opće karakteristike i svoje posebne. Današnja moreška u dramskom dijelu prikazuje tipičnu borbu za djevojku kroz sukob dvije vojske, dok sukob civilizacija ostaje u pozadini. Izvodi se uz glazbenu pratnju koju je 1937. skladao Krsto Odak, a strukturirana je u osam zasebnih koreografskih dijelova – uvodna plesna figura sfida (izazov) te sedam različitih mačevalačkih figura – kolapa. Moreška se nekad izvodila svugdje po Mediteranu, a danas se sačuvala samo u gradu Korčuli, gdje se prenosi iz generacije na generaciju više od 400 godina.

Na cijelovečernjem koncertu uz goste s Korčule, nastupit će i sve sekcije KUD-a Marof, folklorne sekcije, ženska vokalna skupina Zipka, Klapa Marof, te tamburaški sastav. 

Cijena ulaznice je 50 kuna.

Ulaznice za ovaj izniman događaj mogu se nabaviti u Gradskoj knjižnici i čitaonici Novi Marof, a ako ostane ulaznica, na sam dan koncerta, na ulazu.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje