Dom za starije i nemoćne Varaždin poskupio je uslugu za svoje korisnike, požalio nam se čitatelj.

– Imam malu mirovinu i nezaposleni sin još izdvaja dio novca da bih mogao plaćati puni iznos koji moram za ostanak u domu. Šokirao sam se kad sam vidio 250 kuna veći račun za smještaj – tužno je istakao čitatelj.

Poskupljenje nam je potvrdila i ravnateljica Doma Vesna Vidović-Oreški, mag.soc.rada. Postavili smo joj nekoliko pitanja o poskupljenju.

Je li točno da je domska usluga poskupjela i za koliko?

Da, domska usluga je poskupjela u prosjeku 10 %, u odnosu na dosadašnje cijene.

Je li usluga poskupjela za sve jednako?

Da, usluga je poskupjela za sve korisnike usluga privatno smještene putem ugovora s Domom u jednakom postotku, ovisno o prijašnjoj cijeni po vrsti sobe. Resorno pak ministarstvo određuje cijene za korisnike smještene putem rješenja centra za socijalnu skrb, gdje smještaj u cijelosti plaća ili doplaćuje država.

Tko vašem Domu odobrava poskupljenje usluge i kako se izračunava koliko će on poskupjeti?

U Domu sukladno statutu odluku o cijenama donosi Upravno vijeće Doma. Ne postoji formula za izračun, već se cijena formira temeljem ekonomskih i financijskih pokazatelja Doma i naravno u dogovoru s osnivačem (Varaždinskom županijiom). I ovim poskupljenjem nastojali smo što manje opteretiti naše korisnike i njihove obveznike plaćanja, jer gledajući ekonomske i financijske pokazatelje ono je trebalo biti i znatno veće da bismo pokrili stvarne troškove, odnosno ekonomsku cijenu.

Kada je posljednji put usluga poskupjela i za koliko?

Posljednji put je usluga poskupjela točno prije dvije godine s 1. rujnom 2018. godine u prosjeku 12 %. Zadnja, pak, korekcija cijena, odnosno poskupljenje cijena od strane resornog Ministarstva za korisnike smještene putem rješenja Centara za socijalnu skrb, u primjeni je od 1. svibnja 2019. godine.

Je li na poskupljenje utjecala situacija nastala zbog koronakrize?

Naravno da je između ostalog i situacija nastala zbog korone utjecala na povećanje cijene, a uslijed povećanih troškova poslovanja, ali i umanjenih prihoda zbog nemogućnosti popunjavanja svih kapaciteta. Tako smo neplanirano u svrhu zaštite korisnika i djelatnika, a provodeći sve mjere po naputku županijskog i gradskog stožera civilne zaštite, Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije i resornog Ministarstva morali nabavljati zaštitnu opremu (maske, rukavice, materijal i propisana sredstva za čišćenje i dezinfekciju). Kako smo velika Ustanova i imamo veliki kapacitet korisnika, imali smo veliku potrošnju materijala za osobnu higijenu, odnosno dezinfekciju, u što su uključeni dozatori po cijeloj Ustanovi. Podsjećam da su u vrijeme početka pandemije sva sredstva bila ili nedostupna ili veoma skupa, a tek mnogo kasnije i kratko vrijeme, dobivali smo neke manje količine zaštitne opreme od gradskog i županjskog stožera. Kako korisnici nisu smjeli izlaziti iz Doma, uz naš nadzor, pratnju i prijevoz osigurali smo im odlazak u bolnicu ili za neke druge neophodne potrebe, a što je također iziskivalo dodatne troškove. Javna nabava prehrambenih proizvoda je u vrijeme pandemije cjenovno veoma narasla, a isto tako nastojali smo korisnicima obogatiti obroke što proizvelo veće troškove na poziciji prehrane. Tako smo u tijeku koronakrize prvo imali zabranu novih smještaja, a zatim smo radi potrebe samoizolacije u prosjeku morali imati barem petnaestak praznih soba. Problem je što smo istovremeno od prošlog rujna do danas u procesu energetske obnove, te smo zbog radova morali prestati popunjavati jedan dio kapaciteta kako bismo mogli izviještati korisnike i donekle ih zaštiti. Uglavnom, i radnicima i korisnicima Doma ovo je veoma teško razdoblje i to iz razloga korona krize i energetske obnove. Nadamo se da ćemo sve ovo zajedno i uspješno prebroditi.

Čitatelj nam se i požalio da je puno korisnika iz drugih županija, van Varaždinske županije, a „domaći“ ne mogu dobiti mjesto u Domu. Kako to komentirate?

Od kapaciteta 360 korisnika, na današnji dan u Domu je smješteno 29 korisnika koji imaju prebivalište u drugoj županiji, pa i nama najbližoj Međimurskoj. Od toga ih je šest smješteno putem države, odnosno rješenjem centara za socijalnu skrb, a ostali privatno putem ugovora s Domom. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi nije moguće uskratiti smještaj u Dom nekome jer nema prebivalište u našoj Županiji. Odlukom Vlade o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za decentralizirano financiranje domova za starije nemoćne osobe, država sufinancira zapravo smještaj svakog korisnika u domovima za starije i nemoćne osobe kojima je osnivač Županija, neovisno o domu i adresi prebivališta. Problem je jedino što je dotacija države u naš Dom desetljećima manja u odnosu na druge domove istih kapaciteta i kategorije. Treba isto tako reći, da našim unutarnjim pravilnikom o prijemu i otpustu korisnika, korisnici s drugih županija nemaju prioritet kod smještaja, već isti priznajemo isključivo korisnicima s područja naše Županije. No, svi oni koji i zatraže smještaj u našem Domu ili se vraćaju nakon provedenog radnog vijeka negdje drugdje u svoj rodni grad i kraj, ili im djeca i obitelj žive ovdje, te je prirodno da budu pokraj njih u jeseni svog života.