Marijana Petir, HSS-ova kandidatknja za EU parlament

Kad političar progovori o dosljednosti i savjesti neovisno o stranačkoj pripadnosti, takve izjave uzimamo s rezervom. Ili ih uopće ne percipiramo. No kad Marijana Petir veli isto, valja joj vjerovati. Barem prema dosadašnjim aktivnostima na hrvatskoj političkoj sceni. Oni koji se bolje prisjećaju njezinog saborskog djelovanja, sjetit će se kako je upravo njezin glas bio presudan da ne prođu predloženi zakoni koalicijskih partnera o privatizaciji Hrvatskih voda. Da je Petir svojevremeno digla ruku, Hrvatske vode bi danas bile trgovačko društo. Trgovalo bi općim dobrom – vodom.

Kad su je kao desetogodišnjakinju viđali u kutu neke dvorane na HSS-ovim skupovima, nikome nije bilo čudno. Već su dobro poznavali „malu Petirovu“ – kćer povjerenika HSS-a za Moslavinu i Posavinu. – Meni je HSS stil života, reći će ova izuzetno sitna žena čijim licem dominiraju neuobičajeno velike oči. Petir nije osoba koja s terase u centru grada lamentira o nedaćama hrvatskog seljaka. Ona živi s njima. Žena u tijelu djevojčice, s dva završena fakulteta i magisterijem, živi na obroncima Moslavačke gore, u Mustafinoj Kladi.

Dosljednost

Možda baš zbog te njezine dosljednosti, unatoč političkoj prepoznatljivosti i energiji kojom zastupa svoje stavove, kako saznajemo, za njom i nije neka jagma u vodećim hrvatskim političkim strankama. Jer “što će im osoba s čijom rukom bez obzira na stranačku knjižicu, ne mogu računati?”.
Ovih dana ide s jednoga kraja Hrvatske na drugi. Usred kampanje je za zastupnicu u EU parlamentu. Unatoč tome što najveći dio budžeta EU izdvaja za poljoprivredu, čak 40 posto, u sadašnjoj skupini hrvatskih europarlamentaraca nema nikoga u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj što Petir smatra još jednim od hrvatskih paradoksa.
U svakom slučaju, onaj tko završi u Bruxellesu bit će ondje zahvaljujući većini od samo 25 posto birača, koliko ih se očekuje na izborima. – Čak 60 posto glasača, što je velika šteta, ne zna da je na ovim izborima moguće glasati direktno za osobu – imenom i prezimenom, veli Marijana Petir.
Dakle, oni koji su sebe stavljali na prvo mjesto iako su odmah rekli da ne misle u EU baš se i neće okoristiti tim, po mnogima spornim potezom? Smatrate li vi to prevarom?
Mislim da jest prevara. Nije pošteno da se kandidirate na izborima za mjesto koje uopće ne želite. Na listama ima čak osoba koje ističu da je to samo test za njihovu stranku ili promocije radi…a, da ih mjesto u EU uopće ne zanima.

Mala smo zemlja i mogli bismo mnogo, samo da je malo sloge

Mislim da je to prava šteta jer baš tamo se donosi 70 posto zakona koje će morati primjenjivati i Hrvatska. Trebalo bi nam biti i te kako važno tko nas tamo zastupa.
Na izbore izlazite u koaliciji sa HDZ-om. Ne bojite li se da će se to protumačite kao pokušaj, kako ga nazivaju, „šlepanja“ uz veliku stranku?
Mi smo, kao i HDZ, članovi europske pučke stranke. Logičan je slijed da stranke unutar iste obitelji surađuju na izborima. Kad je riječ o nacionalnim i europskim izborima morate ipak voditi računa da, ukoliko ulazite u koalicije – ulazite sa strankama s kojima djelite sustav vrijednosti. Znači da se mi, kao europski pučani, naravno zalažemo za opće ljudske vrijednosti. Silno nam je važna podrška obitelji kao temeljnoj jedinici društva, zalažemo se za brak između muškarca i žene, za zaštitu života od začeća do smrti. Protivimo se prodaji nacionalnih resursa. Protivimo se prodaji šuma, monetizaciji autocesta.
Ali, sve što vi govorite, vaš sadašnji koalicijski partner ili je radio ili pokušao napraviti – rasprodao prilično državne imovine, prednjačio u korupciji…a što se sada dokazuje sudskim putem…
Korupcija ima ime i prezime. Pogrešno bi bilo zbog loših pojedinaca stigmatizirati cijelu stranku. Kad spominjete korupcijske afere još sam 2009. upozoravala na veliku aferu i kriminal u Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje se SDP-ova županica doslovce ponašala kao da je proračun njezin osobni bankomat. Prije nego što sam prijave odnijela na DORH i u USKOK, o njima sam informirala vrh SDP-a.. Također smo upozoravali da se ne smiju privatizirati ceste Sisak koje vrijede 150 milijuna kuna, a prodane su za 20. Da se bez javne nabave ne može kupiti auto salon za smještaj hitne medicinske pomoći i to za 10 milijuna kuna, ako znamo da je objektivna vrijednost 3,5 milijuna. Korupciju i kriminal, dakle, ne bih povezivala samo uz jednu stranku. Neki misle da je to sada neka njihova platforma gdje mogu graditi karijeru. Dakle, ponavljam na ovoj su razini bitna temeljna opredjeljenja. HDZ i HSS ih djele. Dok se, recimo, moja temeljna opredjeljenja i ona gospođe Pusić apsolutno razlikuju.

Petir vs. Pusić

Na primjer?
Zalažem se da svako ljudsko biće ostvari svoje ljudsko pravo – to je pravo na život, Pusić se zalaže za pobačaj. Ja se zalažem za brak utemeljen između muškarca i žene, ona se zalaže za gay brakove. Ja se zalažem da se djeca mogu dati na posvojenje bračnim parovima i obiteljima, ona se zalaže da to mogu činiti i gay parovi. Dakle, mi se razlikujemo u temeljnim vrijednostima – poglediima na život. Ona i njezina stranka zalažu se za monetizaciju autocesta, ja sam protiv. No, ne želim samo o njoj. Gospođa Zgrebec, potpredsjednica Sabora iz SDP-a, izjavila je da je ulaganje u selo neisplativo. Totalno neprihvatljivo jer bez sela i seljaka nema proizvodnje hrane.To su stvari o kojima se odlučuje na nacionalnoj razini i u EU parlamentu.
Poznato je da “ne dižete ruku” po stranačkoj ili koalicijskoj liniji?
Imala sam problem i unutar stranke. Protivila sam se da HSS napusti resor poljoprivrede. Jer, ako iko razumije seljaka to smo mi. Shvaćam da je ministar Pankretić tada bio ogorčen jer mu se reklo kako se nema novca, a potom se poslalo tadašnju potpredsjednicu Vlade, Jadranku Kosor i Damira Polanćeca da seljacima kažu kako novca ipak ima. U tom smo trenutku tražili da se osigura šest milijardi kuna za hrvatsko selo kako bi se seljaci pripremili za ulazak u Uniju. A, ne da uđemo grlom u jagode i na koljenima.

Bale – sramota za Varaždin. To je strašno

Evo, sada smo ušli grlom u jagode i na koljenima i dalje ne znamo uzeti novac iz Fondova. Poljoprivreda je tu osobito pogođena ?
Ministar Jakovina je napravio tako katastrofalan program ruralnog razvoja da ga europska komisija nije usvojila i vratila ga je na doradu. Zbog toga ove godine ostajemo bez 330 milijuna eura namijenjenih našim poljoprivrednicima, obrticima, udrugama, općinama, gradovima… Ocjenjeno je da naš program nije kompaktibilan programu Europske unije. Čak nisu niti željeli ulaziti u detalje
Dakle, obistinila su se predviđanja Ivane Maletić i neprestano alarmiranje da bi se takvo što moglo dogoditi ?
Tako je. Ove je godine novac nepovratno izgubljen. Pokazuje se da od Europe nismo naučili ništa. Zajednička poljoprivredna politika EU je najdugovječnija i najskuplja politika Unije. Za nju se izdvaja čak 40 posto ukupnog europskog proračuna.Europa zna da bez potpore seljacima neće biti proizvodnje hrane, a hrana, voda i energija su osnovni temlji suverenosti svake države. A što mi radimo? Zadnjim rebalansom proračuna seljaku se skida 100 tisuća kuna potpore. Ta jedna nepromišljenost i kratkovidnost, nedovoljno poznavanje važnosti sela, proizvodnje hrane, mogučnosti koje selo nudi i kroz druge aktivnosti poput proizvodnje zelene energije u vlastitom dvorištvu, izrade rukotvorina, našu kulturnu baštinu – klape, rukotvorine, folkolor, zlatovez, čipku – oni su hit.
Osobito ste „slabi“ na ekologiju. Netko mi je rekao da je čak 90 posto otpada, a samo 10 posto smeća. Dakle, može se reciklirati u nešto korisno. Zašto, ako već ne znamo sami, ne „prepisujemo“ od drugih ?
Poanta je da se otpad razvrstava već na kućnome pragu. Zato me osobito žalosti kad ulazim u Varaždin i vidim ove strašne bale. Sramota su za Varaždin. Nadam se da će se uskoro naći rješenje da se one maknu. I to dugoročnim, a ne kratkoročnim rješenjima.
Pretpostavljam da smo tu u prednosti jer naša je zemlja „čista“ za eko uzgoj?
Hrvatska je, zbog nepostojanja teške industrije, Bogom dana za ekološku proizvodnju. Eko proizvodi postižu bolje cijene. Takvom proizvodnjom mogu se samozaposliti cijele obitelji. Posebno sam ponosna na desetogodišnje vođenje kampanje koja je napokon završila 2011. godine, a kojom je Hrvatska stvorila predispozicije da se svugdje može proizvoditi hrana na ekološki prihvatljiv način. Donijeli smo odluke prema kojia se u niti jednoj Županiji ne može u okoliš ispuštati GMO. Jedinstvena smo zemlja u Europi i svijetu koja je slobodna od GMO-a. Svaki naš proizvod – med, rajćica. Kulen, šljivovica, vino….- može nositi oznaku proizvodnje u GMO free zemlji.
Koliko ulaskom u EU Parlament možete svoje ideje i programe doista i provesti u hrvatskoj praksi?
Svakako da je to mjesto gdje možemo lobirati za naše interese i projekte. Kao što znamo, sada niti jedan naš europarlamentarac nije u odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ja ću biti jer mi je iznimno stalo da se sredstva koja su namijenjena za poljoprivredu i selo preusmjere i prema Hrvatskoj.. Trebamo tražiti nove niše, osmišljavati ono što može proći, što je interesanto kako bismo ljude zadržali na selu.

Nije li kasno?

Mislite da nije kasno? Farme su propale, zemlja je neobrađena, poljoprivrednici grcaju u dugovima, a samo u zadnjoj godini zemlju je napustilo oko 25 tisuća ljudi.(provjeriti, možda zabuna u godinama) U zadnjih deset godina – 100 tisuća. Nije li zaista kasno?
Nije dovoljno samo proizvesti mlijeko. ‘Ajmo vidjeti kako od njega napraviti sir, vrhnje, prerađivati…to ne mora osoba koja ima krave…može susjed naći svoj interes u preradi. ‘Ajmo ne izvoziti trupce, hajdemo od njih proizvoditi namještaj. Nemojmo otpuštati ljude u Hrvatskim šumama. Ražalostilo me kad sam čula da je predsjednik Uprave dao nalog za otpuštanje tisuću radnika. I što, onda će ih nečija privatna firma zaposliti kao outsourcing pa otpustiti kad ih više neće trebati? A, biomasa propada po šumama. Uopće ne vjerujem da su ti ljudi višak. Ali ako postoji problem i treba reorganizacija, zaposlimo ih kao sakupljače biomase – na kraju krajeva i Hrvatske šume imaju tvrtku koja se bavi proizvodnjm energije iz biomase. Preusmjerimo ih, dobivati ćemo energiju pa nećemo morati razmišljati hoće li nam netko zatvoriti dotoke energije ili ne.
Nije li poljoprivreda strateški interes svake zemlje što ovoj izjavi daje dodatnu težinu?
Ne možemo obrazovati ljude za Zavod za zapošljavanje. Idemo obrazovati ljude za zanimanja u kojima će naći posao. Ljudi teže nekim velikim investicijama i projektima, a onda padnemo na tome da pet godina nismo u stanju izdati građevinsku dozvolu. Investitori odlaze jer neprestano nailaze na prepreke.
To me podsjetilo na slučaj Sućurja na Hvaru, gdje su Norvežani uložili oko 270milijuna eura, ali nikako da realiziraju projekat turističkog resorta jer uvijek se ili nađe neka parcela koja je krivo upisana ili fali još neka dozvola…
Tu mi padamo. Nama trebaju političari novoga kova. Ne mogu više na sceni biti ljudi koji na politiku gledaju kao na privatni biznis. Zato nam treba i drugačiji izborni sustav. Ovakav kakav je sada za EU Parlament – omogućiti ljudima da glasuju za ime i prezime. „Ja sam ti dao glas, ja sam te izabrao pa te mogu i opozvati“. Kad su tu liste, uvijek se negdje „sakriju“ oni koje inače nikad ne bi birali.

Ministar je napravio loš program, a naši europarlamentarci, s druge strane, nisu reagirali na vrijeme

Dakle, treba nam potpuno direktan izborni sustav gdje znamo za koga i što glasamo, je li obećano i izvršeno te zaslužuje li ponovno naš glas. Sve drugo je veliki problem u kojemu prevladavaju sitni interesi, glasovi se kupuju i prodaju jer ovisite o dvije ili tri ruke da bi nešto prošlo. Onda taj čija ruka je presudna, ucjenjuje i dobivamo zatvoreni krug. Tako u politiku ulaze podobni, a ne sposobni, ljudi koji se nisu spremni žrtvovati za zemlju, nego politiku vide kao lagani izvor vlastitog probitka, stvaranja pozicije i moći. Tako ne možemo naprijed.
Također, što se lokalne zajednice tiče, nenormalno je da novac koji se „stvori“ na nekom terenu odlazi u centralnu blagajnu. Ta bi sredstva trebalo vraćati nazad. Nije logično da taj novac ode u Zagreb. Treba se vratiti i reinvestirati.
Velite, poljoprivrednici su izgubili toliki novac zbog lošeg programa. Tko ga je uopće radio. Politika ili struka?
Ne znam tko je konkretno što pisao, ali u svakom slučaju je, kao nadređeni, odgovoran ministar.
Mislite li da je uopće kompetentan?
Na žalost, nije. On se skriva od seljaka. Evo, ove godine je po prvi put Gudovački sajam prošao bez ministra. Uvijek smo imali i prosvjede u Hrvatskoj, evo niti njih više nema jer ovog ministra niti prosvjedi ne mogu pokrenuti.To što se nije u Gudovac došao susresti sa poljoprivrednicima, pokazuje da ga nije briga. Čovjek nije znao voditi svoju poljo apoteku, a vodi kompletnu hrvatsku poljoprivredu. Napravio je loš program zbog kojeg smo izgubili novac, a naši europarlamentarci, s druge strane, nisu reagirali na vrijeme. Platili smo članarinu. Na svaki uloženi euro mogli smo povući 2,5 natrag. A nismo.

100 tisuća novih radnih mjesta

Na primjer, samo u sektoru obnovljivih izvora energije mogli bismo otvoriti 60 tisuća radnih mjesta, a sunce nam sije besplatno. Vjetar puše besplatno, biomasa propada u šumama – u poljoprivredi ostaju otpatci koje možemo iskoristiti za proizvodnju bio plina. Geotermalni izvori vode mogu se koristiti za plastenike… To su izračunali stručnjaci UNDP-a, putem njihovog programa za održivi razvoj. Ukoliko se tome pridodaju još neke djelatnosti čak računaju da bi se brojka mogla popeti na sto tisuća radnih mjesta. Što nije nimalo beznačajno na 380 tisuća nezaposlnih u zemlji. Svako novootvoreno radno mjesto u poljoprivredi otvara dodana dva radna mjesta u uslužnim djelatnostima. Zašto nama milijun hektara poljoprivrednog zemljišta zjapi neobrađeno? ‘Ajmo regionalizirai poljoprivredu, vidjeti što gdje uspjeva, što možemo iskoristiti za proizvodnju hrane, a što za sirovinu za biogoriva.

Sve imamo, ali treba znati iskoristiti resurse

Jedino seljak zna živjeti u skladu sa Bogom, čovjekom i prirodom – jer jedino seljak zna da Bog oprašta svakome, čovjek ponekome, a priroda nikome. Zaista živim tu filozofiju. Ništa vam ne vrijede diplome, milijuni za projekte, ako nemate ljudskost. Seljak ima mudrost koju pokazuje odnosom prema zemlji – jedino zemlja i žena rađaju. Zna da mora prema zemlji biti korektan i pažljiv, ako želi da mu da plod bez kojega nema života. Nema budučnosti za državu ako seljak neće proizvoditi hranu.
Nije mi jasno. Znam da su švicarski trezori u vrijeme 2. svjetskog rata bili puni zlata, ali narod je bio gladan. Nitko nije želio prodati hranu. Hrana je, dakle, strateški interes zemlje. Je li moguće da još to nismo naučili?
Taj švicarski primjer najbolej govori kako vam ponekad novac zaista ne znači baš ništa, ako nemate neke temeljne resurse. Hrvatska ima mnoge prednosti – najčišće more na Mediteranu, oko 50 posto hrvatske površine zaštićeno je u raznim kategorijama zaštite – od nacionalnih parkova, parkova prirode, regionalnih parkova, spomenika kulture….dakle, jedno veliko bogatstvo. Kod nas još uvijek postoje stare sorte koje bi trebalo zaštititi, njegovati…autohtone pasmine. To je hrvatsko bogatstvo.. Na pametn način povezati poljoprivredu i turizam. Zaštitu okoliša sa obnovljivim izvorima energiije, povezati malo i srednje poduzetništvo…Podržati čovjeka koji se samozapošljava, često zaposli i obitelj i plaća državi porez. Još kad tome dodate kreativnost i inovativnost – maloprije sam posjetila FOI, jako inovativne ljude koji razvijaju nove softweare. Njih poveezati s privatnim sektorom i ništa drugo nam ne treba. Sve imamo samo to treba znati iskoristiti.

Izvor:
Foto: Siniša Sović