Povežite se s nama

Ljudi i priče

Željeli curicu, a na kraju su usvojili tri dečka!

Objavljeno:

- dana

Obitelj Bahun nakon 8 godina i više od 250 zamolbi usvojila trojke

Tri mališana – Jan, Filip i Fran – novi su članovi obitelji Bahun. Sretni roditelji kažu kako su ostali u statusu udomitelja jer žele još djece

Usvojiti dijete u Lijepoj Našoj čini se kao nemoguća misija. Iako su domovi puni nezbrinute djece, djece za posvojenje u Hrvatskoj – nema! Taj odgovor su godinama slušali Anita i Stjepan Bahun iz Biljevca pokraj Varaždina. Anita i Stjepan su prije osam godina krenuli u borbu za dijete, no njihova borba traje i mnogo duže. Naime, Anita i Stjepan godinama su pokušavali dobiti dijete, a Anita je pokušala zatrudnjeti umjetnom oplodnjom.
Tijekom sedam godina proveli su pet postupaka, no bezuspješno.

Borba za dijete

Zato su 2004. godine odlučili krenuti u postupak posvojenja i prošli su mjesec, nakon osam godina agonije, napokon i službeno proširili svoju obitelj za tri mala člana – Jana, Filipa i Frana. Kako bi postali tata i mama ovih razigranih mališana, Stjepan i Anita morali su proći dug put. Prije osam godina počeli su obilaziti Centre za socijalnu skrb diljem Hrvatske, tada u nadi da će naći djevojčicu koja će unijeti sreću u njihov dom, ali odgovor je bio svugdje isti – djece za posvojenje nema.
– Svaki tjedan kontaktirali smo sve Centre u cijeloj Hrvatskoj, poslali više od 250 zamolbi za posvojenje, a stigao je jednak broj negativnih odgovora, no nismo odustajali. Znali smo da mora postojati način i nismo se željeli predati – govori Anita danas sretna i ponosna majka troje razigranih mališana. Stjepan i Anita kažu kako su svjetlo u birokratskom mraku počeli nazirati kada su se iz Varaždina preselili u Biljevec, odnosno kada su počeli intenzivnije komunicirati s djelatnicima ivanečkog Centra za socijalnu skrb.

Anita i Stjepan godinama su pokušavali dobiti dijete, pa i umjetnom oplodnjom

– Oni su nam predložili da predamo zahtjev za udomiteljstvo, pri čemu je birokracija ipak mekša nego kod postupka posvajanja djece – kaže Anita. Nisu nimalo dvojili o toj opciji te su odmah predali sve potrebne papire. Vrlo brzo, nakon samo mjesec dana, u srpnju 2009. godine, stigla je sretna vijest.

– Nazvali su nas oko 11 ujutro i pitali želimo li udomiti trojke stare 45 dana. Bili smo u totalnom šoku, uzbuđeni, i odmah smo pristali! Rekli su nam da u naredna tri sata dođemo po dječake u rodilište u Zagreb i nismo dvojili ni trena. Nazvala sam mamu i ona je u najbližem dućanu kupila tri benkice, tri dude, tri para čarapa, dok smo mi jurili u Zagreb po dječake – priča Anita, a Stjepan dodaje u šali kako je dobro da mu je bratić upravo “Schumacher”. Spomenimo i da su Bahuni ostali u statusu udomitelja. – I dalje želimo da nam u dom dođe jedna djevojčica – rekla je mama Anita dodavši da ako budu i trojke – nema ništa protiv!

Kada su prije tri godine Anita i Stjepan Bahun s mališanima iz Zagreba došli u Biljevec, ispred kuće dočekalo ih je 30-ak prijatelja i rodbine, jednako sretnih i uzbuđenih. – Svatko je donio neki poklon za bebe. Mi nismo imali ništa, a oni su nas opskrbili većinom najnužnijih stvari – ispričala je Anita dodavši kako im je prije mjesec dana odobren zahtjev za posvojenje triju mališana te kako su sada i službeno njihovi roditelji. Još ih čeka procedura oko brojne dokumentacije, mijenjanja prezimena, no u usporedbi sa svime što su prošli, za ovu malu sretnu obitelj to je mačji kašalj.

Anita i Stjepan članovi su udruge udomitelja Nada iz Ivanca. – Preko udruge Nada dobili smo puno korisnih savjeta, izmjenjujemo iskustva s drugima, ali se i lijepo međusobno družimo – rekla je Anita te preporučila svakom udomitelju da stupi u jednu takvu udrugu kako bi što bezbolnije prošli proces pravnih i drugih zavrzlama. – Mi svi prolazimo kroz iste probleme, nailazimo na iste prepreke i često si međusobno pomažemo kroz iskustvo – ispričala je Anita dodavši kako su kroz udrugu napravili i prijedlog za izmjene Zakona o udomiteljstvu. – Od naših prijedloga više od 90 posto nije prihvaćeno, što je apsurd jer mi smo ti koji znamo što ne funkcionira – priča Anita koja je imala problema i s ostvarivanjem prava na porodiljni dopust. – Nakon što smo udomili Frana, Jana i Filipa koji su bili stari 45 dana, još smo se mjesecima borili da dobijem pravo na porodiljni. Srećom, na poslu su mi izašli maksimalno u susret, pa smo sve nekako riješili – priča Anita, koja je zbog loše napisanog zakona od HZZO-a dobila odbijenicu za porodiljni dopust. – Sve smo riješili nakon par mjeseci, ali nas je koštalo vremena, a posebno živaca. Žalosno je da se sve to moglo izbjeći kada bi Zakon bio malo dorečeniji pa ga ne bi svatko tumačio kako želi – zaključila je Anita.

Izvor: RT
Foto: RT

Ljudi i priče

POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.

Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.

Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.

U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.

– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718  od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.

Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.

– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2

I dodaju:

– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.

Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!

Ne mogu si ni jaje ispeći!

S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.

– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022  da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.

Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.

Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.

– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.

U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:

Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS

IBAN: HR6324020061500119802

Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.

Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.

Poziv na broj: 1962-1982

Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22

Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.

Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.

Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.

Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.

OIB: 47407637610.

Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.

Registarski broj: 21011908.

Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.

Kontakt Udruge: 091 614 8399.

Email: [email protected]

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje