BOJIŠ SE? NE!

Jeste li znali da su zmije prisutne na Zemlji više od 100 milijuna godina, a razvile su se od gušterolikih dinosaura? Ili da znatno više ljudi pogine od udara groma ili uboda osa nego od ugriza zmije? To su samo neke od zanimljivosti o tim čudesnim bićima koje u nekima pobuđuju strah, a u drugima zanimanje i ljubav. 

Varaždin je 16. srpnja jedini u Hrvatskoj obilježio Svjetski dan zmija i građanima dao priliku da bolje upoznaju te fascinantne životinje kroz razne događaje, radionice i predavanja.

Od straha do ljubavi

U srijedu, 15. srpnja, je u palači Herzer Spomenka Lazar održala predavanje pod nazivom “Ella i ja – priča o strahu koji je prerastao u ljubav i poštovanje prema zmijama”. Spomenka ima pet kukuruznih zmija – Ellu, Nellu, Sissi, Bindi i Bellu, te mladog kraljevskog pitona kojeg je nazvala Mali Princ. Nekad je prema zmijama osjećala samo strah, a danas su one njezina velika ljubav i vjerni prijatelji.

Novinar Kristijan Petrović posjetiteljima je održao zanimljivo predavanje “Zmije – mitovi, legende i istina”. Zmije su u središtu ljudskog interesa još od prvih civilizacija, s time da pristup zmijama varira od štovanja do mržnje.

– Zmija se pojavljuje od samih početaka ljudske civilizacije. Slikovni prikaz koji ukazuje na ritual prinošenja žrtve pitonu pojavljuje se prije 70.000 godina u špilji u Bocvani. U Egiptu su svi faraoni na svojoj kruni imali kobru. U to su vrijeme Izraelci bili egipatski robovi. Nakon oslobođenja izraelski narod nije mogao podnijeti dvije životinje zbog sjećanja na ropstvo – mačke i zmije. Katolicizam nastavlja takvo razmišljanje, pa i danas postoje predrasude o crnim mačkama, a o zmijama još i više – objašnjava Petrović, naglašavajući da se zmija često spominje i u Bibliji, u ne baš dobrom svijetlu.

– Najpoznatija zmija u Bibliji je ona iz rajskog vrta, koja skriva lik Lucifera. Jahve proklinje zmiju koja će gmizati po trbuhu i jesti isključivo zemlju. Zmija je postala univerzalan sinonim zla, zahvaljujući našem neznanju ostala je „na piku“ kao životinja koju treba eliminirati – naglašava.

– Najčešće predrasude koje se vežu uz zmije je da su sluzave, ljigave i da su uvijek spremne na napad, a veći dio ljudi pati od ofidiofobije. Zmija definitivno nije zaslužila tretman koji i danas „uživa“, ali srećom su sve zmijske vrste u Hrvatskoj zaštićene te postoji visoka kazna ako se prijavi da je netko ubio zmiju. Uostalom, postoje veće prijetnje od zmija u ljudskom obliku nego u zmijskom – zaključuje Petrović.

Ljudska zmija

Kroz Gajevu se ulicu 16. srpnja rastegnula ogromna, šarena zmija. Tamo je snimana milenijska fotografija ljudske zmije, u čijem su oblikovanju pomogli veseli mališani iz varaždinskih dječjih vrtića.

– Danas smo se slikali u obliku duge zmije. Zmija se ne bojimo! – odlučno su rekli Ema i Mark iz vrtića Dječji svijet. Pa kako bi se i bojali kad je u njihov vrtić nedavno jedna zmija Spomenke Lazar došla u posjet i s njima proslavila svoj prvi rođendan! Klinci i klinceze iz Dječjeg vrtića Zeko kažu da im je na fotografiranju bilo jako lijepo, a da su zmije vidjeli u zoološkom vrtu. Nesvakidašnjim ispijanjem kave u društvu zmija zaključena je proslava Svjetskog dana zmija. Caffe bar Lavra u Gajevoj ulici zainteresiranima je ponudio da pobijede strah, „pomaze“ zmiju i saznaju nešto više o tim „strašnim“ stvorenjima.

VJEROVANJA

U svim svjetskim religijama zmije predstavljaju nešto praiskonsko što čuči blizu središta Zemlje ili na dnu oceana, npr. u Južnoj Americi slavila se pernata zmija – bog Quetzlquatl, a Kaldejci su koristili istu riječ za život i za zmiju

Zaštićene vrste                                    Otrovnice                                               

U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od kojih su samo 3 otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug). Sve vrste zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode i ne smiju se ozljeđivati ni ubijati

Otrovnice se mogu prepoznati po cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom odvojena od vrata i zjenicama u obliku vertikalnog proreza. Po obojenosti odstupa riđovka koja može biti i crna

 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović