HUMANITARNI KONCERT

– Više od svega volio bih ponovno ustati, stati na svoje noge, napraviti bar nekoliko koraka, malo prošetati. Olakšati brige svojoj mami i sebi… To ja želim, ali me noge više ne slušaju – tihim glasom progovara Valerio Hudoletnjak (37) iz Salinovca koji je u svibnju 2014. godine obolio od meningitisa, a potom pretrpio i moždani udar. Danas živi u teškim uvjetima, nema primanja pa pojedine lijekove, kreme i terapije plaćaju njegovi roditelji svojim skromnim mirovinama koje su im jedva dovoljne za ono najosnovnije.

I dok svatko od nas na početku nove godine ima različite želje, snove i ciljeve, Valerio ima samo jednu želju. 37-godišnjak iz Salinovca, kojeg baš svi znaju kao dobričinu punu života, snage i veselja, za kojeg se vežu epiteti dobre duše tog malog mjestašca podno Ivanščice, koji je volio raditi, a još više pomagati svima oko sebe, sada treba našu pomoć.

Teška životna priča

– Nijedan doktor mi nikad nije rekao da ću se oporaviti. Ali, nijedan doktor mi nikad nije rekao ni da se neću oporaviti. Do pomaka i poboljšanja dolazi nevjerojatno teško, ali imam volje, vjere, nade, ne dam se – hrabar je 37-godišnjak

Život mu se u svibnju 2014. godine promijenio preko noći. – Jedne sam večeri legao spavati potpuno zdrav, ni ne sluteći da više neću ustati. Drugo me jutro probudila strašna glavobolja i vrlo visoka temperatura. Hitna me odvezla u varaždinsku bolnicu gdje sam bio dva tjedna. Ispostavilo se da imam meningitis, upalu moždanih ovojnica. Isprva se stanje malo poboljšalo, a onda sam pao u komu – priča Valerio. Prebacili su ga u Zagreb gdje je šest tjedana bio u komi, a uslijedio je i novi šok za obitelj – Valerio je imao i moždani udar koji mu je oduzeo desnu stranu tijela. Nakon kome još je dva tjedna proveo u Zagrebu na intenzivnoj. – Nisam mogao samostalno disati, govoriti, oštećen mi je i vid… – prisjeća se.

Godinu dana proveo je u bolnicama i toplicama, a od travnja prošle godine ponovno je u svom domu. – Sad barem malo bolje vidim, samostalno dišem, govorim. Iako ne baš onako kao prije. Lijeva ruka mi je donekle pokretna, desna tek nešto malo, a noge nimalo. Jednom tjedno idem na rehabilitaciju u toplice, a vikendom mi roditelji plaćaju fizioterapeutkinju koja mi je prijeko nužna jer čim ne vježbam nekoliko dana zaredom, javljaju se neizdržljivi bolovi i grčevi – objašnjava Valerio koji još ne može vjerovati što ga je snašlo. – Prvu večer mi ništa nije bilo, ujutro se probudiš i sve se promijeni. Tek me u toplicama, kad sam vidio kako ništa ne mogu, pogodila spoznaja da više nikad neću živjeti svojim starim životom. Ne daj Bože nikome – ističe.

Nade ne nedostaje

No vjeruje u oporavak. – Nijedan doktor mi nikad nije rekao da ću se oporaviti. Ali, nijedan doktor mi nikad nije rekao ni da se neću oporaviti. Do pomaka i poboljšanja dolazi nevjerojatno teško, ali imam volje, vjere, nade, ne dam se – hrabar je 37-godišnjak.
Jak je to čovjek i nevjerojatno marljiv, 14 godina radio je kao traktorist u Varaždinki d.d., a u slobodno vrijeme radio je kod kuće. Sumještani ga stoga najviše i pamte kako traktorom prolazi kroz selo, svakome pomogne i sve zna, kosi, ore, radi u šumi, ništa mu nije teško i strano. Nesreća je veća u tome što ga je bolest snašla upravo kad je bio nezaposlen, budući da je radio samo povremeno. – Zbog toga sada nemam baš nikakvih primanja. Teško živimo. Tatina mirovina iznosi dvije tisuće kuna, mamina tek osamsto i od toga nekako preživljavamo. Dobro što smo barem na selu pa imamo i nešto poljoprivrede, teško je, ali se živi – govori Valerio koji nije naučen žaliti se, koliko god prilike bile teške. A teške zasigurno jesu – pojedine lijekove trebaju platiti sami, a tu su i razne kreme, pa dodatne terapije i onda još režije…

Valerijevi roditelji Mirko i Marija također vjeruju da će im se sin barem donekle oporaviti. Voljeli bi mu priuštiti više, još terapija, drugo mišljenje, probati sve mogućnosti… Ali sa svojim mirovinama to jednostavno ne mogu.
– Uvečer kad idem leći zaspim s nadom da će moj sin sutra moći stati na noge… Borimo se, živimo, nadu ne puštamo… Imamo vjere, volje. Teško živimo i puno se toga odričemo, samo da on ima sve, nema nam druge – kroz suze nam je ispričala Valerijeva majka Marija (63).

Obitelj treba pomoć kako bi Valerio imao priliku za dostojanstveniji život u kojem će se boriti za oporavak, a da pritom ne razmišlja hoće li to financijski iscrpiti njegove roditelje. Svi koji žele pomoći mogu doći na humanitarni koncert kojeg Društvo za športsku rekreaciju Salinovec za Valerija organizira 10. siječnja u dvorani škole u Salinovcu, s početkom u 18 sati. Pomoći možete i uplatom na broj žiro računa njegovog oca Mirka, otvoren u PBZ-u, HR0923400093101472247.

KONCERT: Za Valerija će zapjevati Pepelko, Kavaliri, Taliri…

Društvo za športsku rekreaciju Salinovec organizira humanitarni koncert za Valerija Hudoletnjaka. – Koncert će se održati 10. siječnja u dvorani PŠ Tina Ujevića u Salinovcu s početkom u 18 sati. Ulaznice se neće prodavati nego će se na ulazu u dvoranu prikupljati donacije pa svatko može dati koliko hoće i može. Na koncertu će nastupiti Ivica Pepelko, Kavaliri, Elita, Taliri, Faringaši, Prvi Srakarski tamburaši, Stari Zajci, KUD Salinovec te Noćni život. – Valerio je posebna dobričina. Mislim da u Salinovcu nema čovjeka kojemu se on zamjerio, strašno je dobar i stalno je pomagao svojim sumještanima. Zbog toga očekujemo velik odaziv i pozivamo sve ljude dobre volje i širokog srca da dođu na koncert, da prikupimo što više sredstava i pomognemo Valeriju, jer mu je pomoć itekako potrebna – poziva Stjepan Četrtek, tajnik DŠR-a Salinovec.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović