U četvrtak u koncertnoj dvorani HNK koncert Varaždinskog tria
U Velikoj koncertnoj dvorani varaždinskog HNK varaždinski trio održat će u četvrtak, 29. veljače, koncert s početkom u 20 sati....
Prezime Arap: Arapi u Hrvatskoj uglavnom su Hrvati (iz Grada Đurđevca) … Prisutni su u samo pet hrvatskih naselja i to u Đurđevcu (<10), Zagrebu (<10), Čepinu u okolici Osijeka (<10), Virju u okolici Đurđevca (<5), te u Žrnovu na otoku Korčuli (<5).
https://actacroatica.com/hr/surname/Arap/
Nije neuobičajeno da tijekom ili nakon bitke poneki vojnici, naročito ako se bore u stranoj zemlji, izgube priključak s glavninom svojih trupa. Osobito se to događa ako bitka završi porazom, povlačenjem ili pak u potpunom rasulu, kao što se to zbilo vojsci Sulejmana Veličanstvenog kod Sigeta, kada su Osmanlije, unatoč Pirovoj pobjedi nad šačicom branitelja, izgubili tridesetak tisuća vojnika.
Tako su se i trojica Arapa iz Sirije – prisilno unovačena kao i toliki pripadnici raznih naroda s područja Osmanskog Carstva, koje se tada protezalo od Budima do Adena i od Basre pa sve do Maroka – u jeku bitke, ili na njezinu izmaku, jednostavno izgubila u ugarskoj pusti.
Snalaženje na nepoznatu terenu onemogućio im je splet otegotnih okolnosti: tmurno jesensko vrijeme, nedostatak prepoznatljivih kota u jednoličnoj ravnici, a ponajviše strah od neprijateljskih snaga, ali i domaćih žitelja, čije su rijetke i raštrkane naseobine zaobilazili u velikom luku, prebivajući po šumama, tjerajući od sebe divlje životinje i održavajući se na životima pijući kišnicu i vodu iz potokā te jedući bobice i manja stvorenja koja su uspjeli uloviti.
Na koncu je počeo padati snijeg, što ih je posve izbezumilo.
Uglavnom, mjesecima su se vrtjeli u krug, prehodavši za to vrijeme stotine, odnosno, kako se njima činilo – čak i tisuće kilometara.
Sve dok se, jednoga dana, nisu našli na obali Drave.
Iznureni, zbunjeni i sluđeni kakvi su već bili, pomisliše da je to već الفرات, al-Furāt, što će reći Eufrat, koji je (kako su čuli, jer ondje ga nisu vidjeli) blizu svog izvorišta u jugoistočnoj Turskoj znatno uži nego na svom daljnjem putu kroz sirijsku im domovinu.
Složiše se: „Valja nama preko rijeke“, i nekako je, uz grdne muke i pogibeljne situacije, ipak uspješe preplivati.
Nadanja njihova brzo su se – tako im se barem učinilo – obistinila, jer nedaleko od rijeke naišli su na ono čemu su žudjeli: pustinju.
Te povikaše:
„الله أكبر“ – Allahu ekber!“
Veselju njihovu nije bilo kraja kad su došli u Đurđevačke peske. Osjetili su se svoji na svome, logično predmnijevajući da je to tek početak بادية الشام, Bādiyat al-Shām, Sirijske pustinje.
Proveselivši se neko vrijeme u Đurđevačkim peskima, valjalo je njima i preko pustinje, do neke oaze, naseljenog mjesta, dakle do prve okrepe, a potom da nastave put do svojih domova.
Nije potrajalo dugo dok nisu došli do prvih kuća. Iznenadili su se ugledavši ih jer nisu nalikovale na one u njihovu kraju, ali znali su da je Alah doista velik i da velika je mudrost sultanova, te da je na području Osmanskog Carstva moguće pronaći žitelje raznih vjera i običaja.
Iz najveće kuće dopirali su smijeh, pjesma i ples, zvuci velikog slavlja, kao da su se u toj nastambi okupili stanovnici cijelog sela.
Gladni već, žedni i umorni, a misleći da su u svojoj zemlji, ne oklijevaše zakucati na vrata.
Otvorio im je jedar muškarac crvena lica s čašom vina u ruci. Žamor i vreva iz unutrašnjosti kuće zamuknuše. Domaćin ih je promotrio i neko vrijeme stajao u čudu. Iz dubine prostorije začuo se glas drugog muškarca:
„Štef, ko je to?“
A Štef odgovori:
„Joža, daj pogleč ti ovo – Sveta tri kralja su došla!“
I svi se, naravno, zaprepastiše.
„السلام عليكم) – Es-selamu ‘alejkum“, pozdraviše nezvani gosti.
„Salame? Ima salame, kume!“, odgovori Joža, nakloni se i širokom gestom pozove ih da uđu. Svi u kući nakloniše se do poda.
Trojica gostiju počeše se opravdavati da nisu pravi neprijatelji, da nisu Turci, nego عَرَب, ‘arab, Arapi iz سوريا, Sūriyā, dakle iz Sirije.
„Sira? Imam ja i sira, hodite!“, uzvrati im Štef.
Salamu nisu jeli, ali bilo je svega obilja, pa su brzo povratili snagu.
Po neobičnom prizoru u kutu prostorije, gdje su uz djetešce u naručju majke na slamici pribivali volić i magare, doumili su da se ovdje slavi عيسى بن مريم, ʿĪsā ibn Maryam – Isus, sin Marijin i Alahov prorok. Stoga se pokloniše djetešcu kako se i priliči.
Iako nisu dobro poznavali kršćanske običaje, sjetiše se da bi domaćinima, u znak zahvale na gostoprimstvu, trebali uručiti neke darove. Kako nisu imali ništa posebno vrijedno, prvi pred djetešce položi ono malo burmuta što mu je preostalo, drugi svoj pozlaćeni bodež, a treći smolu za vidanje rana.
U toj božićnoj noći nadjenuta su im odgovarajuća imena i prezimena: Baltazar Arap, Melkior Arap i Gašpar Arap.
A što je dalje bilo, može se lako pretpostaviti. Kraljevi nisu imali teškoća u pronalaženju svojih princeza, koje im podariše lijepo potomstvo. Do kraja života još su klanjali nàmaz, ali nisu imali ništa protiv da njihovi sinovi i kćeri budu odgajani u duhu štovanja Isusa, sina Marijina.
***
Neki povjesničari tvrde da su se mnogi Turci, uslijed raznih pohoda, zadržali u sjevernohrvatskim krajevima, ženili se s domaćim djevojkama i s njima imali djecu, na što bi mogla ukazivati prezimena kao što su Turk, Mahmet, Vulama, Akrap i slična. Ipak moramo, poglavito kako možda ne bismo uvrijedili nositelje prezimena Arap, zaključiti da je ova naša priča plod puke fikcije.
U svakom slučaju, lijepo je da ljudi, čak i u ova okrutna i složena vremena, žele vjerovati u bajke.
Na odjelu za puhačke instrumente postoje dva orkestra – srednjoškolski i osnovnoškolski orkestar u koje su uključeni svi učenici odjela, kao i Big Band i Jazz orkestar koji učenici mogu pohađati fakultativno.
Nakon što su se osnovnoškolski i srednjoškolski članovi puhačkog orkestra varaždinskoj publici predstavili na koncertu, ovog će utorka doći red na članove Big banda Glazbene škole u Varaždinu i Ansambla za popularnu glazbu.
Članovima Big banda Glazbene škole u Varaždinu na sceni će se pridružiti i njihov voditelj Gordan Perši, a Ansambl za popularnu glazbu predstavit će se pod vodstvom svog nastavnika Marka Prepelića.
Ne propustite priliku čuti talentirane učenike varaždinske Glazbene škole. Koncert će se održati 21. svibnja 2024. godine u 19.00 sati na Kazališnom trgu. U slučaju lošeg vremena, koncert će se održati na prostorima Scene Rogoz.
Uz Međunarodni dan biološke raznolikosti u sklopu Srijede u Muzeju Gradski muzej Varaždin u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Varaždinske županije organizira nekoliko sadržaja koji će se održati 22. svibnja.
Program počinje u 19 sati u palači Herzer, gdje se predstavljaju dva edukacijska izdanja s prirodoslovnim temama koja su po konceptu i obradi sadržaja namijenjena ponajprije školskoj populaciji, ali i širem rasponu čitatelja.
Svijet kukaca je edukacijsko-kreativna knjižica objavljena u nakladi Gradskog muzeja Varaždin uz istoimeni stalni postav Prirodoslovnog odjela GMV-a, koji će predstaviti autorica Jelena Petković, kustosica pedagoginja u GMV-u (stručni suradnici na publikaciji su dr. sc. Mišel Jelić, Ivica Pakrac).
Po formatu slično izdanje Svijet leptira, koje se odnosi na područje uz rijeku Bednju te Ivanščicu i Ravnu goru, objavila je JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Varaždinske županije (tekst i zadaci: Udruga Bioteka, Smak kolektiv, Katarina Horvat, Kristina Duvnjak, Zrinka Ostović, Valentina Dominić; fotografije: arhiva JU PRIRODA Varaždinske županije, Flickr.com, Wikimedia commons), a o njemu će govoriti ravnateljica te ustanove Sanja Kopjar. Na grafičkom oblikovanju obaju izdanja radio je isti tim Smak kolektiva – dizajnerica Valentina Dominić i ilustratorica Zrinka Ostović, koja će također dati kratak osvrt o svom radu na ovim publikacijama.
Više o leptirima, jednoj od najbrojnijih skupina kukaca na svijetu, s trenutno oko 200.000 opisanih vrsta, posjetitelji će imati prilike doznati i na popratnom predavanju, s naglaskom na njihova staništa na području Varaždinske županije, gdje još uvijek obitavaju i pojedine rijetke vrste, zbog kojih su livade uz rijeku Bednju postale sastavni dio europske ekološke mreže Natura 2000. Predavanje je pripremio dr. sc. Toni Koren, biolog i jedan od najvećih stručnjaka za leptire Hrvatske, autor nekoliko stručnih knjiga i stotinjak znanstvenih radova, koji s temama vezanima uz zaštitu prirode i biološku raznolikost često gostuje u TV i radijskim emisijama.
Dr. sc. Toni Koren s preparatorom na Prirodoslovnom odjelu GMV-a Ivicom Pakracom vodit će i prirodoslovnu radionicu Lov noćnih leptira, koja je zaključni dio programa, a održava se od 21 sat na ulazu u Stari grad. Svjetleće piramide bit će postavljene podno bedema, a osim što će neke od noćnih leptira i drugih kukaca imati prilike vidjeti uživo, posjetitelji će saznati i brojne zanimljivosti iz njihova života.