REAKCIJA

Je li Županijska skupština 2014. godine usvojila, a odgovorne osobe ovjerile nevjerodostojan i neistinit sadržaj Sporazuma o ulasku u projekt JPP-a? To je još jedna dvojba vezana uz propali projekt javno-privatnog partnerstva, na koju upozorava Franjo Golubić, vijećnik HSS-a iz Martijanca.

Reagirao je na izjavu iz Varaždinske županije objavljenu u Regionalnom tjedniku 3. svibnja. Naime, iz Županije su naveli da je Sporazum o realizaciji JPP projekta usvojen na Županijskoj skupštini „zajedno sa cjelokupnom dokumentacijom“.

– To nije točno. Sjednica Skupštine je održana 19. veljače 2014., a na njoj nikako nisu mogli biti priloženi navedeni dokumenti, jer je na njima kao datum izrade naveden tek ožujak 2014., dakle mjesec dana kasnije. Riječ je o tri priloga, Programskom zadatku za JPP projekt “Varaždinska županija – škole“, Ulaznim parametrima za program škologradnje i Odluci o visini naknada u provedbi JPP projekta. Oni ne samo da nikad nisu stigli pred županijske vijećnike, nego nisu bili predočeni ni vijećnicima iz četiri grada i općine – ističe Golubić.

Nije to jedino sporno. U Sporazumu koji je usvojila Skupština sudionik je i bio Grad Varaždin, koji je ubrzo odustao od JPP projekta za svoje dvije škole.

– Unatoč tome što je Grad Varaždin bio izostavljen, novi tekst Sporazuma nije nikad stigao pred Skupštinu. U novom tekstu Sporazuma, koji je na kraju bio potpisan, smanjen je trošak koji sudionici (Ministarstvo, Županija, dvije općine i dva grada) trebaju platiti Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) za aktivnosti koje će za njih provoditi. Iako su dvije škole izbačene, trošak nije razmjerno smanjen za 31,39 posto, kolika je bila kapitalna vrijednost tih projekata u ukupnom JPP projektu. Umjesto toga, trošak je smanjen za svega 12,91 posto – napominje Golubić.

Suprotno odluci?

Za šest školskih objekata – dva Grada Varaždina te preostalih u Ivancu, N. Marofu, Martijancu i Sv. Iliji – kao trošak strukturiranja projekta i izrade komparatora bio je naveden iznos od 630.341 kuna (bez PDV-a). U Sporazumu, iz kojeg su izbačene dvije varaždinske škole, a koji je na kraju potpisan, taj isti trošak iznosi 548.944 kune (također bez PDV-a). Razlika je, dakle, oko 81.397 kuna. Sve je još čudnije ako se zna da je Grad Varaždin samostalno s PPP centrom ugovorio usluge savjetovanja. Cijena je bila 64.000 kuna bez PDV-a, a sve je plaćeno u siječnju 2014., mjesec dana prije nego što je Sporazum stigao pred Županijsku skupštinu!

Golubić: Iz Sporazuma je izbačen Grad Varaždin, no nova verzija nikad nije usvojena na Skupštini

– Smanjenje troškova nije utemeljeno na važećoj odluci CEI-a o načinu i kriterijima obračuna usluga. Tome u prilog ide i ugovor koji je CEI još 2012. potpisao s privatnom tvrtkom PPP centar. Ugovorene su savjetodavne usluge za realizaciju (do)gradnje osam škola u Varaždinskoj županiji, uz cijenu od 3,2 milijuna kuna s PDV-om.

Problem je što u tom ugovoru uopće nije navedena kapitalna vrijednost za svaki školski objekt. Riječ je o podatku koji je Županija bila obvezna dostaviti. Potpuno drugačiji je ugovor za bolnice u Varaždinu i Popovači, u kojima je navedena kapitalna vrijednost – napominje Golubić, koji nam je ugovore i predočio.

Kad su u pitanju škole, od njih osam, četiri su na kraju ispale iz projekta, ali nije ugovoreno da se cijena u tom slučaju smanji. – Sve to je dovelo do toga da je Županija ugovorila čak 354 posto skuplje savjetodavne usluge u odnosu na Grad Varaždin.

“Sve će, nažalost, doći na naplatu“ 

– CEI je s PPP centrom 2012. ugovorio savjetodavne usluge za projekt „Varaždinska županija – škole“ u svoje ime i svoj račun. Prema Zakonu o CEI-u, taj ugovor je trebao sklopiti u ime i za račun Varaždinske županije te drugih općina i gradova – reagirao je Franjo Golubić na tvrdnju iz Županije da oni u tom ugovoru nisu trebali biti ugovorna strana. – Župan, kao i načelnici te gradonačelnici osobno su donijeli zaključke kojima su ovlastili CEI da obavlja sve poslove za potrebe tog JPP projekta. Problem je što pritom svi sudionici ugovorom nisu regulirali međusobna prava i obveze – ističe. Upozorava da će sve to prije ili kasnije stići na naplatu. – Županija je najodgovornija, jer 2012. CEI-u nisu dostavili podatke o kapitalnoj vrijednosti projekta. Trošak nije mali te će svaki potpisnik, sukladno Sporazumu iz 2014., trebati platiti dva milijuna kuna u jednakim omjerima, što po potpisniku ispada oko 300.000 kuna – podsjeća.

Izvor:
Foto: Arhiva RT