Mjere za suzbijanje širenja pandemije koronavirusa veliki dio svjetske populacije natjerao je da bude zatvoren u svojim domovina. Dugotrajni boravak u zatvorenom prostoru, nemogućnost interakcije s većim brojem ljudi i odvajanje od načina života koji je do toga trenutka bio uobičajen različito utječu na svakog pojedinca. Dok većina ipak uspješno prevladava poteškoće, jedan manji dio ljudi pokazuje iskrivljeno ponašanje.

I kampanja „Iza vrata“ čiji je cilj osvijestiti građane da ne okreću glavu i prijave nasilje koje se događa u njihovoj blizini, dokazuje da se društvo suočava s porastom nasilničkog ponašanja. Kampanju zajedničkim snagama predvode Ministarstvo unutarnjih poslova, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i agencija „Degordian“.

– Trenutno smo zatvoreni u svoje domove i većinu vremena provodimo s članovima obitelji, što nije uobičajen način života jer smo socijalna bića, naviknuti smo na veći broj socijalnih kontakata, a trebamo i puno više fizičkoga kretanja. Ovi su uvjeti življenja jako frustrirajući za sve dobne skupine i moguće je da zbog opsežnih promjena uobičajenog ritma i navika pojedinci imaju problema s kontrolom ljutnje i porastom agresivnog ponašanja. Mnogi ljudi ovih dana zovu psihološka telefonska savjetovališta ili se informiraju na portalima na kojima se može naći puno dobrih savjeta psihologa o tome kako rješavati burne situacije s djecom ili među partnerima. To je normalno, treba vremena da se prilagodimo na nove uvjete svakodnevnog života – ističe Jelena Klinčević, mr. spec. kliničke psihologije.

Kako na osobe koje su inače sklone nasilju, utječe trenutna situacija izolacije?

– Važno je da ne brkamo agresivno i nasilno ponašanje. Nije svaka agresivnost nasilje, ali svako nasilje je agresivno. Nasilje je upotreba sile, prisile ili moći (fizičke, verbalne, psihičke) od strane nasilnika, što rezultira ozljedom (fizičkom ili psihičkom) ili smrću žrtve. Nasilnici su opasni ljudi. Žrtve obiteljskog nasilja u ovim uvjetima stalne prisutnosti nasilnika u istom kućanstvu još teže mogu zatražiti pomoć nego inače i nasilnici su sada stvarni gospodari njihova života.

Mislim da nasilnicima odgovara ova situacija i da nas ostale trebaju zabrinjavati posljedice dugotrajnije ekspozicije takvom životnom scenariju. Trebamo imati na umu da je fizičko zlostavljanje manji dio nasilja koje se zbiva unutar četiri zida, prevladava emocionalno zlostavljanje i omalovažavanje. Dosta su prisutni seksualno zlostavljanje unutar braka (veze) i ekonomsko-financijska tortura. O različitim oblicima nasilja nad djecom također se nedovoljno govori.

Sve što završi u policijskoj evidenciji tek je djelić pakla u kojem žive brojne obitelji. Prerano je da bi se mogle detektirati posljedice mjera karantene na trendove nasilničkog ponašanja u obitelji, a situacija bi se mogla još više pogoršati kada nas sustignu posljedice ekonomske recesije. Mislim da iduće godine možemo očekivati porast mentalnih poremećaja i generalno još veću stopu nasilničkog ponašanja u općoj populaciji – mišljenja je Klinčević

Tko su nasilnici i kako ih prepoznati u svojoj okolini?

– Ovisnici o psihoaktivnim tvarima, kao i oni koji nisu ovisni, ali su pod njihovim utjecajem, najčešći su nasilnici općenito i najčešći nasilnici među onima koji pate od duševnih bolesti i poremećaja. Prema nekim istraživanjima u našoj kulturi oko 80 posto svih počinitelja nasilnih kaznenih djela (onih protiv života i tijela) bilo je u vrijeme počinjenja toga djela pod utjecajem alkohola. Nažalost, ova izvanredna situacija posebno je pogodna da bi se (p)ostalo ovisnikom, a kako ovisnici zanemaruju radne i obiteljske obveze, vrte se u začaranom krugu svoje ovisnosti. Intoksikacija ih dovodi do dezinhibicije agresivnih poriva te tako postaju nasilni prema članovima obitelji i najbližoj okolini.

Nadalje, nasilnici su odrasle osobe specifične strukture ličnosti, a najčešći su oni s antisocijalnim, graničnim ili paranoidnim poremećajem ličnosti. Javnosti je poznat pojam psihopata. To su osobe vješte u socijalnoj manipulaciji, jako će vas lako uvući u svoju mrežu, a kako nisu empatične, ne mogu se unijeti u poziciju drugog i emocionalno osjetiti tuđu bol. Oni ne doživljavaju svjesni osjećaj krivice, a svoje ponašanje uvijek racionaliziraju. Imaju nizak prag tolerancije na frustracije, impulsivni su i agresivni. Narcistički poremećaj ličnosti čest je kod psiholoških zlostavljača, oni su uvijek u centru, uvijek u pravu. Osobe sa paranoidnim poremećajem ličnosti mogu do iznemoglosti optuživati druge za ovo ili ono provodeći kontinuirano psihičko, ali i fizičko nasilje. Obzirom da je strukturu ličnosti u tih osoba teško promijeniti, najbolje bi bilo naučiti ih prepoznati i izbjegavati ih u svom životu! – objašnjava Jelena Klinčević.

Ima li zbog pandemije koronavirusa više nasilja u obitelji?

– To će tek vrijeme pokazati. Nasilja, u svakom slučaju, ima previše, jer ono generira čitav niz posljedica, među kojima su trajne smetnje u psihičkoj prilagodbi i razvoj psihičkih poremećaja.

Generalno, zadnjih godina u Hrvatskoj pratimo trend pada broja prijavljenih slučajeva za obiteljsko nasilje, u kombinaciji s izuzetno malim brojkama bezuvjetno osuđenih osoba i kontinuiranim višegodišnjim rastom broja kaznenih djela među bliskim osobama i u obitelji. Nasilje se seli iz sfere prekršajnog prava u sferu kaznenog prava, što nikako nije pokazatelj uspješne i učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog nasilja.

Kako se sustavno boriti protiv nasilja u obitelji za vrijeme pandemije?

Negdje sam pročitala da je u Francuskoj prijavljeno 36 posto više slučajeva obiteljskog nasilja nakon što su u zemlji uvedena stroga ograničenja kretanja. No, Francuska je objavila da će plaćati hotelski smještaj za žrtve obiteljskog nasilja i otvorila je privremene savjetničke centre. Započeli su i kampanju u kojoj se žrtve nasilja mogu javiti  ljekarnama, trebaju samo ljekarnicima iza pulta izgovoriti šifru “maska 19” i time prijaviti nasilje. Naravno da su tako ohrabrili i one koji su prije pandemije šutjeli i trpili zlostavljanje: žrtve su dobile smještaj, a zlostavljači sudske procese.

Hrvatska policija pokrenula je kampanju „Iza vrata“ kojom se građane potiče na susjedsku solidarnost i to je za pohvalu, ali kakva je korist za žrtve obiteljskog nasilja koje će, usprkos svemu, ostati u svome domu sa zlostavljačem, zato što resori zdravstva i socijale u uvjetima epidemije nisu osigurali jasne procedure za smještaj žrtava nasilja u sigurne kuće…

Što nas čeka nakon pandemije?

– Pretpostavljam da su zbog egzistencijalno neizvjesne postkarantene pred nama teška vremena suočavanja s brojnim psihičkim bolestima, poremećajima i psihološkim tegobama u svim dobnim skupinama. Kada nestane nevidljivi koronavirus, čekaju nas vidljive posljedice u mentalnom zdravlju – zaključuje Jelena Klinčević, mr. spec. kliničke psihologije.