Iako je interes za slikarstvo počela pokazivati još u ranim školskim danima, 25-godišnja Varaždinka Ana-Marija Sakač tek je nedavno ozbiljnije zakoračila u slikarski svijet.

Po struci je magistra primarnog obrazovanja, pjevala je u Pjevačkom zboru „Josip Vrhovski“ u Nedelišću, a danas u Ženskom pjevačkom zboru “Stellarium” iz Cestice. Od treće godine studija sve više otkriva čari slikarstva, koje je nedavno podijelila s javnošću otvorivši profil na društvenim mrežama pod nazivom „NaslikAna“.

Kreativnost

Na poziv Darinke Krček sudjelovat će na ovogodišnjem Art haustoru u Čakovcu, koji se održava u okviru Porcijunkulova, a očekivanja su, kaže skromno, zasad stala na tome da upozna što više umjetnika iz ovoga kraja i da zainteresirani polako počinju prepoznavati njezina ostvarenja.

Rođena je u Varaždinu, pohađala Područnu školu Natkrižovljan u Općini Cestica gdje i danas živi, a više razrede u Osnovnoj školi Vinica. Srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Drugoj gimnaziji Varaždin, a potom je upisala Učiteljski fakultet, Odsjek u Čakovcu.

– Bilo mi je lijepo u Čakovcu, ne volim velike gradove i gužve. Jedino zamjeram što je premalo sadržaja za mlade, osim stand-up komedije, tako da će mi Vlatko Štampar definitivno ostati u sjećanju iz fakultetskih dana. Istina je da se grad jako brzo upozna, ali volim mirniji tempo života. Ondje sam upoznala puno divnih ljudi, kako na fakultetu, tako i u Pjevačkom zboru „Josip Vrhovski“ iz Nedelišća. Ekipa je odlična. Na fakultetu sam stvorila i doživotna prijateljstva, što je logično jer pohađaš studij s ljudima koji imaju otprilike iste poglede na život. Uvijek se ugodno osjećam kad se vratim u Čakovec – objašnjava Ana-Marija, koja trenutno stažira u OŠ Vinica.

– Ova školska godina je, realno, bila opći kaos. Najprije me s početkom stažiranja dočekao štrajk, a potom i škola na daljinu. Uglavnom, mislim da je to prilično zanimljiv početak mog „rada“ i stupanja u struku. Pomagala sam mentorici, izrađivala materijale za nastavu, po potrebi pomagala učenicima… Bilo je izazovno, ali ono što dobiješ od djece na kraju zasjeni sve te brige. Učenici su jako dobro surađivali i njihove kreativne izjave su uljepšale to razdoblje školske godine. Jedino nam je svima žao što se nismo mogli duže družiti u školskim klupama – navodi ova kreativna Varaždinka.

Tijekom školovanja likovni joj je bio najdraži predmet, iako u stvaranju ne voli vremensko ograničenje, pa smatra da je iznimno loš potez sat likovne kulture ograničiti na jedan tjedno.

– Vizualni sam tip, pa me privuče sve što je vizualno lijepo. A i lijep je osjećaj kada nešto stvaraš. Još uvijek nemam određeni motiv s kojim bih se ozbiljnije bavila, uvijek imam različite ideje koje nisu nužno povezane. Jedino sam primijetila da volim mračnije stvari, životinje koje imaju zanimljive boje (primjerice žabe, crvene pande…) i gljive. Na platnu se volim igrati s akrilnim bojama, pa izrađujem i apstraktne slike. Koristim vodene boje, drvene bojice, flomastere i akrilne boje. Akrilnim bojama radim na platnu i drvenim kružićima. Crtam na bijelom i crnom papiru. Od nekih crteža sam napravila i printove jer se za neke originale vežem – ističe Ana-Marija Sakač.

Uzor joj je svaki umjetnik koji ima različit izričaj od većine, a sviđaju joj se radovi Vincenta van Gogha i Claudea Moneta, zbog stila i boje koje su nanosili na platna. Voli i umjetnike koji prikazuju distopijske teme, poput Zdzisława Beksińskog.

– Ispunjava me podjednako rad u školi i bavljenje slikarstvom. Oboje ima svoje čari, isto tako i zavrzlame. Rad s djecom je zanimljiv jer stalno čuješ i naučiš nešto novo. Meni je uvijek bilo lijepo prenositi znanje i drago mi je kada nekomu pomognem da nešto shvati ili nauči. Jedino je upitan moj tihi karakter, ali se snalazim. Slikanje i crtanje je, s druge strane, miran „posao“: sama si zadajem tempo, radim to kad želim, osim kada dobijem narudžbu. Imam razdoblja kada mi se ništa ne stvara jer se jednostavno tako osjećam. Ali sve u svemu, i jedno i drugo omogućuje osobni rast i obogaćuje te kao čovjeka – smatra ova mlada kreativna žena koja se samo zagonetno nasmijala na ideju da jednog dana otvori vlastiti atelje.