ZBOGOM MAJSTORU
Sjećam se svoga prvog posjeta Vladimiru Proskurnjaku.
S obzirom na to da su u radionici ovog majstora graditelja instrumenata izrađena glazbala za svjetski eminentne koncertne izvođače, očekivala sam susresti ekscentričnoga, možda i čangizavog osobenjaka, koji se – kao i većina velikih ljudi – više od razgovora s ljudima voli „došaptavati“ sa svojim kreacijama, izumima, idejama… Ali u radionici žičanih glazbala u varaždinskoj Kranjčevićevoj ulici upoznala sam veseloga i oštroumnoga gospodina. Vladimir Proskurnjak bio je čovjek britkog jezika i velike energije, koji se i u svojim osamdesetima gradom vozio na biciklu. I nije se ustručavao reći da se osjeća usamljen.
Jer, dok je radionica u prizemlju tijekom dana bila salon glazbenicima i znatiželjnim, uvijek dobrodošlim gostima – među kojima su bili i svjetski graditelj glazbala iz Cremone Gio Batta Morassi te jedan od ponajboljih violinista svijeta, Maksim Fedotov – večeri su bile samotne. Majstor je živio sam na katu iznad radionice. Ondje je, u svom kreativnom neredu, slušao glazbu, čitao i radio nacrte za svoje izume. Razmišljala sam da ću se potruditi češće svratiti u majstorovu radionicu. Bio je odličan sugovornik, čovjek velikog znanja i iskustva. Prolazili su dani, mjeseci, godine… A onda sam čula da je Vladimir Proskurnjak otišao u 87. godini života. I da ga je ispratilo nekoliko najvjernijih prijatelja i poklonika. Veliki čovjek krhkog tijela otišao je kako je i živio – bez pompe.
Iz majstorove su radionice izašla vrhunska koncertna glazbala
Tijekom nekoliko su desetljeća Proskurnjakove violine, viole, gitare, tamburice i čela bile tražene u svijetu glazbe. U majstorovoj su varaždinskoj radionici mnogi glazbenici nabavljali ili popravljali instrumente. I bila je to potvrda njegova velikog umijeća. Jer, glazbenici će vrlo pomno birati glazbalo i svoj će instrument dati u ruke samo nekome od velikog povjerenja, a Vladimiru Proskurnjaku nije nedostajalo posla. Autentičnost njegovih violina je u kombinacija odabranih vrsta drva – visokokvalitetnoga svilenkastog javora rebraša i smreka lještarka. Ta je kombinacija rezultirala fascinantnim zvukom, što je umjetnička scena prepoznala i vrednovala.
Uspjeh majstora iz Kranjčevićeve nije bio slučajan. Punih 65 godina gradio je i usavršavao svoje instrumente. Učiti je počeo i puno prije – u svojoj 14. godini, u varaždinskoj radionici Dragutina Hunjeta. Potom je šest godina svoje umijeće gradnje koncertnih gudačkih glazbala – osobito violina – usavršavao kod istaknutoga zagrebačkog majstora Jakova Emešića. Želio je znati još više, pa je otišao u Njemačku i usavršavao se kod njemačkih graditelja klasičnih gitara. Od tog su vremena do danas iz njegove radionice izašla brojna vrhunska koncertna glazbala.
Osim što im je omogućio koncertiranje na vrhunskim instrumentima, Proskurnjak je violinistima olakšao sviranje. Majstor je, naime, bio i priznati inovator – dugogodišnji član varaždinskog Društva inovatora – pa je izumio podbradak za violinu. To je anatomski podbradak, u potpunosti izrađen od drveta, bez dotad uobičajenih metalnih fiksatora zbog kojih su violine nerijetko pucale. U svoj je izum uložio deset godina vremena, razmišljanja i entuzijazma.
Svojim je violinama Vladimir Proskurnjak još od 1994. godine bio redoviti sudionik Triennala „Antonio Stradivari“, što mu je osiguralo ugled svjetski cijenjenoga graditelja glazbala. Ime varaždinskoga graditelja violina ostat će zapisano u glazbenom svijetu velikim slovima. Varaždin je izgubio jedno od zasigurno najvećih imena gradske suvremene povijesti.
Izvor:
Foto:
U sklopu programa obilježavanja Dana Općine, u školsko-sportskoj dvorani Osnovne škole Gustav Krklec u Maruševcu održani su 21. Dani folklora u Maruševcu, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Klaruš te uz pokroviteljstvo Općine Maruševec.
Uz Povorku Jure Zelenog, Dani folkora u Maruševcu tradicionalna je kulturna manifestacija koja iz godine u godinu oduševljava ljubitelje folklora. U ovogodišnjem je izdanju ugostila Kulturno-umjetničko društvo Bjelovar iz Bjelovara koji su se publici predstavili koreografijama „Ajde cure u kolo igrati“ i „I ja jesam posavačko dete“ i Kulturno-umjetničko društvo Tomislav iz Svetog Ivana Žabno s koreografijama „Kolovođo, kolovođo daj kolo povedi“ i „Žabničari, milo lane“ uz domaćine Kulturno-umjetničko društvo Klaruš iz Maruševca.
-Svoje ime, običaje i vrijedne ljude KUD Klaruš s ponosom predstavlja na folklornim manifestacijama diljem Lijepe naše, s nacionalno prepoznatljivom Maruševečkom nošnjom i Jurom Zelenim – istaknuo je na početku programa najznačajnijeg kulturnog događaja u Općini Maruševec tajnik KUD-a Klaruš Zlatko Peharda, dodavši kako su od prvog izdanja 2002. godine na manifestaciji nastupila 94 gostujuća društva s preko 3000 folkloraša koji su izveli više od 200 plesnih točaka u preko 60 sati programa.
Načelnik Općine Maruševec Mario Klapša naznačio je pritom kako ova manifestacija preko dvadeset godina obogaćuje kulturni život Općine Maruševec i slavljenički program u povodu obilježavanja Dana Općine i blagdana svetog Jurja.
–Osim velikog broj proba koje su nužne za brojne smotre i nastupe širom Lijepe naše ali i izvan njenih granica u Sloveniji i Mađarskoj gdje su predstavljali našu tradiciju i kulturu ovoga kraja, u KUD Klaruš su unazad godinu dana za sav taj uloženi trud, vrijeme i pokoju ozljedu stigle i vrijedne nagrade i priznanja. Nagradu Varaždinske županije, odnosno Priznanje Župana Varaždinske županije u povodu obilježavanja Dana Varaždinske županije primio je Zlatko Peharda, plaketu Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Varaždinske Županije za izniman cjeloživotni doprinos na unapređivanju i promicanju vrijednosti kulturno-umjetničkog amaterizma Varaždinske županije uručena je pak predsjednici KUD Ani Rehvald, a KUD-u Klaruš je prije nekoliko dana, za iznimno djelovanje na promociji kulturne baštine Općine Maruševec, a povodom 25. obljetnice rada i postojanja dodijeljena i nagrada, odnosno Plaketa Općine Maruševec – istaknuo je načelnik Klapša te zaključio kako je sve navedeno pravi dokaz da je Općina Maruševec svojevrsni brend kad se govori o očuvanju tradicije i promociji kulture zahvaljujući najboljem KUD-u u Varaždinskoj županiji – KUD-u Klaruš.
Uz koreografije „Šečem, šečem drotičko“ mlađe dječje grupe, „Pod mostec“ starije dječje grupe, „Oj divojko Bunjevko“ prve folklorne postave KUD-a, „Dajte Juri vina da mu nebu zima“ grupe odraslih folkoraša, na 21. Danima folklora u Maruševcu KUD Klaruš je premijerno izveo koreografiju Pjerina Hrvaćanina uz glazbenu obradu Franje Plantaka – „Maruševečki majpan“ u kojoj su predstavljeni davno zaboravljeni svibanjski folklorni običaji maruševečkog kraja. Uvodnu pjesmu, Marijo svibnja kraljice, otpjevala je Danijela Kundija, dok je završna stara pjesma zapisana u Donjem Ladanju, Shajala nam zvezdica.
U raznolikom i nadasve bogatom folklornom programu izvedene su koreografije Hrvatskog zagorja (maruševečki kraj i okolica), Međimurja, Bilogore, Posavine, Moslavine te bunjevačkih Hrvata.
Pucanjem iz kubura Kuburaške udruge Maruševec najavljen je početak manifestacije, dok je kao popratni program pripremljena izložba Etnografske sekcije KUD-a Klaruš s fotografijama iz obiteljskih albuma mještana iz svih naselja Općine Maruševec koje su vrijedno prikupljali Anica Šimunec, Davor Gregur i Sanja Kolenko.
U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.
Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.
Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.
U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.
Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.
Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.
U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
