Balaševićeva Olivera gostuje u varaždinskom kazalištu
Olivera Balašević, supruga neprežaljenog Đorđa Balaševića dolazi 11. svibnja sa svojom monobajkom Prezime ruže na Veliku scenu HNK Varaždin. Predstava...
Autorica stručne koncepcije izložbe, muzejska savjetnica u GMV-u Ljerka Šimunić o stvaralaštvu akademske umjetnice, kiparice, slikarice i keramičarke Ljerke Njerš i njezinoj izložbi posvećenoj Varaždinu napisala je:
„Slikarica izrazite stvaralačke vitalnosti diplomirala je 1960. u klasi Marina Tartaglie na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Uz radove u slikarstvu, ostvarila je impozantan opus u keramici, staklu, grafici i djelima nastalima kombinacijom korištenja fotografije i računalnih tehnika, prepoznatljiv i valoriziran u domovini i svijetu.
U radovima, koje odlikuje profesionalnost i metodičnost, u izboru materijala i tehnika izvire profinjena osjetljivost. Kod odabira tema napustila je općeprihvaćene konvencije u hrvatskoj umjetnosti i opredijelila se za slobodu koju možemo nazvati hvatanje vječnosti trenutka ili trenutaka vječnosti.
Upravo to se dogodilo i kod pripreme ove izložbe; umjetnica je cijeli jedan ciklus radova posvetila Varaždinu i njegovu muzeju, konkretno stalnom postavu u Starom gradu. Prepoznala je tajni život baštine Varaždina i interpretirala ga na svoj poseban i artistički način, a uznemirujući doživljaj nedavnog potresa u Zagrebu predstavlja nam na potresan način grupom povezanih, a razornom silom razbijenih artefakata.“
Uz izložbu se prikazuje i videofilm „Stvaranje ljepote u suvremenom mediju“ autorice Ljerke Njerš, za koji je glazbu skladao Matej Meštrović.
Izložba je postavljena za razgled do 25. listopada 2020. godine.
Hrvatska slikarica, kiparica i keramičarka Ljerka Njerš, nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, diplomirala je 1961. godine slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Marina Tartaglie. Od tada djeluje kao profesionalna likovna umjetnica, u čijem životopisu su brojne samostalne i skupne izložbe ostvarene u zemlji i inozemstvu, kao i sudjelovanja na međunarodnim stručnim skupovima, simpozijima i likovnim kolonijama. Svoj rad usavršavala je na studijskim boravcima, među kojima je jedan od najznačajnijih boravak u Portugalu 1987. godine, gdje je radila u tvornici kamenine Santana u Lisabonu. Već iduće godine bila je pozvana u renomiranu portugalsku tvornicu porculana Vista alegre u Ílhavu, kao artist in residence.
Godine 1988. radila je u čuvenom The Curwen studiju u Londonu (voditelj Stanley Jones), gdje je specijalizirala litografiju. Jedna od tamo nastalih litografija bila je tada izabrana za prestižnu Ljetnu izložbu Kraljevske umjetničke akademije (Royal Summer Exhibition).
Od 1985. sudjeluje i na aukcijama suvremene keramike poznatih londonskih aukcijskih kuća Christie’s i Bonhams.
Sudjelovala je u radu mnogobrojnih kolonija i radionica keramike, kao što je radionica u Plemenitašu u Sloveniji, te u brojnim kolonijama za pomoć dječjim domovima Paunovac (Gornje Prekrižje, Zagreb), ZILIK (Karlovac) i drugima. Svojim radovima na aukcijama pomaže mnogobrojnim bolnicama, školama i ranjenicima Domovinskoga rata.
U Engleskoj, sa svojom sestrom Jadrankom Beresford-Peirse, sudjeluje i u radu njezine Međunarodne zaklade za hrvatske spomenike (The International Trust for Croatian Monuments).
O keramici i slikarstvu Ljerke Njerš u nakladi Grafičkog zavoda Hrvatske 1990. godine objavljena je monografija autora likovnog kritičara Josipa Depola, a 2012. i monografija povjesničarke umjetnosti dr. sc. Ivanke Reberski u nakladi ULUPUH-a.
Animirano-dokumentarni film Umjetnost gline i vatre snimio je 1983. godine Ernest Gregl u produkciji Zagreb filma i Filmoteke 16, a kratkometražno-dokumentarni film Ljerka Njerš 1991. godine Eduard Galić za Hrvatsku televiziju.
Ljerka Njerš dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su Nagrada Grada Zagreba 1994. godine te posebna nagrada u kategoriji keramike, stakla, porculana i terakote na međunarodnoj izložbi Umetnost minijature u Majdanpeku u Srbiji 2010. godine. Također, za doprinos kulturi, Ljerka Njerš odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Članica je Vojničkoga i bolničkog reda sv. Lazara Jeruzalemskog. Uz slikarstvo i keramiku, Ljerka Njerš bavi se ilustracijom i opremom knjiga. Članica je HDLU-a i ULUPUH-a Zagreb, te Society of Designer Craftsmen u Londonu.
Živi i radi u Zagrebu.
Otvorenje izložbe organizirat će se uz provedbu epidemioloških mjera. Svečanost otvorenja priređuje se u vanjskom prostoru (u dvorištu Staroga grada); zbog ograničenja broja osoba koje istovremeno mogu biti u izložbenom prostoru, nakon otvorenja publika će ulaziti u razgled u manjim skupinama; u zatvorenom izložbenom prostoru GMV-a obvezno je nošenje zaštitnih maski za lice. Potrebno je pridržavanje i ostalih propisanih/preporučenih epidemioloških mjera.
Novinari i ostale službene osobe iz novinarskih redakcija mogu biti u prostoru koliko je to potrebno da obave svoj novinarski posao.
Zahvaljujemo svima na razumijevanju, poručuju iz GMV-a.
U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.
Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.
Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.
U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.
Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.
Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.
U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.
Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.
– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.
Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.
Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.
– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.
– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.
Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.
Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.
Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.