– Status nacionalnog kazališta HNK u Varaždinu nije donesen na temelju dokumentacije, analiza i procedure, nego isključivo radi osobnih, a vjerojatno i stranačkih interesa – tvrdi Vitomira Lončar, starijoj populaciji poznatija pod nadimkom Bucka, a danas vlasnica zagrebačkog kazališta Mala scena.
Na takav su je zaključak ponukali sljedeći potezi – Grad Varaždin nema strateški plan iz kojeg je vidljiva potreba za nacionalnim kazalištem, ne postoji odluka Grada u kojoj piše da je Varaždin sam pokrenuo ikakvu proceduru proglašenja gradskog HNK nacionalnim, ne postoji analiza Vijeća pri Gradu koje je razmatralo prijedlog niti su odluku razmotrili relevantni stručnjaci.
Lončar vs. Sabor
“Sam HNK nije predvidio biti nacionalno kazalište”
Lončar se žestoko obrušila na saborsku odluku o dodjeli statusa nacionalnog teatra varaždinskom HNK. Kad njezina javna očitovanja i lobiranja nisu urodila plodom, pa je varaždinsko kazalište, glasovima većine, u rujnu postalo nacionalnim, svoju je bitku sa saborskim Odborom za obrazovanje, kulturu i sport, nastavila objavljivanjem otvorenog pisma premijeru, Vladi, javnosti… U pismu je opisala golgotu koju je prošla kako bi iznijela argumente zašto je to pogrešna odluka. Argumente kojima si je „neistinom“ HNK Varaždin priskrbio status nacionalnog kazališta. Glavnom je „lažljivicom“ proglasila zamjenicu varaždinskoga gradonačelnika Nataliju Martinčević. Tri je mjeseca posvetila potkrepljivanju svojih tvrdnji. I objavila pismo.
(Ne)razumijevanje
Tvrdi Lončar još puno toga, između ostaloga – da samo kazalište uopće nije predvidjelo biti nacionalnim. Kad njezina bitka za „oslobođenje Varaždina od nacionalnog kazališta“ nije naišla na, očigledno, očekivano razumijevanje, uputila se u proceduru pitanja-odgovor s Ministarstvom kulture. Nije joj uspjelo, požalila se, „unatoč upornim zamolbama doći do ministrice Zlatar-Violić“. – Nakon nekoliko intervencija dobila sam pismo od glasnogovornice Petrinjak kojim me se obavještava da je Ministarstvo kulture pokrenulo postupak priznavanja nacionalnog statusa HNK u Varaždinu temeljem zahtjeva Grada Varaždina od 14. veljače 2013. godine, piše Lončar. – Dokument sam na zahtjev dobila od Grada Varaždina, a uz njega sam tražila i svu dokumentaciju koja je tom pismu prethodila.
Neophodno je razmatranje cijelog slučaja oko statusa varaždinskog HNK
Grad Varaždin odgovorio mi je u zakonskom roku da je pismo od 14. veljače 2013. jedini dokument koji imaju i da ne posjeduju nikakvu dokumentaciju koja je prethodila ovom dopisu Ministarstvu kulture u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili sl. te mi istu nisu u mogućnosti dostaviti. Iz navedenog je jasno da je Ministarstvo kulture pokrenulo javnu raspravu bez ikakva dokumenta jer je ista započela 15 dana prije nego što je pismo namjere – datirano 14. veljače 2013. – stiglo iz Varaždina do Zagreba.
Pogodovanje
Zbog svega navedenoga Vitomira Lončar, uz tvrdnju kako je „jasno da se, suprotno svim demokatskim i civilizacijskim dosezima, radilo o usmenim dogovorima koji pogoduju pojedinačnom, a ne javnom interesu”, smatra kako je neophodno razmatranje cijelog „slučaja“. Što bi, sudeći prema njenom lamentiranju, valjda trebalo dovesti do oduzimanja varaždinskom HNK-u status nacionalnog kazališta.
Brojne nagrade
Varaždin je poznat kao grad duge kazališne tradicije. Od čak 1637. do 1771. godine kontinuirano su se izvodile predstave u Isusovačkom kazalištu dok je prvo Javno kazalište osnovano 1778. Sadašnja je zgrada, prema projektu bečkog arhitekta Hermanna Helmera, izgrađena u drugoj polovici 19. stoljeća. Valjalo je ipak pričekati do početka 20. stoljeća da Varaždin dobije Stalno gradsko kazalište u kojemu se uz dramu, izvodila opera, i opereta. U vrijeme ratnih previranja i kazalište je doživljavalo svoja da bi od 1945. godine do danas kontinuirano djelovalo. Primjerice, u Varaždinu je glumačku karijeru bogatog opusa počeo i najdugovječniji hrvatski glumac, Zvonimir Rogoz. Po repertoaru varaždinski HNK ima sva obilježja suvremenog nacionalnog dramskog kazališta. Iako prevladava nacionalna dramatika, osobito praizvedbe hrvatskih pisaca, stalno se izvode i klasici, a osobnost je izvođenje klasika na kajkavskom narječju. Raznovrsnosti repertoara, žanrova i estetskih usmjerenja pridonosi i činjenica da kazalište ima tri scene – velika scena i dvije komorne. Varaždinski HNK i njegovi glumci koji se redovito pojavljuju i u domaćem filmu. Samo su 90-ih dobili gotovo 50 državnih i strukovnih priznanja. Usto, kazalište ima i Dječju i lutkarsku scenu. Sada ima i status nacionalnog kazališta. Ako ništa drugo, Vitomiri Lončar ne fali žara i energije da pokuša uvjeriti institucije i javnost da varaždinski HNK to ne zaslužuje.
Varaždin je ispunio sve formalne zahtjeve
Grad Varaždin je u procesu donošenja Zakona o kazalištima ispunio sve formalne zahtjeve jer u protivnom nadležno ministarstvo, pa kasnije i Hrvatski sabor ne bi moglo donijeti odgovarajuće odluke. Varaždin i varaždinsko kazalište su imali i više nego što je trebalo čvrstih argumenata kojima su potkrijepili prijedlog za dobivanje nacionalnog statusa.To što se pojedinci poput autorice navedenog bloga, vođeni svojim uskim interesom, ne mogu pomiriti s tom činjenicom i što nastoje okrenuti javnost protiv Varaždina i varaždinskog HNK više govori o njihovim frustracijama. Sigurni smo da u tome neće uspjeti jer varaždinsko kazalište spremno nosi svu odgovornost prema osnivaču, prema publici i nacionalnom statusu. To ne čini na štetu drugih nacionalnih kazališnih kuća (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) već uz pomoć svog osnivača Grada Varaždina, ali i nadležnog ministarstva nastoji zadovoljiti kulturne potrebe ne samo Varaždinaca nego i stanovnika cijele sjeverozapadne Hrvatske, kompilirani je odgovor više osoba relevantnih za ovaj slučaj.
Izvor:
Foto: