Povežite se s nama

Međimurje

Virtualna izložba: tradicijsko umijeće izrade čipke na području Svete Marije

Muzej Međimurja Čakovec

Objavljeno:

- dana

Piše: Janja Kovač, kustosica etnografskih zbirki Muzeja Međimurja Čakovec

U donjem Međimurju, posebno mjestu Sveta Marija, izrađuje se čipka na batiće. Vještina izrade čipke zaštićena je kao nematerijalno dobro Republike Hrvatske pod nazivom „Tradicijsko umijeće izrade čipke na području Svete Marije“.

Pojava čipke

No, prije nego se u potpunosti posvetimo Međimurju, vratimo se malo u povijest i početke izrade čipke. Čipka se kao vrsta tekstilnog rukotvorstva pojavljuje u doba renesanse (14.-16. stoljeće). Zanimljivo, koristila se kao ukras na odjeći muškaraca iz bogatijih slojeva. Najbolju i najskuplju čipku izrađivale su redovnice u samostanima i žene iz bogatijih slojeva u Belgiji, Italiji i Francuskoj.

Čipka na iglu i na batiće

Razlikujemo dvije tehnike izrade čipke: čipku na iglu i čipku na batiće. Na području jadranske Hrvatske prevladala je čipka na iglu s centrima proizvodnje u Dubrovniku i okolici, Pagu i Hvaru. Za područje kontinentalne Hrvatske značajnija je čipka na batiće. Ovoj vrsti pripada i čipka iz Međimurja.

Balo s batićima iz fundusa MMČ-a (MMČ 13971)
Balo s batićima iz fundusa MMČ-a (MMČ 13971)

Čipkarski tečaj

U Beču je od 1879. do 1918. godine djelovao Središnji čipkarski tečaj (Zentralspitzenkurs) na kojem su se obučavali nastavni kadrovi, ali i izdavali priručnici i nacrti za izradu čipke. Organizirana pouka izrade čipke zabilježena je u Pagu (1906.) i Splitu (1907.), a od 1892. do 1900. godine održava se prvi tečaj izrade čipke u Lepoglavi. Dosadašnja istraživanja govore da na području Međimurja nije postojao organizirani oblik učenja izrade čipke, ni da su Međimurke pohađale bilo koji od navedenih tečajeva. Čipka koja se izrađivala na području Međimurja i u osvit 20. stoljeća imala je karakteristike tzv. hrvatske čipke iz 16. stoljeća, a vještina izrade prenosila se s koljena na koljeno unutar obitelji.

Utjecaj srednje Europe

Čipka na batiće udomaćila se pod utjecajem mode i tehnologije srednje Europe. Za razliku od Europljanki, na području današnje Hrvatske čipku su izrađivale i žene u ruralnim krajevima. Pretpostavlja se da su je naučile od redovnica u samostanima.

Suvenir – kutija s čipkom koju je izradila Gordana Hunjadi, Sveta Marija
Suvenir – kutija s čipkom koju je izradila Gordana Hunjadi, Sveta Marija

Na utjecaj srednje Europe ukazuju i nazivi koji se koriste u čipkarskoj terminologiji. Za samu čipku redovito se koristi naziv „špica“ prema njemačkom terminu die Spitze. „Špice“ imaju „cakne“. Ta pak riječ dolazi od njemačke riječi „Zäckchen“, deminutiva riječi „die Zacke“, u značenju „stršeći rub“ ili „vrh, zubac na vilama, vilicama“. Vjerojatno je tu došlo do prijenosa značenja te se cakna odnosi na oblik čipke koja je polukružnog, ovalnog oblika.

No, izgleda da je nazivlje sve što je preuzeto iz drugih krajeva.

Međimurske čipkarice

O tome kako je i odakle čipka došla u Međimurje imamo tek malobrojne podatke. Na potencijalni smjer u istraživanju ukazuje Smiljana Petr-Marčec analizom tzv. hrvatske čipke. Naime, u 16. stoljeću se na području Češke i Slovačke te slovenskoga grada Idrije pojavljuje čipka koju nazivaju „hrvatskom čipkom“. Nju su donijeli migranti s područja današnje Hrvatske te je prema njima i dobila naziv. Petr-Marčec primjećuje da sačuvani primjerci hrvatske čipke „tehnikom izrade bez crtanog predloška i motivima izrazito nalikuju primjercima sačuvane međimurske čipke“. Ovaj nam podatak posredno govori o tome da je moguće da se i u Međimurju čipka izrađivala u 16. stoljeću.

Prostoručna čipka

Najstarije sačuvane verzije ove čipke su jednostavne izrade i pripadaju tzv. prostoručnoj čipci. Najčešće su se izrađivale „čipkarske vrpce“ različitih širina i dužina u geometrijskom uzorku te ženska oglavlja – poculice. Čipka se u Međimurju koristila samo za ukrašavanje ženske odjeće, nikad muške ili nekih drugih dekorativnih predmeta.

Poculica Nade Mance u potpunosti izrađena čipkom na batiće
Poculica Nade Mance u potpunosti izrađena čipkom na batiće

Primjerci ovakve čipke čuvaju se u Muzeju Međimurja Čakovec, ali i Etnografskom muzeju Zagreb, Gradskom muzeju Varaždin, Muzeju grada Bjelovara, zavičajnoj zbirci u Ludbregu te privatnom vlasništvu mnogih pojedinaca.

„Poznal sam te po špicaj“

Na činjenicu da je čipka uobičajen dio svečane odjeće Međimurki nailazimo na neobičnome mjestu – u zapisima Vinka Žganca. U pjesmi „Raca plava po Dravi“ objavljenoj u drugom svesku Hrvatskih pučkih popijevaka iz Međimurja 1920. godine pojavljuje se zanimljiv stih:

„Raca plava po Dravi, korpu nese na glavi.

Ej haj, to leto, da nam ružic cvetu!

Videl sem te na brodu, poznal sam te po hodu.

Ej haj, to leto, da nam ružic cvetu!

Videl sem te v goricaj, poznal sem te po špicaj.“

Etnografski zapisi

Prve etnografske pisane zapise o izradi čipke u Međimurju nalazimo u dokumentaciji Etnografskoga muzeja Zagreb. Vladimir Tkalčić boravio je od 9. do 11. studenog 1929. godine u Međimurju te je zabilježio: „Sv. Marija i Mihaljevec Donji = prave se čipke na batiće i jalba za halovec – Međimurje, 1 sat hoda od Vel. Bukovca (halovce prave i u Vel. Bukovcu, ali kačkanjem).“ Kao kazivačice navodi Maru i Ivanu Triplat.

Nada Mance izrađuje čipku u svom obiteljskom domu 2017. godine
Nada Mance izrađuje čipku u svom obiteljskom domu 2017. godine

Čipku u svojim terenskim bilješkama spominje i Tereza Paulić, također iz EMZ-a: „Čipke na bateke i na kuku rade još danas i to u selima: Donji Mihaljevci i Čukovec te Sv. Marija na Dravi.“

Iz ovih šturih, ali dragocjenih zapisa saznajemo da se dvadesetih godina dvadesetog stoljeća čipka izrađivala u tri mjesta u Međimurju. Na žalost, izrada je do početka 1990-ih gotovo potpuno zamrla.

Oživljavanje vještine

Nakon prekida od pedesetak godina 1995. godine izradu čipke oživjela je tadašnja ravnateljica osnovne škole Sveta Marija Nada Mance. U tome je naišla na veliku pomoć triju Svetomarščica: sestara Ane i Katarine Varge i Ane Kanižaj (Šiljkove). One su još znale kako se čipka izrađuje te su svoje znanje prenijele dalje. Od 1997. godine Nada Mance sudjeluje na Festivalu lepoglavske čipke te je danas jedna od samo pet čipkarica koje su sudjelovale na svakom dosadašnjem festivalu.

Oprema i pribor

Za izradu čipke potrebni su balo, batići, konac, karton, gumbušnice, igla i konac. Svu su opremu obično djevojke nosile sa sobom u mirazu prilikom udaje. Čipkarice su kupovale pravokutni karton („formu“) na kojem su gumbašnicama oblikovale motiv te iglu („prepeljavanku“) kojom su si pomagale provlačiti niti kod povezivanja motiva.

Pribor za izradu čipke Marije Pongrac iz Svete Marije
Pribor za izradu čipke Marije Pongrac iz Svete Marije

Za rad je potrebno najmanje dva para batića, dok najveći broj batića zavisi o složenosti uzorka i čipkaričina umijeća.

Neobičnost koja postaje pravilo

Specifičnost čipke s područja Svete Marije je nepostojanje uzorka prema kojem se čipka radi. Uzorak/motiv oblikuje svaka čipkarica prema vlastitoj mašti, ali i prema količini dostupnog konca. On se oblikuje tako da se na formu pribadaju „gumbušnice“ oko kojih se isprepliću niti. Gumbušnice se dodaju kako čipka napreduje, odnosno ne pribadaju se sve već na početku.

Ono što je isto tako razlikuje od drugih čipki je korištenje tehnike niti koja se nikad ne prekida, već se cijeli motiv čipka kontinuirano.

Međimurski motivi

Čipkarske trake krasili su jednostavniji geometrijski motivi, a čipke se izrađuju u dvije varijante – mala i velika tanka – te se tako i nazivaju. Za poculicu se izrađivala, poslužimo se riječima Smiljane Petr-Marčec, „traka polukružna oblika s pet polukružnih cjelina cakni s istovjetnim motivom“.

Špica iz fundusa MMČ-a (MMČ 13981)
Špica iz fundusa MMČ-a (MMČ 13981)

Za ovu su čipku karakteristična četiri uzorka: „krogljica“, „lastavička“, „katruža“ i „jagnješće“. Zbog zahtjevnosti izrade ovakvu čipku nisu izrađivale sve čipkarice. Prema istraživanjima Nade Mance jedino su Lucija Pavlic (rođena 1903.) i Terezija Mustač (rođena 1904.) u Svetoj Mariji izrađivale poculice. One su učile od bake Lucije Pavlic koja je rođena sredinom devetnaestog stoljeća te je to zasad najdublji trag o realnim čipkaricama na području Međimurja. Danas poculicu izrađuje samo Nada Mance.

Čipka u Svetoj Mariji

U Svetoj Mariji od 2010. godine djeluje Udruga „Svetomarska čipka“. Okuplja aktivne čipkarice te sve zainteresirane za promociju vještine izrade čipke i same čipke. U suradnji s Osnovnom školom Sveta Marija formirana je sekcija školske zadruge „Mala čipkarica“, unutar koje stasaju nove čipkarice.

Članice udruge „Svetomarska čipka“ s polaznicama sekcije školske zadruge „Male čipkarice“ 2017. godine
Članice udruge „Svetomarska čipka“ s polaznicama sekcije školske zadruge „Male čipkarice“ 2017. godine

Isprepletenost povijesti Svete Marije i čipkarstva naznačena je i u mjesnim obilježjima: u grb općine uvršten je batić s koncem te su izrađeni suveniri sa svetomarskom čipkom.

Virtualna izložba

Ususret otvorenju Muzeja nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“, čije je otvorenje planirano za proljeće 2021. godine, Muzej Međimurja Čakovec izradio je virtualnu izložbu o ovom umijeću. Izložba je dokumentarne naravi i donosi bogat izbor fotografija iz fototeke Etnografskog odjela. Izložba se može pogledati na mrežnim stranicama MMČ-a.

Balo sa započetom čipkom Ane Kanižaj, Sveta Marija
Balo sa započetom čipkom Ane Kanižaj, Sveta Marija

Međimurje

Općina Podturen uputila javni poziv za e-upise u vrtić “Dječja mašta”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Općina Podturen poziva sve zainteresirane roditelje i skrbnike djece rane i predškolske dobi da zahtjev za upis djeteta u nadolazeću pedagošku godinu predaju putem elektroničke prijave (preko aplikacije e-građani).

Zahtjevi se zaprimaju od 9.05. do 17.05. 2024., do 12 h, za sve objekte u sklopu Dječje mašte u kojima ima slobodnih kapaciteta (matični objekt u Čakovcu te područni objekti u Sivici i Zebanec Selu).

Zahtjevi će se zaprimati za pedagošku godinu 2024./2025. za upis u redovne programe jaslica i vrtića.

U slučaju poteškoća s predajom zahtjeva za e-upise, kontaktirajte psihologinju u matičnom objektu na tel: 040 395 655 ili e-mail: [email protected]

Nastavite čitati

Međimurje

Međimurska policija na svom području uočila veliki broj vozila kojima je istekla prometna dozvola

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Uvidom u evidencije isteka valjanosti prometnih dozvola uočeno je da na području Međimurske županije postoji veliki broj motornih vozila kojima je isteklo važenje prometne dozvole za više od 15 dana, a vlasnici ih u zakonskom roku nisu odjavili u nadležnoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji.

Kako bi izbjegli prekršajne sankcije, Policijska uprava međimurska poziva vlasnike da odjave vozila kojima je istekla valjanost prometne dozvole.

Podsjećaju vlasnike vozila na obvezu pridržavanja odredbi čl. 250. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano kako je vlasnik vozila dužan odjaviti vozilo ako ne izvrši produženje važenja prometne dozvole u roku od 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole.

Vlasnik registriranog vozila može odjaviti vozilo, a uz zahtjev za odjavu mora priložiti prometnu dozvolu radi evidentiranja odjave vozila i vratiti registarske pločice, odnosno priložiti potvrdu tijela koje je registriralo vozilo izvan Republike Hrvatske kojom se potvrđuje da su registarske pločice i prometna dozvola zadržane ili poništene.

Također, vlasnik vozila dužan je u roku od 15 dana prijaviti promjenu bilo kojeg podatka koji je upisan u prometnoj dozvoli, a u roku od 30 dana dužan je odjaviti registrirano vozilo te donijeti prometnu dozvolu radi poništenja i vratiti registarske pločice, ako je vozilo uništeno ili otpisano ili ako je vozilo otuđeno ili nestalo.

Za nepridržavanje ovih odredbi predviđene su novčane kazne, i to za fizičke osobe, odnosno vlasnike vozila 90 eura, za pravne ili fizičke osobe obrtnike od 660 do 1990 eura, a za odgovorne osobe u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave od 190 do 660 eura.

Ujedno, policija podsjeća nove vlasnike vozila (kupce vozila) da su u roku od 15 dana od stjecanja vlasništva dužni registrirati vozilo na svoje ime ili ga odjaviti, a ako ga ne registriraju na svoje ime ili ne odjave, stanica za tehnički pregled vozila će, na zahtjev osobe na koju je vozilo registrirano (prodavatelj vozila), rješenjem ukinuti registraciju vozila.

Napominju da se sklapanjem Ugovora o kupoprodaji motornog vozila prodavatelj i dalje u službenim evidencijama MUP-a vodi kao vlasnik vozila, sve dok se vozilo ne odjavi u službenim evidencijama nadležne policijske uprave ili postaje, ili dok ga novi vlasnik ne registrira na svoje ime.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje