NOVI PUT

I dok iz sindikata upozoravaju da primaju sve više pritužbi na pojedine poslodavce iz Varaždinske županije koji izmišljaju razloge i radnicima zaposlenima na neodređeno uručuju izvanredne otkaze, u tvrtki Itas-Prvomajska u Ivancu to se ne može dogoditi

Spas nakon kalvarije

Kada im je postalo jasno da je tvrtka pred krahom, radnici su otkaz uručili direktoru. Zaposlili su novog direktora, koji je procijenio da je nužno smanjiti plaće kako bi opstali. Radnici su se okupili i sami donijeli odluku da će se žrtvovati zbog tvrtke. Na minimalcu su bili četiri mjeseca. Bilo je to prije dvije godine. Od tada do danas je ova tvrtka koja proizvodi alatne strojeve “procvjetala”: zapošljava 240 radnika, od čega ih je 60 zaposleno u posljednjih godinu dana, a čak 95 posto proizvoda izvoze i to u Zapadnu Europu, Sjevernu i Južnu Ameriku.

Biste li dopustili da u vašoj kući red radi susjed? To je bit radničkog dioničarstva. Ako direktor nije u skladu s onim što nas 240 radnika vidi, onda ćemo nešto poduzeti.”

Dragutin Varga,
član Upravnog odbora Itas-Prvomajska

Ovo nije utopija, nego stvarnost. Tvrtka Itas-Prvomajska iz Ivanca je u stopostotnom vlasništvu radnika i primjer su uspješnog radničkog dioničarstva ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj regiji. No put do toga nije bio lak. Prije nego što su uopće došli u poziciju da oni odlučuju o tome tko će voditi tvrtku, prošli su kalvariju. Prije devet godina u Itasu je bio otvoren stečaj, radnici su punih osam mjeseci bili bez plaće i malo je nedostajalo da se u tvornici zauvijek ugasi proizvodnja.
– Kuda god idem, svima govorim: tvornica se brani iznutra. Nema napuštanja tvornice, pa makar bili bez vode, struje, grijanja i hrane! Da nismo čuvali svoju tvrtku i istjerali stečajnog upravitelja, danas ne bismo radili – rekao je Dragutin Varga, nekada sindikalni povjerenik tvrtke, a danas član Upravnog odbora Itas-Prvomajske prošli utorak u Županijskoj palači u Varaždinu.

Govorio je na tribini “Mogućnosti suradnje između civilnog društva i sindikata – novi obrasci solidarnosti”, koju je uoči Međunarodnog praznika rada 1. svibnja organizirala Koordinacija za ljudska prava Varaždinske županije.
Varga ima jednostavnu definiciju radničkog dioničarstva. – Biste li dopustili da u vašoj kući red radi susjed? To je bit radničkog dioničarstva. Ako direktor nije u skladu s onim što nas 240 radnika vidi, onda ćemo nešto poduzeti. Ako zaškripi, tada zajedno donosimo odluku da će plaće ići dolje svima, od radnika do direktora. Nema sudskih tužbi. Sami si pišemo prava i zakone – rekao je.
Itas-Prvomajska nema nadzorni, nego upravni odbor koji ima više ovlasti i sudjeluje u odlučivanju i kreiranju poslovne politike. Upravni odbor bira direktora, i to uz suglasnost pogonske komisije. Upravo je to tijelo specifično za Itas. Članovi pogonske komisije mogu biti svi radnici, a u njezinom radu sudjeluju sindikat, članovi radničkog vijeća, poslovođe, direktori i rukovodioci.

Desetke milijuna kuna potraživanja otpisuje država u predstečajnim nagodbama. Zašto ih ne bi pretvorila u udjele i ponudila radnicima po povoljnijim uvjetima?”

Siniša Miličić,
Regionalni industrijski sindikat

Predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata Siniša Miličić je na prošlotjednoj tribini istaknuo da Vlada priprema izmjene Zakona o radničkom dioničarstvu. – Smatram da je to dobar model koji bi omogućio radnicima da postanu suvlasnici svojeg radnog mjesta. Izmjene zakona svakako treba pozdraviti. Država danas u predstečajnim nagodbama otpisuje desetke milijuna kuna svojih potraživanja. Zašto se ta potraživanja ne bi pretvorila u udjele koji bi se ponudili radnicima po povoljnijim uvjetima? To je država, primjerice, mogla učiniti i slučaju varaždinskog Mundusa u kojem su bili većinski vjerovnik. No ta tvrtka, koja je preživjela ekonomsku krizu 1920. i dva svjetska rata, nije uspjela preživjeti i hrvatsku privatizaciju. Da se s radničkim dioničarstvom krenulo ranije, uvjeren sam da bi opstala većina tvrtki koja je propala – navodi Miličić.

Sreća u nesreći

Ističe da je ivanečki Itas uspio jer su radnici imali sreću u nesreći. – Kada je u tvrtki otvoren stečaj, oni su bili većinski vjerovnici. Na ime svojih potraživanja su dobili vlasničke udjele u tvrtki – pojašnjava.
No što je s radnicima koji nemaju tolika potraživanja, kako bi oni kupili dionice? Miličić rješenje vidi u „banci s dušom“. – U Zagrebu je osnovana Zadruga etičnog bankarstva, među čijih su stotinjak osnivača RIS, Itas-Prvomajska, kao i ja osobno. Ta će Zaklada osnovati Ebanku, etičnu banku čiji cilj nije ostvariti profit, nego pokrivati poslovanje – rekao je Miličić.
Najavio je da će projekt etične banke, u čije se osnivanje mogu uključiti svi zainteresirani građani, ovaj mjesec biti predstavljen i u Varaždinu.

OTKRIVAMO Najveći problemi radnika u V. županiji

Radnice su na minimalcu, a svaki dan rade sat-dva duže!

Neisplata plaće, prekovremeni rad koji se ne plaća, rad na terenu nekoliko tjedana bez prekida, uključujući subote i nedjelje, bez terenskog i toplog obroka, za minimalac, ali i izvanredni otkazi iz upitnih razloga – problemi su s kojima se susreću radnici iz Varaždinske županije. Na to upozorava Nevenka Poljak, povjerenica u teritorijalnom uredu SSSH Varaždinske županije, kojoj se javlja sve veći broj radnika kojima su poslodavci dali izvanredne otkaze. – Poslodavci traže nekakvu grešku ili pak kao razlog za izvanredni otkaz navode neispunjavanje norme. Okomili su se na radnike zaposlene na neodređeno vrijeme, kojih se pojedini poslodavci rješavaju i na njihova mjesta zapošljavaju nove, mlade ljude koji su u strahu – upozorava.

Veliki problem je neisplata prekovremenih sati. – Prekovremeni rad postao je rad na crno. Radnice primaju minimalnu plaću, a svaki dan na poslu ostaju sat-dva duže, što je očiti pokazatelj da bi poslodavac trebao nove radnike – navodi Nevenka Poljak. Siniša Miličić iz Regionalnog industrijskog sindikata kaže da poslodavci na “pametan” način izbjegavaju plaćati prekovremene. – Radnicama se nerealno podigne norma zbog čega moraju ostati po sat-dva duže na poslu. Tjedno rade koja četiri sata duže, ali ni onda ne ispune normu, pa rade i subotama. Budući da je norma nerealna, radnice je ne uspiju ostvariti, pa im se prekovremeni sati uopće ne isplaćuju.

To je čista zloupotreba – ustvrdio je Miličić. Ističe da nove tvrtke koje proizvode gaće i čarape ostvaruju 30 do 40 milijuna kuna dobiti, od čega direktori dijele po 12-13 milijuna kuna. – To je zastrašujuće. Očito je da se na takvim poslovima može jako dobro zaraditi, ali tako što se prekomjerno izrabljuje radnike, mahom sve žene – navodi Miličić.
To je jedan od razloga zbog kojih je protiv dolaska stranih investitora. – Ako strani vlasnici na gaćama i čarapama mogu ostvariti višemilijunsku dobit, ne znam zašto mi sami ne bismo to uspjeli – zaključio je.

Izvor:
Foto: