U tri države spašavali ljude, životinje i vadili leševe

oda nije pitala za granice. Varaždinski policajci iz interventne jedinice nekoliko dana nakon što su rijeke u svibnju poplavile Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku samo su spakirali stvari i krenuli na teren. – Ono što smo vidjeli na televiziji nije nas moglo pripremiti na ono što smo naišli na terenu.

 To nije bila rijeka, to nije bilo jezero kojem se vide obale. To je samo bila voda koja je bila ponegdje i sedam metara duboka i kojoj se ne vidi kraj. Voziti se u čamcu u kojem moraš paziti da li ćeš propelerom zakačiti neki krov ili žljeb po cijelom potopljenom selu, bio je užasan osjećaj –

Ploviti čamcem iznad potopljenih kuća je strašno

kaže nam specijalac Ivica Blaži koji je zajedno s kolegom Nenadom Jurinjakom šest dana, od 19. do 23. svibnja, proveo u potopljenoj Gunji. Njihova je zadaća uz evakuaciju stanovništva i stoke, i zbrinjavanje lešina bi la i sprečavanje kriminala.

Sprečavali krađe

– U takvim situacijama uvijek postoji rizik od krađe, a cilj je bio da ima što više policije da  ih spriječimo  – veli Blaži. Njegovi kolege koji su bili u Srbiji i Bosni i Hercegovini sprečavanjem krađa nisu se bavili, no spašavali su sve što se spasiti dalo. – Kada smo došli u poplavljeni Odžak, dočekali su nas kao spasitelje nakon što je tamo HGSS odradio lavovski posao evakuacije. Hrvatska policija doista je tamo puno značila ljudima – veli Damir Veseljak koji je na terenu bio s kolegama Borisom Halamekom,

Draženom Đurinom i Darijem Vajdićem.

Spašavali su i životinje koje su prebačene na tavan, a nažalost, bili su i “pogrebnici”. – Nakon evakuacija skupljali smo žrtve, ali i mrtvu stoku. Nakon svega toga obilazili smo i trafostanice kako bismo što prije uspostavili struju – veli Veseljak. Treći dio varaždinskih specijalaca, Jasminko Mirović i Ivan Rožđak s terena u Obrenovcu gdje su bili od 16. do 23. svibnja, gradu od 20 tisuća stanovnika poplavljenom u 45 minuta, gdje je situacija bila najgora, vratili su se puni dojmova. – U Obrenovcu je evakuirano 27 tisuća ljudi. Do ljudi smo dolazili čamcima i izvlačili žene i djecu s prvog, trećeg kata, s krova, ovisno dokle je došla voda.

U čamce su iz zgrada ulazile i žene, djeca i bebe

U čamcu su bile bebe, djeca, žene. Na početku je bilo ljudi koji nisu htjeli izaći iz svojih kuća, ali na kraju su svi pristali – prisjeća se Jasminko. To što su Hrvati nije igralo nikakvu ulogu. – Ljudi su vidjeli naše oznake, no sve što su nam mogli poručiti bilo je jedno veliko hvala. Kolege iz Srbije su nas dočekali širokih ruku i što se tiče toga sve je proteklo bolje nego smo ikad mogli zamisliti – objasnio je Rožđak. Njih su dvojica primila i specijalne plakate Vijeća srpske nacionalne manjine kao znak zahvale za sve što su učinili.

Izvor:
Foto: