Davor Majetić, generalni direktor HUP-a
Kapitalizam se mora redizajnirati zato jer ima probleme, i na tome se sada radi, ali društvo mora biti transparentno i jednakih prilika za sve! To je društvo u kojem bih volio živjeti!
U povodu službene najave Hrvatske udruge poslodavaca o skorašnjem otvaranju podružnice u Varaždinu, prve takve u Hrvatskoj, razgovor smo vodili s direktorom HUP-a Davorom Majetićem.
Rješenje problema
Na nedavno održanim Danima HUP-a mogla se čuti izjava koja se ticala poslodavaca u Hrvatskoj kako mi nismo problem nego rješenje problema. Što to točno znači?
Ono o čemu mi danas govorimo je da su poslodavci ti koji će pokrenuti poslodavačke poduhvate, pokrenuti tvrtke, zaposliti ljude i početi stvarati dodanu vrijednost. Privatni sektor je ključ za izlazak iz krize! Znači, trebaju se stvoriti preduvjeti i okolnosti i treba motivirati poslodavce. Tu ne mislim samo na ljude iz Hrvatske nego iz inozemstva, dakle, ljude koji će doći u Hrvatsku, donijeti svježi novac i, naravno, zaposliti ljude, povećati prihode, stvoriti veći BDP, stvoriti više novaca u porez koji će omogućiti svima puno jednostavniji život nego što je to danas.
imamo previše zakona koji su vrlo kompleksni, često puta dvosmisleni i nisu jasno definirani
Kako se poslodavci u Hrvatskoj nose s aktualnom gospodarskom krizom?
Što se tiče same krize, ona traje četiri godine, mi smo već sve zalihe potrošili, mi smo postali kapitalizam bez kapitala, jer tvrtke više nemaju kapitala za svoje gotovo osnovne potrebe. Znači, nemamo sigurno kapital za pokretanje novog investicijskog ciklusa. Trenutna situacija je vrlo ozbiljna kao što ste već slušali: zadnji podaci su vrlo poražavajući u smislu pada BDP-a i industrijske proizvodnje, što je vrlo zabrinjavajuće. Potrošnja je mala, što je indikator da su ljudi oprezni, da štede, a ako nemate potrošnju, onda nemate niti tržišta. A ako nemate tržišta, onda nemate niti prihoda. Na žalost, mi smo još uvijek okrenuti tržištu u Hrvatskoj, jer je vrlo teško izaći van; velikim smo dijelom još uvijek nekonkurentni.
No trebamo li u privatizaciji iz 90-ih godina tražiti uzroke naše krize koja je po mnogočemu specifična od krize u ostalim zemljama okruženja?
Privatizacija ima i dobrih i loših strana u 90-im godinama, tako da privatizacija nije rezultat krize, jer uzrok naše krize zapravo je naša gospodarska politika unazad 20-ak godina, a privatizacija ima u tome manji utjecaj.
Koji su uzroci brojnih stečajeva poput Jadrankamena, Dalmacijavina, Kamenskog, MTČ-a itd?
Nema jednog odgovora. U nekim tvrtkama je kriza pokazala da je menadžment neodgovoran i loš i da više nema nekakvih poslova koji su nekad bili. S druge strane, nestalo je tržište zbog smanjenja potrošnje, zbog straha ljudi, zbog smanjenjog optimizma. Treći razlog je vjerojatno bio to što, kad se dogodila kriza, konkurencija je postala puno žešča i puno je tvrtki došlo izvana tražiti svoje tržište, pa su neki izgubili dio tog tržišta. Općenito smo u krizi zbog smanjenja državne potrošnje koja je bila veliki generator rasta.
Koliko ste upoznati s radom industrijske zone u Varaždinu i možete li nekoga od poslodavaca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj posebno apostrofirati kao uzornog u poslovanju?
Nemam točno podatke za industrijsku zonu u Varaždinu, ali ono što je sigurno je da su Varaždin i Međimurska županija najrazvijeniji dio tržišta u smislu privatnog poduzetništva.
Koliko ste, međutim, zadovoljni suradnjom vladajuće koalicije i HUP-a?
U svakoj konstelaciji Vlade, nama je glavni zadatak biti partner Vlade jer joj želimo pomoći da stvori uvjete koji će biti dobri za gospodarstvo, pa time za poslodovce i za sve građane. Tako da je nama uvijek cilj imati vrlo otvorenu komunikaciju, sudjelovati u svim razmišljanjima, kreiranjima politika koje Vlada čini a utječu na gospodarstvo, i dati svoje mišljenje. Mi prije svega svakoj Vladi želimo biti konstruktivan partner, ali u toj komunikaciji tražimo otvorenost tako da se nećemo libiti biti kritični, ali i hvaliti ono što je dobro.
Poduzetništvo
uzrok naše krize zapravo je naša gospodarska politika unazad 20-ak godina
Ide li, međutim, gospodarska politika ove Vlade poslodavcima na ruku?
Što se tiče gospodarstva i politike, još se oni slažu. I neki zakoni su pokrenuti tako da je teško reći koliko će ta politika na kraju biti efikasna. Ono što je dobro i što su načelno ciljevi Vlade koje mi apsolutno podržavamo je da se smanje troškovi i porezno opterećenje gospodarstvu, dovedu investitori i da se uvede red. Apsolutno, mi to podržavamo i tu nema nikakve razlike između strategije Vlade i samih poslodavaca. Sad, to je pitanje brzine provedbe kojom će Vlada činiti ono što namjerava činiti i ono što bismo mi htjeli.
Koliko je, međutim, birokracija “kočničar” poslodavcima u njihovim projektima i naumima?
Imamo previše zakona koji su vrlo kompleksni, često puta dvosmisleni, nisu jasno definirani, koji u proceduri stvaraju gotovo nemoguće i tu treba promijeniti i raditi reformu prema kojoj će zakoni i procesi biti puno trasparentniji i jednostavniji. To ne znači smanjivanje radnih mjesta nego samo da postoji postupak u kojem vam je jasan put – koliko će trajati i koliko će to koštati.
Koji je poduzetnički sektor najviše pogođen krizom u Hrvatskoj?
Svi su sektori danas pogođeni, ali ono što je najočitije je građevina.
U kojim, međutim, privrednim granama vidite šansu za poduzetnike u Hrvatskoj i njihove zaposlenike?
Mi imamo sigurno par kompetitivnih prednosti kao zemlja. Mi imamo more, pruge, rijeke, ceste i poziciju koja je negdje između Europe i Azije. Mi smo preveliki uvoznici struje s obzirom na sve što imamo – i vode i mogućnosti da koristimo vjetar. Tu je i prehrambena industrija – još uvijek imamo velik dio poljoprivrednog teritorija koji se ne obrađuje. Imamo još tu prednost da zbog “zaostalosti” možemo proizvoditi zdravu hranu. Metaloprerađivačka industrija posebice u vašoj regiji je također prednost za nas. I, naravno, mi smo ugodna zemlja za život.
Klima
naš komunizam nije bio tako loš kao u Bugarskoj ili u Rumunjskoj
Zašto u Hrvatskoj prevladava tzv. antipoduzetnička klima? Jesu li to recidivi iz socijalizma?
Meni je jednom zgodom, svojevremeno kada sam poslovao s njime, redatelj Antun Vrdoljak kazao: “Ne dao ti Bog uspjeti u Hrvatskoj! Jer onda kažu za tebe ili da si lopov, ili da si politički podoban.” Takav je naš mentalitet. No s ovom krizom se to još i pojačava, jer ljudima padaju prihodi i ostaju bez posla i djelomično zbog medijskih napisa kako se tumači kriza i kada slušate o lošoj privatizaciji, kako su ljudi neodgovorni prema radnicima, stvara se dojam da zapravo poslodavci varaju državu, varaju radnike, varaju poslovne partnere, varaju sve! Mi tvrdimo da od 100 posto poslodavaca možda njih 10 posto su poslodavci koji se ne bi trebali tako zvati! Kao i u svakoj većoj skupini, uvijek imate onih problematičnih i s njima se treba baviti, ali 90 posto poslodavaca se bori da preživi, da sačuva radna mjesta, da raste, da zapošljava ljude, da im plaća osobne dohotke i na žalost u ovoj krizi je prevladala ova druga priča da poslodavci zapravo ništa drugo ne znaju nego otpuštati radnike zato što je kriza, dižu profite da bi sačuvali svoj standard ili način života. Ono što su nekad zaradili u prošlosti sada postaje kao grijeh. Ako ste vi poslodavac i sada imate malo bolju kuću ili auto, to se danas smatra gotovo kao grijeh, na žalost. Naravno, mi smo došli iz socijalizma, ali ne treba zaboraviti činjenicu da smo mi ušli u kapitalizam ne radi bijega iz socijalizma nego smo mi željeli imati prije svega svoju državu! S nestankom komunizma mi smo izabrali demokraciju, kapitalizam kao društveni sustav, ali naš komunizam nije bio tako loš kao u Bugarskoj ili u Rumunjskoj gdje su oni odjurili s puno optimizma i sreće iz onog totalitarnog sustava u kojem su živjeli. Tako da ljudi još uvijek imaju tu sjećanje kako im je bilo lijepo i sigurno. Na žalost, nesigurnost nije pitanje socijalizma ili kapitalizma nego pitanje današnjeg svijeta u kojem ništa više nije sigurno! I mislim da neće više biti sigurno kao nekada. Ali upravo ta klima je loša, jer ljudi moraju shvatiti da su poslodavci tu da stvaraju, da plaćaju poreze, da zapošljavaju, da plaćaju osobne dohotke, da zaposlenike plaćaju fer i na odgovarajući način i da čitavo društvo raste.
Kakva je, međutim, radna etika naših poslodavaca, ali i kakav je moralni profil naših poslodavaca kod kojih djelatnici rade?
To je rezultat antipoduzetničke klime. Sigurno ima ljudi koji spadaju u one koji imaju upitne moralne osobine i upitni su kao kvalitetni ljudi. Ali, srećom, to nije pravilo. To su izuzeci! Većina poslodavaca su normalni, ozbiljni poslovni ljudi koji pokušavaju realizirati svoje ideje. Sad tu treba još spomenuti i sivu ekonomiju. Dakle, mi ne razgovaramo o ljudima koji postoje na tržištu kao poslodavci, jer hrvatska siva ekonomija je negdje oko 30 posto; ti ljudi su možda poslodavci, ali su u sivoj ekonomiji. I mi s njima nemamo veze. Posljedica krize je da poslodavci i radnici više razgovaraju. Ako se nema za plaće, onda se kaže: “Strpite se, molimo vas.” Dakle, poslodavci su odgovorni prema radnicima, prema sebi i prema društvu. Nije upitno da slučaj Kamensko, primjerice, treba osuditi – nama takvi poslodavci smetaju i mi od toga ne bježimo. I tu treba napraviti jasnu razliku. One koji se ne ponašaju u skladu sa zakonima treba što prije maknuti s tržišta i tu čekamo pomoć države, jer mi nismo policajci. One koji su tu slučajno, treba na brzinu maknuti, jer će napraviit veliki nered! Kao što znate, danas je puno lakše zaradiit novac u Srbiji nego kod nas. Poslodavci se žale da nigdje nije teže zaradiit novac nego u Hrvatskoj. Tako da nikad nije lakše bilo uzeti novce i otići negdje oploditi taj novac, ali ljudi žele ostati ovdje, žele sačuvati radna mjesta. Tako da bih rekao kako su se poslodavci u ovoj krizi pokazali i žilavi, ali i naša produktivnost privatnih poduzetnika je jednaka kao i slovenska!
Treba staviti glave na kup!
Hrvatska je još uvijek aktivna samo u “jugosferi”
Kako će naši poslodavci biti pripremljeni kada sljedeće godine uđemo u EU?
To je dvosmjerno. Ja tvrdim da je za Hrvatsku prednost kada uđe na tržište s 500 milijuna ljudi – da nađemo neke svoje niše. Teško je očekivati da će netko iz Europe dolaziti u Hrvatsku zato što smo mi mala zemlja, malo tržište, ali sigurno je da će biti netko tko će željeti uzeti i taj dio našeg BDP-a! Jer 12,5 tisuća milijardi je BDP Europe, a Hrvatske je 40. Naravno da će nam htjeti konkurencija uzeti i ovih 40, jer konkurencija neće biti blagonaklona i reći: “OK, vi ste slabi, pa vas nećemo dirati!” Znači, bit će sigurno konkurencije, posebice na atraktivnim poslovima. Ova kriza je sad pokazala i potrebu da idemo na tržište izvan Hrvatske i dala je određene napore, pomake da poslodavci moraju razmišljati o tome što moraju učiniti da bi na tržištu izvan Hrvatske bili što konkurentniji. Tako da određeno znanje već postoji o vođenju brige o znanju, o kvaliteti, o troškovima o konkurenciji, što do krize nije bio slučaj. Ali sigurno postoji još puno prostora i mi ćemo organizirati i radionice i informirati poslodavce što ih čeka u EU. Čeka ih sigurno žestoka konkurencija, čeka konkurencija tvrtki koje su puno veće, tu mi moramo biti spremni i naći svoje niše gdje ćemo biti konkurentni. Tako da vrijeme dolazi, mi se moramo pripremati, sad sigurno nismo spremni jer imamo svoje probleme i teško je raditi u vremenu kad nemate za osnovno preživljavanje. Još uvijek sam optimist i tvrdim da je puno veća prilika da mi odemo van nego da nama Europa dođe ovdje!
A koliko su našim poslodavcima zanimljiva azijska tržišta?
Apsolutno! Mi se još uvijek vrtimo u tzv. jugosferi i u tzv. austrougarskoj sferi. Mi smo u tim zemljama jako aktivni. Međutim, sa zemljama iz Azije dolazi dosta inicijativa i mi ćemo pokušati uz Ministarstvo vanjskih poslova, koje je dosta aktivno, ali i s Uredom predsjednika RH, gurati poslodavce da istražuju koje su te naše mogućnosti i u tim zemljama. Znam, primjerice, da su sada Kinezi došli jer bi željeli poslovati s Vindijom u Varaždinu. To je, naravno, takvo tržište da kada bi se suradnja dogodila, Vindija bi trebala imati tri puta više proizvodnje nego što ima danas. I to bi bila nova šansa za Vindiju.
Kultura rada u RH
Izvor:
Foto: