Povežite se s nama

Život i društvo

“Varaždinac” pet ratnih godina po Jadranu potapao francuske podmornice i čuvao ga od talijanske eskadre

Objavljeno:

- dana

Istraživanje povijesti i tehničkih podataka jednoga pomalo neobičnog broda dovelo je povjesničara Zvonimira Freivogela čak do povijesti Kineske ratne mornarice i tamošnjih političkih previranja početkom 20. stoljeća, odnosno do povijesti i ocjene austrougarske brodogradnje u istom razdoblju. Štoviše, tijekom predstavljanja knjige „Carski i kraljevski razarač Warasdiner“ u sklopu prošlotjednog programa “Ljeto varaždinske povijesne knjige” okupljeni znatiželjnici mogli su od autora knjige putem videolinka štošta doznati o zbivanjima na Jadranu tijekom Prvoga svjetskog rata, o operacijama francuskih i njemačkih podmornica (makar i pod tuđim zastavama!) te o povijesti glasovite 16. varaždinske pješačke pukovnije na Srpskom bojištu početkom Velikog rata…

Brod je naručio kineski kraljević

Govoreći o austrougarskoj Carskoj i kraljevskoj ratnoj mornarici, Frevogel je uvodno naglasio da se razvila od bivše austrijske Carsko-kraljevske mornarice, koja se sredinom 19. stoljeća od obalne flote počela pretvarati u flotu otvorenog mora. Pobjedom nad talijanskom flotom kod Visa 1866. godine stekla je i svjetsku slavu, ali sustavna brodogradnja počinje tek 1898. godine. Naime, tada su građene prve serije oklopnjača, a zatim i oklopni krstaši, lake krstarice i brojne torpiljarke. Početkom 20. stoljeća austrougarska mornarica bila je po veličini osma na svijetu, a poslije propasti ruske flote u ratu s Japanom 1904./1905. godine skočila je na sedmo mjesto.

– U Velikoj Britaniji admiral Sir John A. Fisher (1841. – 1920.), poznat kao „otac“ Dreadnoughta, prvog bojnog broda sa svim glavnim topovima jedinstvenog kalibra i s parnim turbinskim pogonom, energično je razvijao razarače. Najpoznatije britansko brodogradilište tog doba koje se bavilo gradnjom razarača bila je tvrtka A. Yarrow & Co. u Poplaru. Cesarsko-kraljevska mornarica naručila je 1904. godine od njih prototip razarača koji je prvotno trebao imati 350 tona istisnine i brzinu od 26 do 27 čvorova (oko 50 km/h). Konačno je u kolovozu 1904. potpisan ugovor za gradnju broda istisnine 400 čvorova i brzine 27 čvorova, koji je kod porinuća imenovan kao Huszár. Prototip za nove torpiljarke, imenovan Kaiman, također je izgrađen u Engleskoj, a tvrtka Yarrow isporučila je planove za gradnju po jedne serije razarača i torpiljarki u austrougarskim brodogradilištima. Torpiljarke klase Kaiman imale su 200 tona istisnine i dostizale s jednim parnim strojem i jednim vijkom brzinu od 26 do 27 čvorova, a veći Huszári, s dva stroja i vijka, od 28 do 28,5 čvorova – objasnio je autor genezu nastanka legendarnog Warasdinera.

Od 11 razarača klase Huszár pet ih je izgrađeno u tada austrijskom brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino (STT) u Trstu, a nazvani su, poput Huszára, prema vojnicima: Ulan (konjanik naoružan kopljem), Streiter (ratnik), Wildfang (lovac), Scharfschütze (strijelac) i Uskoke (uskok). Drugih šest građeno je u novome mađarskom brodogradilištu Danubius u Rijeci i nazvano Turul (prema mitskoj ptici sokolu ugarskoga kralja Arpada), Pandur (pripadnik iregularnoga konjaništva; najpoznatiji su bili Trenkovi panduri), Csikós (mađarski pastir-konjanik), Reka (rijeka istočno od Gorice), Dinara i Velebit.

Brz i ubojit

No, publiku je najviše zanimalo odakle potječe naš Warasdiner i kakva je zapravo bila njegova uloga u ratnim zadaćama.

– Vratimo se u 1908. godinu, u doba kad su brodovi klase Huszár građeni prema licenci u Trstu i Rijeci. Još 1895. godine Kinesko Carstvo htjelo je obnoviti ratnu mornaricu, ali nije raspolagalo brodogradilištima sposobnima za gradnju suvremenih brodova, a ni financijska sredstva nisu bila obilna. Program je zastao, ali 1908. odlučeno je reorganizirati mornaricu. Te godine poslana je u inozemstvo mornarička delegacija pod vodstvom kraljevića Tsai-Tsuna i admirala Sa Zhenbinga. Od 30. prosinca 1909. do 2. siječnja 1910. godine delegacija je boravila u Puli. Tijekom boravka potpisan je niz ugovora s austrougarskim, a kasnije i s drugim europskim, pa i japanskim te američkim brodogradilištima o gradnji triju manjih krstarica, od čega dviju u Velikoj Britaniji (Chao Ho u brodogradilištu Armstrong i Ying Swei kod tvrtke Vickers) i jedne u SAD-u (Fei Hung u brodogradilištu Bethlehem Steel Co.), kao i dviju velikih topovnjača u Japanu. Naručena su i tri prototipa za razarače, od kojih je brod građen u STT-u trebao dobiti ime Lung Tuan (kineski: 龍湍). Bila je riječ o neznatno preinačenom razaraču klase Huszár! Kobilica Lung Tuana položena je na navoz 1. travnja 1911., brod je porinut 3. travnja 1912., a na pokusnim plovidbama 31. svibnja i 1. lipnja 1912. godine postigao je zavidnu brzinu do 30,65 čvorova – rekao je Freivogel.

Dodao je da je u Kini 10. listopada 1911. izbila građanska revolucija i Republika je zamijenila Carstvo. Financijski problemi usporili su ili prekinuli gradnju brodova, a tršćansko brodogradilište STT ostalo je sjediti na dovršenom razaraču Lung Tuan.

– Nije jasno zašto brod poslije dovršenja nije isporučen Kinezima jer je poznato da ga je u razdoblju od 4. do 6. lipnja 1912. godine, kad je posjetio brodogradilište, obišao i kineski veleposlanik. STT je ponudio „zaboravljeni“ razarač austrougarskoj mornarici u studenome 1912. za 1,2 milijuna kruna, ali u to doba Austrijancima više nije bio zanimljiv, jer je C. i kr. mornarica u međuvremenu odlučila graditi veće brodove s turbinskim pogonom. Tek kad je u srpnju 1914. godine počeo Prvi svjetski rat, austrougarska mornarica ponovno se sjetila Lung Tuana i otkupila ga za 1,292 milijuna kruna. Odvučen je iz Trsta u Pulu 28. kolovoza i preuzet istog dana za Carsku i kraljevsku mornaricu pod novim imenom Warasdiner, a u službu je ušao 10. rujna iste godine – ističe autor knjige, u kojoj otkriva još zanimljivih podataka o  “Varaždincu”.

Slavna tradicija

Primjerice, austrougarska ratna mornarica dodijelila je “prekobrojnom” razaraču klase Huszár ime Warasdiner, u čast 16. varaždinske pješačke pukovnije, iako je brod prvotno građen za Kinesku carsku ratnu mornaricu kao Lung Tuan.

– Kako su u to doba u službu ušli prvi veći brodovi s pogonom na parne turbine, Warasdiner je bio posljednji razarač Carske i kraljevske mornarice s već “zastarjelim” pogonom na stapne parne strojeve, ali je na pokusnoj plovidbi ipak uspio ostvariti brzinu veću od 30 čvorova. U skladu s poznatom i slavnom tradicijom varaždinskih vojnika, sudjelovao je tijekom Prvoga svjetskog rata u brojnim poduhvatima na Jadranu, podupirao operacije drugih brodova i hidroplana, tražio mine, lovio protivničke podmornice i pratio konvoje. Razarač je samo jednom oštećen, kad se sudario s jednim trgovačkim brodom, a potkraj rata ležao je u Puli, gdje su ga tijekom remonta zaplijenili Talijani i izrezali poslije 1920. godine – zaključio je Zvonimir Freivogel.

Jedini ratni brod s imenom grada Varaždina

Brod je u čast 16. varaždinske pješačke pukovnije i njezinih zasluga na Srpskom bojištu nazvan Warasdiner – ili, po domaći – Varaždinec.

– Iako je autor o brodu već pisao 2014. u zborniku radova „Varaždin i sjeverozapadna Hrvatska u Velikom ratu (1914. – 1918.)“, njegov entuzijazam tjerao ga je u daljnja istraživanja. Otkriveni su novi podaci o životu i radu Warasdinera, kao i fotografije, a sve je predstavljeno u ovoj monografiji. U kolektivnom sjećanju građana Hrvatske malo je događaja koji se vežu uz Prvi svjetski rat. Gotovo da se ne pamte važnije bitke, vojskovođe ili junačka djela. Zato je ova monografija spas od zaborava za jedan brod koji je odigrao malu ulogu u Velikom ratu, ali je nosio ime grada Varaždina – ističe urednik monografije dr. sc. Vladimir Huzjan.

Nisu zanemarene ni sitne pojedinosti

Traženje sitnih pojedinosti, primjerice zašto se neki brod baš tako zvao u određenom razdoblju, odvelo je autora u područje opće povijesti pojedinih država i njihovih mornarica.

– Tako sam bio prisiljen baviti se interdisciplinarno i drugim područjima znanosti, poput fizike, mehanike, kemije, metalurgije, optike, elektrotehnike ili sociologije. Sve to s ciljem kako bih shvatio metode brodogradnje, brodske zaštite, oružanih sustava, načina djelovanja podmornica ili suživota na velikim i manjim ratnim brodovima – naglasio je Freivogel.

Ratno djelovanje Warasdinera bilo je tipično za većinu lakih i brzih brodova Carske i kraljevske ratne mornarice u Prvom svjetskom ratu, koja je tako uspjela spriječiti protivnička iskrcavanja na vlastitoj obali.

Život i društvo

Učenička zadruga „Sunce“ Gospodarske škole pobjednik 27. smotre učeničkih zadruga Varaždinske županije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Između 26 osnovnih i srednjih škola s područja Varaždinske županije, čije učeničke zadruge su se 3. svibnja predstavile na XXVII. smotri učeničkih zadruga Varaždinske županije održanoj u Gospodarskoj školi Varaždin prvo mjesto odnijela je učenička zadruga škole domaćina „Sunce“.

Drugo mjesto pripalo je Učeničkoj zadruzi „Jabuka“ OŠ Martijanec, dok su treće mjesto osvojili članovi Učeničkoj zadruzi „Jurek“ iz Osnovne škole Sveti Đurđ.

Ujedno održan je i 9. sajam vježbeničkih tvrtki na kojom je sudjelovalo 28 vježbeničkih tvrtki, a s obzirom na goste iz Bosne i Hercegovine, sajam je ove godine poprimio i međunarodni karakter. U kategoriji „Predstavljanje i vizualni identitet tvrtke“ prvo mjesto pripalo je vježbeničkoj tvrtki Citronis d.o.o. iz Gospodarske škole Varaždin, dok je u kategoriji „Prodajni razgovor“ najbolja bila vježbenička tvrtka Campagnula Design d.o.o. iz Srednje škole Antuna Branka Šimića iz Gruda.

Otvorenju Smotre prisustvovali su zamjenica župana Varaždinske županije Silvija Zagorec, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport dr.sc. Miroslav Huđek, ministrica obrazovanja, znanosti, kulture i športa Zapadnohercegovačke županije Daniela Perić i ravnateljica Gospodarske škole Varaždin mr. sc. Jasminka Kelemen.

Zamjenica Zagorec tom je prigodom naglasila kako je Varaždinska županija nadaleko poznata po svojoj posvećenosti obrazovanju te podupire rad svojih učenika.

– Tome u prilog ide i ova smotra, ali i sajam vježbeničkih tvrtki. Učeničke zadruge su iznimno važne, one su promotori svoje lokalne zajednice, čuvari identiteta i tradicije. Učenici kroz rad u učeničkim zadrugama razvijaju poduzetnički duh, njihova ideja prerasta u finalni proizvod, radom u zadrugama uče odgovornosti, razvijaju svoju kreativnost i marljivost te ima na tome od srca zahvaljujem – ustvrdila je zamjenica župana čestitavši Gospodarskoj školi ujedno i njen dan.

Čast što su domaćini 27. županijske smotre učeničkih zadruga osnovnih i srednjih škola i 9. sajma vježbeničkih tvrtki, koja ove godine ima i međunarodni karakter izrazila je i ravnateljica Gospodarske škole mr. sc. Jasminka Kelemen.

– Imamo više izlagača nego lani, ali to nas jako veseli jer je to pokazatelj da se poduzetnički duh rađa, njeguje i raste. Ovakve manifestacije su izrazito važne jer učenici već od malih nogu vježbaju, uče, stječe navike kako započeti posao, a kroz to doznaju koliko je rada i truda potrebno da bi se nešto postiglo. Izuzetno je važno nastaviti i u srednjoj školi s ozbiljnijim znanjima iz poduzetništva kako bi se jednog dana mogli baviti poduzetništvom – istaknula je ravnateljica Kelemen.

Među brojnim izlagačima smotri sudjelovala je je i Učenička zadruga “Jurek” OŠ Sveti Đurđ, koja ove godine slavi 30. godina neprekidnog rada. Mentorica zadruge Elena Kovačić, ujedno je i voditeljica sekcije Kreativne krpice.

– Sekciju sam pokrenula prije nekoliko godina jer sam pronašla učenike koji vole šivati. I ove smo godine u krpicama i kreativni, ali smo se posvetili recikliranju i održivom razvoju. Naš štand je sav od recikliranih proizvoda – otkrila je Kovačić istaknuvši kako je interes u njihovoj školi za uključivanje u rad učeničkih zadruga iznimno velik, pa je tako od 257 učenika te škole, čak 180 zadrugara.

Nastavite čitati

Život i društvo

Već 19. godinu varaždinska Gradska tržnica potvrđuje status certificirane seljačke tržnice

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Na varaždinskome placu je u subotu, 4. svibnja, upriličena svečana podjela certifikata “Proizvodi hrvatskog seljaka” u sklopu projekta Udruge hrvatskih tržnica pod nazivom Certificirana seljačka tržnica.

Projekt je proveden u suradnji s Udrugom hrvatskih tržnica i Varaždinskom županijom.

Gradska tržnica Varaždin na samom je vrhu u Hrvatskoj prema broju certificiranih proizvođača. Ove je godine certificirano 56 domaćih proizvođača. Njih dvadesetak certifikate je primilo iz ruku zamjenika gradonačelnika Miroslava Markovića, predsjednika Gradskog vijeća Lovre Lukavečkog, tajnika Udruge hrvatskih tržnica Miljenka Ernoića, te direktorice Gradske tržnice Željke Vincek Strugar.

Certificirani su: Antolić Vjekoslava, Bek Denis, Bekrić Emsad, Bocko Vladimir, Bogadi Ivan,
Borovec Krešimir, Božić Zdravko, Brezovec Mileva, Brgles Ivanka, Cafuk Marija,
Cafuk Vid, Hižak Vesna, Hleb Drago, Ma-roko, Horvat Ivan, Horvat Marko, Horvat Štefa, Hudika Božidar, Ivanček Višnja, Kereša Marin, Koren Božidar, Košić Draženka, Košić Mario, Košić Vjekoslav, Kotiščak Danijel, Kranjčec Vera,kranjec Nevenka, Leskovar Marko, Lončar Zrinka, Ljubek Eduard,makaj Domagoj, Malić Branko, Mašić Ljiljana, Medved Ivica, Međimurec Draženka, Meljnjak Dario, Namjesnik Mladen, Novak Josip, Pavlović Sanja, Plantić Đurđica, Pocedulić Marija, Posavec Marjana, Premec Anka, Rog Božidar, Šegović Nada, Šimak Branko, Šipek Darko, Šipek Marija, Škreb Stjepan, Tkalec Nikola, Tomašić Marija, Vručina Đurđica, Vuković Nikola, Zagorec Franjo, Zagorec Katica i Zagorec Mario.

Zamjenik gradonačelnika Miroslav Marković čestitao je poljoprivrednicima, kao i svima koji rade na ovom projektu te, uz ostalo, rekao: “Drago mi je da će gotovo 60 OPG-ova danas dobiti certifikat koji su kao pečat kvalitete domaćim proizvodima na Varaždinskom placu. Mladi ljudi koji se bave poljoprivredom sigurno znaju kako je teško zaraditi svaki cent na polju na kojem rade.”

Marković se osvrnuo i na cijene na tržnici te istaknuo: “Domaća se proizvodnja suočava s izazovima visokih troškova proizvodnje koji nerijetko rezultiraju višim cijenama proizvoda na tržnici u usporedbi s onima koji dolaze iz masovne proizvodnje, često uvoznog porijekla. S obzirom na povećanje cijena u svim sektorima, Grad Varaždin izravnim prodavačima domaćih poljoprivrednih proizvoda s područja grada, koji prodaju na Gradskoj tržnici, svake godine subvencionira mjesečne troškove zakupa prodajnog mjesta. Postoji i niz drugih mjera kroz koje Grad Varaždin potiče ruralni razvoj na području grada, poput subvencija na nove plastenike i staklenike te subvencija za nabavku nove opreme za preradu i pakiranje proizvoda tako da u konačnici OPG-ovi postaju sve konkurentniji cijenom u odnosu na slične proizvode upitnog porijekla i kvalitete.”
Ujedno je obećao kako će se na svojoj budućoj poziciji saborskog zastupnika dodatno zalagati za poboljšanje položaja hrvatskih poljoprivrednika.

Direktorica Gradske tržnice Željka Vincek Strugar istaknula je da Varaždinski plac već 19 godina provodi projekt udruge Hrvatskih tržnica te s ponosom nosi status certificirane seljačke tržnice.

– Cilj projekta je zaštita malih proizvođača te poticanje potrošača na kupnju domaćih proizvoda izravno od proizvođača. Svježi i domaći proizvodi srž su naše ponude, a broj certificiranih prodavača dokaz je predanosti naših OPG-ova kvaliteti i izvrsnosti. Ponosni smo što smo prepoznati kao jedna od vodećih tržnica u Hrvatskoj po broju certificiranih prodavača što potvrđuje našu posvećenost održavanju visokih standarda. Kupujući na varaždinskoj tržnici, građani ne samo da uživaju u vrhunskoj kvaliteti već aktivno doprinose razvoju malih obiteljskih gospodarstava i jačanju lokalne poljoprivrede – jasna je bila Vincek Strugar.

Događaju je prisustvovao i tajnik Udruge hrvatskih tržnica Miljenko Ernoić koji je čestitao svim poljoprivrednicima, kao i djelatnicima koji rade na provođenju projekta od samog početka 2006. godine te istaknuo kako je varaždinska Gradska tržnica među vodećima u Hrvatskoj po broju certificiranih proizvođača i kontinuitetu provođenja ovog projekta.

Iz varaždinske Gradske tržnice najavljuju idući veliki događaj, Varaždinski sejem, na kojem će se predstaviti četrdesetak OPG-ova s domaćim proizvodima. Proslava je najavljena za subotu, 18. svibnja, uz tamburaški sastav Sedef i KUD Željezničar te zanimljive i atraktivne sadržaje za djecu.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje