Projekt izgradnje Regionalnog centra za odlaganje otpada Piškornica ponovno je zapeo, ovog puta zbog cijene izvođenja radova.

Na javni natječaj za izvođenje radova stigle su dvije ponude, od njemačkog Strabaga i grčkog Hellectora.

Ponuda njemačke kompanije iznosi nešto manje od 677 milijuna kuna, dok je druga ponuda još viša i iznosi nešto više od 716 milijuna kuna, dok je predviđena vrijednost projekta prema prvim projekcijama i konstrukciji financiranja iznosila oko 347 milijuna kuna. Drugim riječima, potencijalni izvođači radova traže dvostruko više od svote koja je predviđena projektom. Razlog tomu je poskupljenje građevinskog materijala, ali i radova u građevini.

Iako politika uvjerava da se od izgradnje Regionalnog centra neće odustati, postavlja se pitanje isplativosti, a tu je i činjenica da projekt godinama kaska i nikako da dođe do realizacije.

Sad se nameću dvije mogućnosti: ili ponavljanje natječaja, ili izmjena projekta. Kad bi se išlo s novim natječajem, mala je vjerojatnost da će se javiti netko s nižom cijenom, odnosno onom koja bi bila u prihvatljivim okvirima. To bi, uostalom, trajalo skoro godinu dana. Ako se pak odluči da se ide u izmjenu projekta, to će trajati vjerojatno još i duže.

Unatoč tomu, i gradska i županijska vlast, i ove sadašnje, a i bivše, godinama građane uvjeravaju da je RCGO Piškornica najbolje rješenje za sve probleme s otpadom. A problema itekako ima. Osim što balirani otpad stoji u Brezju od daleke 2005. godine, nedavno smo svjedočili i problemima gradske tvrtke Čistoća, koja nije bila u stanju riješiti tekući otpad koji se skupljao u Poljani. Nađeno je privremeno rješenje, pa se sad otpad razvozi po svim dijelovima Hrvatske, a pitanje je što će biti od Nove godine.

Kad se vratimo nekoliko godina unatrag, Piškornica se često spominjala i u kontekstu rješavanja baliranog otpada. Podsjetimo, primjerice, da je 2016. Piškornica namjeravala kupiti MBO. Dvije godine nakon toga je bivši župan Radimir Čačić govorio da će bale odvesti u Piškornicu. Od svega toga, naravno, nije bilo ništa, kao ni od realizacije izgradnje Regionalnog centra za odlaganje otpada.

Spomenimo i da je 2010. godine varaždinska tvrtka T7 VIS izgradila MBO i ugradila najsuvremeniju opremu u prvu tvornicu takve vrste u Hrvatskoj. Radilo se o investiciji od 180 milijuna kuna, što je puno manje od cijene Regionalnog centra Piškornica.

Međutim, zbog te iste politike koja je puno pričala, a probleme nije rješavala, već stvarala nove, varaždinski gospodarstvenik Davor Patafta morao je 2014. godine MBO prodati.

Sad se slična takva tvornica namjerava graditi u Koprivničkom Ivancu (Piškornica), ali po znatno višoj cijeni. Jedina razlika je što bi ondje trebao biti bioreaktor, za koji struka kaže da vrijedi između 7 i 10 milijuna eura.

S druge pak strane, postoji i obveza Hrvatske prema Europskoj uniji. Postoje, naime, određeni ciljevi iz nacionalnog Plana gospodarenja otpadom 2017. – 2022., kojim smo se obvezali prema EU-u da ćemo izgraditi centre za gospodarenje otpadom. Sve je izglednije da se ta obveza neće ispuniti.

Ministarstvo: Odgovornost je na korisnicima

Iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. za financiranje RCGO-a Piškornica izdvojeno je nešto manje od 314 milijun kuna. Ukupna vrijednost prihvatljivih troškova projekta iznosi nešto više od 448 milijuna kuna, za cijeli projekt.

Dogovoreno je da u sufinanciranju prihvatljivih troškova projekta, pored Europske unije, koja osigurava oko 70 posto iznosa ukupno prihvatljivih troškova, sudjelovat će i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s 20 posto, te suvlasnici tvrtke Piškornica d.o.o. Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Međimurska i Varaždinska županija te Općina Koprivnički Ivanec s ukupno 10 posto.

RCGO Piškornica je sad po upitnikom, a iz Ministarstva gospodarstva odgovorili su nam kako oni nemaju utjecaj na rokove i postupak javne nabave.

– Prema Ugovoru, korisniku projekta je dodijeljeno 313.749.954,75 kuna bespovratnih EU sredstava. Sukladno pravilima prihvatljivosti za Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., sredstva su korisniku na raspolaganju do 31. prosinca 2023. Ističemo kako je za postupke javne nabave odgovoran korisnik projekta. Ministarstvo ne sudjeluje u postupcima javne nabave i nema utjecaja na rokove realizacije projekta – stoji u odgovoru Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.