Mirjani Kolarek Karakaš uručena prestižna pjesnička nagrada
Varaždinskoj pedijatrici dr Mirjani Kolarek Karakaš u varaždinskoj je Gradskoj kniižnici i čitaonici uručena Velika zlatna plaketa Zvonimir Golob za...
U nedjelju, 28. studenoga, u velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu s početkom u 19 sati i 30 minuta Hrvoje Pintarić na rogu i Tamara Jurkić Sviben na klaviru održat će koncert 3. koncertne sezone.
Organizator je HNK u Varaždinu uz potporu Koncertnog ureda Varaždin i Ministarstva kulture i medija RH.
Besplatne ulaznice mogu se rezervirati i preuzeti na blagajni Kazališta.
Za dolazak na programe unutar zgrade HNK u Varaždinu potrebne su COVID potvrda i maska za lice.
Kontakt blagajne: 042 200 250; [email protected]
Hrvoje Pintarić rođen je 1971. godine u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Studij roga nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirao 1995. godine u klasi profesora Stjepana Mateića.Još za vrijeme studija postaje član Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske, gdje aktivno radi do jeseni 1996. godine, nakon čega slijedi jednogodišnje usavršavanje u Pragu kod profesora Zdeneka Tylšara. Od 1997. do 2004. godine prvi je hornist Dubrovačkog Simfonijskog orkestra s kojim ostvaruje solističke nastupe. Od 2004. godine živi i radi u Zagrebu kao član orkestra opere Hrvatskog narodnog kazališta, uspješno se bavi pedagoškim radom, te od jeseni 2018. postaje profesor roga na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Intenzivno se bavi komornom glazbom, sudjeluje na renomiranim brass festivalima, jedan je od osnivača komornog festivala “Amadeus Fest” u Bjelovaru, te kontinuirano koncertira u Hrvatskoj i inozemstvu kao solist s pijanisticom Tamarom Jurkić Sviben. U toj suradnji ostvario je više praizvedbi novih djela hrvatske glazbene baštine za rog i klavir (Prohaska, Bobić, Uhlik, Kabiljo, Grubačević…), što je 2019. godine i rezultiralo izdanjem nosača zvuka u suradnji sa izdavačkom kućom Cantus. Za australsku izdavačku kuću Hammering Records je snimio i nova djela za rog i klavir i rog solo, australskog skladatelja Alana Holleya. Umjetnički je voditelj Zagrebačkog orkestra ZET-a u Zagrebu.
Hrvatska pijanistica rodom iz Pule Tamara Jurkić Sviben (1973.) druženje s klavirom započela je u svojoj šestoj godini u rodnom gradu. Diplomirala je klavir u klasi akademika Jurice Muraia na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1995., te je pri istoj ustanovi stekla magisterij umjetnosti 2006. u klasi prof. Vladimira Krpana. Doktorirala je Kroatologiju 2016. godine s temom „Glazbenici židovskoga podrijetla u sjevernoj Hrvatskoj od 1815. do 1941. godine“.
Koncertira kao solistica i komorna glazbenica od 1992. na mnogim hrvatskim festivalima i u inozemstvu (Francuska, Danska, Island, Portugal, Grčka, Španjolska, Austrija, Albanija, Kosovo, Velika Britanija, Nizozemska, Njemačka, Mađarska, Ukrajina, Poljska, Litva, Bosna i Hercegovina, Izrael, Indija, Kanada, Australija), usredotočivši se na repertoar kraja 19. i početka 20. stoljeća. Usavršavala je svoje pijanističko umijeće kod Michaela Vosskresenskog i Leva Naumova, te u klasi Monique Mercier na Ècole Normale de Musique de Paris ‘Alfred Cortot’.
Snimila je tri nosača zvuka za izdavačku kuću Croatia Records s djelima hrvatskih i američkih skladatelja prve polovine 20. Stoljeća (Piano, Klavirske sonate Božidara Kunca i Začarani klavir) te dva Cd-a za australsku izdavačku kuću Hammerings Records s djelima australskog skladatelja Alana Holleya. Njezine snimke skladbi Ivane Lang i Alfija Kabilja nalaze se na izdanjima Cantusa. Redovno snima i za Hrvatski radio djela hrvatskih skladatelja. Surađivala je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijski orkestrom, Hrvatskim komornim orkestrom te orkestrom INK u Puli. Koncertirajući kao komorni glazbenik surađuje s renomiranim solistima iz zemlje i inozemstva. S hornistom Hrvojem Pintarićem i mezzosopranisticom Sofijom Cingulom osnovala je Trio Ludens, kao komorni sastav koji njeguje komornu glazbu 19. i 20. stoljeća s posebnim naglaskom na suvremeno hrvatsko glazbeno stvaralaštvo. S hornistom Hrvojem Pintarićem surađuje od 2010. godine na promociji novih djela hrvatske glazbene baštine za rog i glasovir. Zajednička suradnja rezultirala je brojnim koncertima u domovini, ali i turnejama u Kanadi i Australiji te nosačem zvuka Signali s djelima hrvatskih skladatelja u izdanju Cantusa. Skladbe M. Prohaske, T. Uhlika, B. Okmace, S. Majurec pisane su upravo za duo Jurkić Sviben-Pintarić Posebnu brigu, Tamara, posvećuje istraživanju i proučavanju hrvatske glazbene baštine te je osnivačica i predsjednica Udruge za proučavanje i promicanje kulturne baštine „Tamar“ u sklopu koje vodi sustavnu brigu za pronalaženjem i tiskanjem dosada neobjavljenih notnih zapisa hrvatske glazbene baštine. Od 2019. godine interdisciplinarna je docentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za područje kroatologije, znanosti o umjetnosti i glazbenu umjetnost.
Članica je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, Hrvatske glazbene scene mladih, Hrvatskog muzikološkog društva, potpredsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda te pročelnica odjela za glazbu Matice hrvatske.
U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.
Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.
Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.
U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.
Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.
Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.
U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.
Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.
– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.
Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.
Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.
– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.
– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.
Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.
Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.
Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.