Naslovna fotografija: Zgrada Općinskoga suda u Čakovcu

Otkad je društva, postoje razna uređenja koja podrazumijevaju nekakva pravila, propise, upute i mjere, koji nam, osobito u ovo čudno doba na globalnoj razini nepovoljne epidemiološke situacije, nikako nisu strani.

Iz toga, naravno, logično slijedi da za nepoštivanje takvih pravila postoje sankcije, ukori, prijekori, kazne ili posljedice po „nepridrživača“ u nekom drugom obliku.

Sudbo kleta!

Često te posljedice dolaze samo u vidu društvene osude, no ponekad se službeno, primjerice na sudu, izriču kazna ili upozorenje. „Sud“ u hrvatskome jeziku može označavati svašta: od ustanove, zaključka, izjave do same sankcije, religioznoga koncepta (“Božji sud”), i tako dalje.

Moglo bi Vas zanimati:

Ivančanki Marti Majcen dvostruki naslov državne prvakinje u standardnim plesovima

U nedjelju, 28. siječnja, ivanečki su plesači, ujedno članovi Plesnog kluba Takt Varaždin, na održanom Državnom prvenstvu u standardnim plesovima...

Sama riječ porijeklo vuče iz praslavenskog i staroslavenskoga pojma „sǫdъ“ (ruski „sud“, poljski „sąd“), koji pak najvjerojatnije potječu od indoeruopskog izraza *k’om-dh’o- (staroiranski „condum“). Od pojma „sud“ izvedene su i mnoge riječi povezane s nekim od navedenih značenja, kao što su „presuda“, „suditi“, „osuditi“, „sudben“, ali i „sudba“, odnosno „sudbina“.
Značenjski donekle povezan s pojmom suda je i već prije spomenuti izraz „kazna“, koji korijen dijeli s glagolom „kazati“, budući da se kazna javno izriče. Tako je u praslavenskom ona glasila „kazń“, a slično i danas zvuči na ruskom te poljskom jeziku.

Još jedan povezani pojam jest i riječ „sankcija“. Zanimljivo je da se primarno značenje ne odnosi na pravne posljedice kršenja zakona, što je danas vjerojatno najraširenije značenje, već je to „odobrenje nekog čina niže vlasti koje daje viša vlast“. Dolazi iz latinskoga jezika („sanctio“), a korijen dijeli s riječju „sanctus“ („svet, posvećen, nepovredljiv, častan, čist, potvrđen“). Poznate su i brojne tzv. „pragmatičke sankcije“, to jest, propisi koje je izdavao vladar o nekom državnom pitanju od velike važnosti i trajnoga značenja.

Vjerojatno najpoznatija Pragmatička sankcija na našim prostorima je ona od 19. travnja 1713. koju je donio njemačko-rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. (ili III.) Tim je, naime, zakonom Karlo regulirao pitanje nasljedstva u slučaju da umre bez sina. U to vrijeme bio je jedini muški Habsburgovac pa je želio osigurati prijestolje i za žensku lozu svoje dinastije, što se kasnije i dogodilo, budući da je caricom postala njegova kći Marija Terezija.

Poticaj mu je dao Hrvatski sabor, budući da je godinu ranije donio Hrvatsku pragmatičku sankciju, koja je zbog toga što su staleži u Saboru samostalno donijeli odluku o tom pitanju važna potvrda državnosti Kraljevine Hrvatske. Zato je često isticana jednim od ključnih dokaza hrvatskoga državnoga kontinuiteta i tradicije.

Božja strela

Još jedan pojam koji valja spomenuti je i „kaštiga“, koja se koristi osobito u kajkavskim krajevima za izrečenu ili izvršenu sankciju za krivicu, propust, prijestup ili zločin. Talijanskoga je porijekla te na tom jeziku „castigare“ znači „ukoriti“ (mletački „castigo“).

Zato se ponošajte kak tre, kaj vas nebu Božja kaštiga snašla…