– Borili smo se kroz život i bili u ne baš bajnim životnim situacijama, pa smo odlučili pomoći – istaknuo je Marijan Rožmarić (45) iz Črnca koji je sa svojom suprugom Šteficom (43) odlučio donirati automobil.

Naime, riječ je o Citroenu Xsari 2003. godište koji je kod Rožmarićevih bio desetak godina.

– Taj auto nam je dobro služio, a zadnje ga je vozila moja kćerka. Kako je ona odselila i sa suprugom kupila novi automobil, taj auto je stajao godinu dana – istaknuo je Marijan, inače pripadnik Oružanih snaga RH.

Njemu je ideja za lijepu gestu sinula na Badnjak i na svojem Facebook profilu pokrenuo je mini akciju pod nazivom „Projekt Xsara za sreću“.

– Uh, koja je to sreća bila kad je upalio nakon godinu dana – smije se Marijan koji sa suprugom Šteficom ima dvije kćeri, sina te unučicu.

Prije nego li je pokrenuo akciju, kontaktirao je Centar za socijalnu skrb Varaždin kako bi automobil otišao u prave ruke.

Iako je automobil upalio, nije baš bio u idealnom stanju. Potrebno je bilo uložiti u njega.

U Rožmarićevu akciju uključili su se prijatelji i poznanici.  

– Iako žele biti anonimni, moram ih istaknuti. Beskrajno hvala Igoru Angelovskom iz tvrtke Forol maziva koji je pomogao u servisu automobila, gospodinu Draženu Brleku iz tvrtke Montažne kuće DLB koji je riješio registraciju vozila te tvrtki Revian renta car koja je napravila kemijsko čišćenje vozila. Veliko hvala i mojem kolegi Luki H.. Pokazali ste da je u našem kraju još uvijek ostalo ljudi spremnih pomoći  – ponosan je Marijan koji je u subotu, 5. veljače, tehnički ispravan i registriran automobil predao samohranoj majci troje djece iz Varaždina.

Ona živi kao podstanar, jedna njezina kći je studentica, a sedmogodišnji blizanci imaju zdravstvene probleme, pa vrlo često majka s njima odlazi u Zagreb u Klaićevu.

– Susret s njima je bio više nego emotivan. Majka nije mogla vjerovati da postoje ljudi koji su sve ovo odradili i mislila je da se ovo stvarno njoj ne događa. Sinovi su već pričali da će se konačno voziti u autu, a ne po autobusima. Njezina kćerka nas je na oproštaju zagrlila sa suzom radosnicom u oku i pitala majku može li uzeti auto te se otišla provozati. Sinovi gospođe su posebna priča. Iako uz velike zdravstvene probleme, iskrenost dječja i radost su bili beskrajni. Već smo dogovorili igranje igrica zajedno i ponovni susret – zaključio je Marijan.