Indijci, Nepalci, Filipinci, Ukrajinci… U Hrvatskoj ih ima svake godine sve više, došli su zbog posla, a neki od njih namjeravaju i ostati.
Godinama u našoj zemlji nedostaje radnika, najviše u prerađivačkoj, drvnoj, metalskoj i građevinskoj industriji. Mladi odlaze za boljim poslom i boljim prilikama, a poslodavci više ne mogu popunjavati slobodna radna mjesta domaćim ljudima, pa radnike uvoze. S druge pak strane, stječe se dojam da se u Hrvatskoj sve događa po inerciji jer država gotovo da i nema imigracijsku politiku. Poslodavci strane radnike većinom nalaze samostalno ili preko agencija.
– Iz godine u godinu bilježimo porast broja državljana trećih zemalja na odobrenom privremenom boravku s osnova rada. Primjerice, na dan 31. siječnja 2017. godine na području PU varaždinske evidentirano je 20 državljana trećih zemalja na odobrenom privremenom boravku s osnova rada. Na dan 31. siječnja 2022. godine odobreni privremeni boravak s osnova rada ima 2679 državljana trećih zemalja – to su podaci PU varaždinske, a brojke govore same za sebe.
Problem je smještaj
Slična je situacija i u Međimurskoj županiji.
Kako su nam rekli brojni poslodavci sa sjevera Hrvatske, više nismo zanimljivi radnicima iz Srbije i Bosne i Hercegovine jer i oni odlaze put Austrije ili Njemačke, kao i naši mladi Hrvati i Hrvatice.
Sve veći problem postao je i smještaj. U Međimurskoj i Varaždinskoj županiji borave većinom u privatnim smještajnim kapacitetima, apartmanima, kućama za odmor ili sobama u sklopu ugostiteljskih objekata.
U Varaždinskoj županiji otvoreno je i pitanje treba li za strane radnike otvoriti inkluzivni centar. Župan Anđelko Stričak nedavno je rekao da bi bez stranih radnika gospodarstvo teže funkcioniralo te da treba voditi brigu i o strancima koji tu žive i rade.
Zasad sa smještajem nemaju problema Indijci koji žive u Velikom Bukovcu, njima je Požgaj Grupa, gdje su zaposleni, osigurala smještaj.
Naši mladi su otišli
– Nema više naših ljudi koji bi radili u pogonima, oni odlaze jer misle da su u drugim zemljama bolje prilike, i treba to razumjeti, pa i podržati. Mi se, s druge strane, da bismo nastavili razvijati poslovanje, moramo okrenuti stranim radnicima. Kod nas trenutno radi 50-ak stranih radnika, Indijaca, to su mladi i vrijedni ljudi koji su ovamo došli zaraditi i Hrvatsku smatraju boljom prilikom, baš kao što naši mladi smatraju Austriju ili Njemačku. Da bismo mogli planirati poslovanje i ugovarati poslove, moramo imati popunjene kapacitete u proizvodnji i to su prednosti sa stranim radnicima. Oni dođu na određeno vrijeme i znamo da na njih možemo računati – rekao nam je Nikola Požgaj, direktor Požgaj Grupe.
Ljubav prema Hrvatskoj
Zadovoljni su i njegovi indijski radnici.
Satyam Bhatia i Anwar Rajput u Veliki Bukovec, mjesto koje broji 660 stanovnika prema posljednjem popisu, došli su iz višemilijunskih gradova u Indiji.
Anwar Rajput je u Hrvatskoj već sedam godina, živi u Bjelovaru sa svojom obitelji, a u Velikom Bukovcu radi dvije godine. Na radnom je mjestu poslovođe, kroz tjedan je u Velikom Bukovcu, a vikende provodi s obitelji.
Studirao je u Londonu, obožava putovanja, ali namjerava ostati u Hrvatskoj. Supruga mu je Hrvatica, zaljubio se, kaže, u nju, ali i u Hrvatsku.
Ljubav prema Hrvatskoj počela je na zanimljiv način.
– Studirao sam u Londonu, a u slobodno vrijeme pratio sam nogomet. Najdraži igrač bio mi je Luka Modrić. Zanimalo me odakle je, pa sam počeo istraživati kako je u Hrvatskoj i odlučio tu potražiti posao – ispričao nam je Anwar. I tako je došao i ostao.
Ljudi su ga, kaže, odmah prihvatili.
– Ovdje su ljudi zaista pristupačni, odmah su me prihvatili i ja se sad osjećam kao pravi Hrvat. Ovdje kod vas je zaista lijepo, ovo je mirna zemlja. Prije nisam mogao ni zamisliti da moje dijete samo ide u vrtić ili školu. To u Indiji jednostavno nije moguće – rekao je Anwar.
Riječi hvale o ljudima i našoj zemlji ima i Satyam. On u Požgaj Grupi radi dvije i pol godine.
– Došao sam jer su ovdje bolje prilike i iznenadio sam se kako su ljudi dobri i ljubazni. Zadovoljan sam i odgovara mi ova sredina. Za razliku od velikog grada iz kojeg dolazim, gdje su stalno gužve, ovdje je mirno i svi se osjećamo sigurno – govori nam Satyam.
Drugi dom
Kao i Anwar, i on namjerava ovdje ostati, a uskoro mu dolazi i supruga iz Indije.
– Ovdje nam je najteže jer ne vidimo svoje obitelji. Odluka nije bila laka, ali odlučio sam probati i ovdje se skrasiti. Doći će mi uskoro i supruga i zajedno ćemo unajmiti stan – rekao je Satyam.
Ljudi kao što su Satyam Bhatia i Anwar Rajput ima u Hrvatskoj sve više. I dok naši mladi odlaze iskušati sreću i nove prilike u neke druge zemlje, u Hrvatsku dolaze mladi iz zemalja poput Indije i Nepala. I ono što pomalo začuđuje, ali i godi, je činjenica da zaista živimo u lijepoj zemlji, koja je, doduše, okovana birokracijom i politikom, pa ne čudi želja onih koji tek završe školu da se maknu. I dobro je da nas ponekad netko podsjeti da živimo u lijepoj i koliko-toliko mirnoj i slobodnoj zemlji, koja i dalje ima puno neiskorištenih potencijala.