PIŠE: KRISTINA PONGRAC, regionalna koordinatorica sadnje za Međimurje, jesen 2022.

Unatoč paralelnom oportunističkom green washingu, što je opet tema za neki drugi članak koji bi se bavio stvarnom održivosti ekoloških akcija, danas u doba globalne klimatske krize ekološka su pitanja nešto što se tiče svih stanovnika, odnosno korisnika Zemljine biosfere. Kako je čovjekov život ipak ovisan o svakodnevnoj konzumaciji hrane, vode i zraka, a koji su nerazdvojni dio prirodnih procesa, naša je osobna odgovornost posvetiti vlastitu pažnju i djelovanje za njihovo očuvanje.

Postoje različite manje lokalne i masovne internacionalne ekološke akcije koje se na različite načine bave pitanjima revitalizacije prirode, povećanja kvalitete života i održivosti. Od npr. „Afričkog zelenog zida“, pa na nacionalnoj i regionalnoj razini – „Zelena čistka“, „Čisto podzemlje“, „Moj zeleni izBor“ i „Zasadi stablo ne budi panj!“ Inicijativa i programa revitalizacije okoliša ima mnogo i zaista je prema lokalnom kontekstu moguće pokrenuti vlastite akcije kojima mu se može pridonijeti. Alati za rješavanje ekoloških pitanja predviđeni su i na europskoj razini novom Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. godine – “Vraćanje prirode u naše živote” te Europskim zelenim planom, koji kažu: „Klimatske promjene najveći su izazov našeg doba, koji nam ujedno pruža priliku da osmislimo nov gospodarski model. Nalazimo se na prijelomnoj točki u borbi protiv klimatskih promjena. Mi smo zadnja generacija koja može nešto učiniti prije nego što bude prekasno. O nama ovisi hoćemo li zadržati globalno zagrijavanje na manje od 2 °C, sačuvati egzistenciju, zaustaviti izumiranje biljnih i životinjskih vrsta i očuvati planet za buduće naraštaje. Obnova prirode i omogućavanje ponovnog procvata bioraznolikosti brzo je i jeftino rješenje za apsorpciju i skladištenje ugljika.”

Prihvaćanjem plana i strategije države članice obvezale su se do 2030. godine, među ostalim,  ostvariti osiguranje i poboljšanje statusa staništa i vrsta, povećavanje brojnosti oprašivača, sadnju tri milijarde stabala za biološku raznolikost, podršku urbanističkim planovima ozelenjavanja.

Ali što je uopće okoliš i zašto je on bitan? Okoliš je kompleksni sustav zemljine biosfere putem kojega osiguravamo i primarne i sekundarne uvjete za održavanje života. Mi smo neodvojiv dio okoliša pa iako je on samoodrživ, svojim smo djelovanjem i korištenjem usluga ekosustava u posljednjih nekoliko stotina godina uvelike utjecali na njegovo stanje. Antropocentrizmom, pohlepom za što većim materijalnim „dobrima“ i privilegijama te lošim upravljanjem resursima pregazili smo kapacitete okoliša toliko da je neupitno da nam predstoje još veći ekološki, pa tako i ekonomski preokreti. Iako su prirodna sukcesija i evolucija konstantne, regeneracija okoliša jednostavno ne može pratiti količinu i brzinu naših zahtjeva. Još je u prošlom stoljeću detektirano tzv. sporo nasilje u obliku deforestacije, dezertifikacije, presijecanja zemljišta i migracije vrsta, zakiseljivanja i erozija tla te nezasitne upotrebe fosilnih goriva i gubitka bioraznolikosti. Akumulacija svih tih pritisaka na biokapacitet, među ostalim, rezultirala je današnjim ekstremnim klimatskim promjenama. Uz povećanje broja stanovništva i ekonomije, najveći udio u tome imaju potrošnja energije i proizvodnja hrane te su međusobno veoma povezani.

Svejedno, taj pritisak na biokapacitet može se umanjiti i transferirati u mnogo održivije zahtjeve razvijanjem lokalne samoodrživosti i bioraznolikosti. Bioraznolikost je važna ne samo zbog zdravije i bogatije prehrane ili očuvanja vrsta i staništa, nego je upravo ona najvažnija u regeneraciji okoliša i njegovoj otpornosti na klimatske promjene.

Zbog toga je važno da od ovog trena na dalje na dnevnoj razini svatko od nas na svoj način počne pridonositi očuvanju prirode – našeg doma.

Bogatstvo u bioraznolikosti podržavamo podizanjem prirodne kvalitete tla i ponovnim omogućavanjem različitih staništa, kao npr. močvarnih, šumskih, rubnih, livadnih i kamenitih staništa. Uz oceane i šume, tlo čini trećinu ukupnog spremišta ugljika na Zemlji, koji je zaslužan za efekt staklenika kada se ne uspije preuzeti iz atmosfere, a s druge strane u tlu je neophodan za proizvodnju hrane bogate potrebnim nutrijentima. U potonjem procesu prednjače biljne zajednice i šume sa bogatom mikorizom koja sudjeluje u preuzimanju ugljika u tlo, a nezaobilazna je za kruženje hrane, regeneraciju tla i zaštitu samih biljnih zajednica.     Najbolji primjer takvog sustava su prašume, odnosno stogodišnje biljne zajednice i stabla koje imaju najveću apsorpciju ugljika, kao i najveću ulogu u razmjeni elemenata i zaštite cjelokupne mreže svog ekosustava. Nažalost, preostalo je svega 20 posto takvih izvornih drevnih šuma na Zemlji.

Vjerojatno ste primijetili razliku u temperaturi između parkova i npr. parkinga bez bogatog drvoreda. Znate li okolne izvore pitke vode i jesu li još protočni? I primjećujete li razliku između brojnosti biljnih i životinjskih vrsta sada i onih iz djetinjstva? Kad i gdje ste zadnji put vidjeli krijesnicu?

Šume, parkovi i bogate biljne zajednice poput biovrta i sl., usto što su ključni za regeneraciju tla i povećanje bioraznolikosti, koji su i nama neophodni za zdravu prehranu i život, također utječu na zadržavanje i lokalizirano kruženje vode te njezino pročišćavanje. Tako formirani prirodni sustavi uz što manje ljudskog utjecaja stvaraju vlastitu mikroklimu i biotop, čime među ostalim utječu i na smanjenje ekstremnih temperatura i toplotnih udara.

Briga za okoliš, uz brigu za ljude i brigu za pravednu raspodjelu, dio je etičkih principa održivih ljudskih zajednica. Iz tih razloga oblici djelovanja kao društveno-ekološki aktivizam zaista su vrijedni napori za promjenom prema boljoj budućnosti, iako se očekuju i korjenite promjene odozgo. U kvalitetnoj društveno-ekološkoj akciji svaki pojedinac može pridonijeti za dobrobit zajednice i podignuti kvalitetu svog života te života svih oko sebe.

Zbog toga nacionalna kampanja sadnje drveća „Zasadi stablo, ne budi panj!“ uz javne uprave i donosioce odluka također uključuje odgojno-obrazovne ustanove, poduzetnike i poduzetnice, civilna društva te pojedince.

Krajem jeseni 2021. započeta je kampanja za ovu zimu pa je u studenom provedena treća akcija sadnje stabala diljem Hrvatske. Samoorganiziranjem i koordinacijom po županijama i ova je kampanja uspješno provedena uz pomoć svih uključenih.

Tako su u Međimurskoj županiji, koja ima najmanju pošumljenost u Hrvatskoj od svega 12 posto (Strategija ruralnog razvoja Međimurske županije, 2015., nap.a.), što je trećina nacionalnog prosjeka, uspješno posađene stotine sadnica. Sadili su i veliki i mali, pojedinci i udruge koji su se spajali s općinama, školama i vrtićima i dr.

Uspješnosti kampanje pridonijeli su donatori sadnog i ostalog materijala: Rasadnik Iva, Rasadnik Žižek, Vrtni centar Iva, Rasadnik ukrasnog bilja, Mipex, Pilana Škrobar, Obrt Drvna galanterija i pilana Sandukar, Drvotrade, Prekom te Štefica Bartolić.

Novčanom potporom pomogli su ACTPrintlab, Tehnix, Ambijenti, Nording i Ljekarne Petek te uz njih civilne organizacije i općine koje su doprinijele organizacijom i potporom sudionicima su: Udruga građana „Gardruža“ Gardinovec, Udruga Centar za mlade Čakovec – CEZAM, Gljivarsko društvo „Smrčak“ Čakovec, Općina Orehovica, Općina Goričan, Općina Belica i Općina Mala Subotica.

Posađenih 2300 sadnica u okviru kampanje dobilo je svoj dom kod: DV-a „Cipelica“, DV-a „Suncokret“, DV-a „Sveti Nikola“, DV-a „Potočnica“, DV-a „Vesela loptica“, DV-a „Fijolica“, DV-a Belica, PŠ Sivica, OŠ Hodošan, OŠ Selnica, OŠ Mala Subotica, OŠ Macinec, OŠ Vratišinec, OŠ Strahoninec, OŠ Kuršanec, OŠ Donja Dubrava, OŠ Draškovec, Graditeljske škole Čakovec, Ekonomske i trgovačke škole Čakovec, Srednje škole Čakovec, Gospodarske škole Čakovec, Međimurskog veleučilišta, Sportsko-ribolovnog društva „Oštriž“ Novakovec, Javne ustanove za zaštitu prirode – „Međimurska priroda“, Tehnološko-inovacijskog centra, Hrvatskih šuma, Veterinarske stanice Donja Dubrava te nekoliko privatnih posjeda.

Iako organizatori kampanje savjetuju sadnju autohtonih vrsta, u Međimurju se zasigurno doprinijelo bioraznolikosti „cvetnjaka“ sadnjom čak 50 različitih vrsta drveća, voćaka i grmlja.

Veselja i pozitivnih komentara nije nedostajalo, pa prenosimo jednu od poruka koja nam se vratila iz DV „Potočnica“ iz Male Subotice:

“Zasadite stablo i Vi jer s njima je ljepše živjeti.

S njima je lakše i disati,

ona čiste zrak cijeloga svijeta,

stabla su pluća našeg planeta.”

Uime cijele ekipe iza kampanje „Zasadi stablo ne budi panj!“, koordinatorice sadnje za Međimursku županiju Kristina Pongrac i Kristina Trstenjak Šifković, zahvaljuju se svima koji su na bilo koji način doprinijeli akciji i vesele se daljnjem nastavku ovoga zelenog pokreta poboljšanja kvalitete suživota s okolišem.