U četvrtak, 24. ožujka, s početkom u 19 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” varaždinski pisac i umirovljeni novinar Krunoslav Kruljac predstavit će svoju petu samostalnu knjigu, naslovljenu “Dugi konec”.

– Čast mi je i zadovoljstvo pozvati vas na predstavljanje moje pete samostalne knjige “Dugi konec”, povodom 50. obljetnice moga novinarskog i spisateljskog djelovanja – poručio je Kruljac, čiju će knjigu predstaviti Alfred Obranić i dr. Zoran Čanić, a moderator će biti Dražen Dretar.

U glazbenom dijelu nastupit će flautist Stjepan Levanić i gitarist Predrag Pazman Larry.

Zanimljivosti

Naime, Dugi konec zapravo je Zagrebačka, najduža ulica u Varaždinu. Nakon Drugoga svjetskog rata Zagrebačka ulica bila je među jedine tri asfaltirane ulice u gradu, uz Optujsku i Vrazovu, a činila je dionicu asfaltne ceste Maribor – Varaždin – Zagreb, koju je 1942. godine izgradila njemačka Organizacija Todt kao dio sveukupne infrastrukture na području Trećeg Reicha, stoji u predgovoru Alfreda Obranića.

Sve ostale ulice bile su makadamske, navodi Obranić, a ljeti je cijeli grad bio u prašini, pa i Zagrebačka ulica. Zato je gradske ulice polijevao kamion-cisterna za kojim su trčala djeca, a vozač se zabavljao smanjujući i pojačavajući mlaz, zbog čega su djeca kućama stigla potpuno mokra, ali i osvježena od ljetne žege.

Zimi pak je bila atrakcija voziti se na ralici ili se vlastitim sanjkama “kopčati” na sanjke s konjskom zapregom.

Zbog velikog prometa sanjki Zagrebačka ulica bila je izglancana kao ledena površina, a kako tada nije bilo posipavanja solju, tako se izglancana površina znala zadržati skoro cijelu zimu, piše Obranić.

– Knjiga mi se svidjela jer je napisana od čovjeka koji voli svoj grad, što je nakon ove pete knjige posvećene Varaždinu sasvim izvjesno. Čim dovrši jednu temu, već ima u pripremi drugu, i tako će, ako bude uporan i ako mu Bog da zdravlja, opisati noviju povijest našega grada, spominjući kao aktere obične Varaždince. Dakle, ne one o kojima možemo pročitati u raznim monografijama, antologijama i enciklopedijama, već Varaždince koji nisu bili zanimljivi kamerama niti urednicima novina. Iz dosadašnjih tekstova i ove knjige koju sad predstavljamo može se zaključiti o temama koje čitav život zaokupljaju autora. Da Krunoslav Kruljac ne voli svoj grad, ne bi mu se neprekidno vraćao, kao da strepi da bi dobar dio događaja mogao biti nepovratno zaboravljen – napisao je Obranić u predgovoru, u kojem je ispričao i svoja najstarija sjećanja na najdužu varaždinsku ulicu, u vrijeme njegova djetinjstva i rane mladosti, a što se poslije zbivalo, piše Krunoslav Kruljac.

Žila kucavica

– Sve do izgradnje varaždinske istočne obilaznice bila je to prometna žila kucavica, nezaobilazna na ulazu i izlazu iz Varaždina u smjeru sjever-jug. Ulica je imala brojna obilježja, od industrije do poduzetništva, obrta i uslužnih djelatnosti, od urbanog dijela na početku do gotovo tipičnoga ruralnog na kraju, poznatog po imenu Brezje – piše autor knjige u uvodnom dijelu, prisjećajući se, između ostaloga, kupanja na Plitvici i bunkera iz Drugoga svjetskog rata na njezinoj obali u blizini Zagrebačke te bakljada i povorki po toj ulici što su ih stvarali uglavnom tvornički radnici koji su se s upaljenim bakljama kretali od Varteksa do Korza, manifestirajući svoje nezadovoljstvo.

– Današnja Zagrebačka ulica po mnogočemu je posebna, uz ostalo i zbog nerijetkih promjena naziva. Jedan od njih je Dugi konec i upravo mi se to ime učinilo najzgodnijim za naslov knjige koja je pred vama. Možda, poštovani čitatelji, neki navedeni povijesni detalji u knjizi i nisu najprecizniji, ali vjerujem da time knjiga neće izgubiti na zanimljivosti i da će zaokupiti vašu pozornost – ističe Kruljac.