Filmovi varaždinske Vanime na međunarodnim festivalima
Nakon što su filmovi nastali u produkciji varaždinskog Filmsko kreativnog studija Vanima protekle godine neobično uspješno predstavljali ovaj filmsko kreativni...
U Muzeju “Croata insulanus” Grada Preloga sredinom ožujka otvorena je izložba “Tri plava grada” umjetnice Dore Bakek.
O izložbi je govorila kustosica Muzeja Grada Preloga Iva Kožnjak, dok su u glazbenom programu sudjelovali Krunoslav Lajtman i Martina Sabljak. U svom umjetničkom putu Dora Bakek zaokružila je koordinate koje su je definirale i gradile. Odrasla je u Donjoj Stubici, studirala u Rijeci, a danas živi u Varaždinu.
Različite faze života, od djetinjstva, mladosti, odrastanja propituje putem identiteta gradova, ali i osobnog. Sve ovo radi vrlo neobičnom tehnikom, na granici između fotografije i grafike. Fotografije printa na prozirnicu za grafoskop i obrađuje je kao grafičku matricu (radira, grebe, šmirgla, dodaje, oduzima, igra se pozitivom i negativom). Tako obrađenu fotografiju skenira i printa, a rezultat toga je pikselizirana, nejasna slika, lišena detalja, mjestimice izgrebena i uništena, baš kao i ljudska sjećanja.
U tehničkom procesu izrade rada propitkuje granice grafike te spaja tradicionalni način obrade i otiskivanja matrice sa suvremenom tehnologijom. Iako je tehnika izrade radova u svim ciklusima jednaka (ciklus radova o Rijeci, Varaždinu i Donjoj Stubici), životnim putovanjem gradovima Dora Bakek promatraču prenosi drugačija iskustva pripadnosti određenom mjestu te potiče na razmišljanje – tko smo mi u ovim gradovima i kako oni utječu na nas? Izložba će biti otvorena do 22. travnja.
Dora Bakek je rođena 1990. u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Diplomirala je 2013. godine s temom “Slike podsvjesnog i nesvjesnog”. Dosad bilježi još četiri samostalne izložbe.
Sudjelovala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih izdvaja: 2018. Hommage Rijeci, Varaždin; 2018. KAOS – festival slobodnega kolaža, Kranj; 2016. Izložba “PerceiveArt predstavlja”, Zagreb; 2016. Izložba međunarodne likovne kolonije LindArt, Lendava; 2014. Izložba knjiga-objekata, Galerija Laroggia, Pordenone; 2013. Izložba “GrafičaRi”, Mali Salon, Rijeka.
Vodi likovne radionice za odrasle i djecu, od kojih izdvaja: 2020. Spoji-odvoji: čudnovate životinje, 47. Mali ZILIK, Karlovac; 2017. Grafičke radionice, Dječja likovna kolonija “LindArt junior”, Lendava; 2017. Radionice izrade keramike i papira na projektu “PoKret – poduzetno i kreativno”, Varaždin. Također, bavi se ilustracijom. Živi u Varaždinu, gdje radi kao nastavnica likovne kulture. Ujedno radi i kao profesorica-mentorica u Centru izvrsnosti za likovnu umjetnost u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Varaždin.
Izložbu možete pogledati do 22. travnja.
U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.
Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.
Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.
U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.
Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.
Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.
U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.
Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.
– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.
Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.
Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.
– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.
– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.
Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.
Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.
Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.