HIPERKREATIVNO

Kad čakovečki zbor Josip Štolcer Slavenski krene na natjecanje, tajnik i dirigentica već imaju napisan kratki tekst zahvale. Nije to prepotencija, nego posljedica dugogodišnjeg iskustva. Jer „Josip Štolcer Slavenski“ najnagrađivaniji je hrvatski zbor. 

Nagrada bi bilo i više kad bi mogli više putovati, ali za to nemaju dovoljno novaca. Pošast hrvatske kulture. Zato su se ograničili na nekoliko standardnih godišnjih, uglavnom državnih natjecanja i jedno međunarodno. Ove su godine bili na nekoliko međunarodnih jer su se održavala u – Hrvatskoj. Zbor je osnovan 1975. godine na inicijativu grupe građana. Tijekom 42 godine kontinuiranog djelovanja u njemu je pjevalo 550 pjevača. Danas ih je pedesetak. Tko jednom dođe u zbor, obično cijeli život ostane isprepleten sa zborom. 

– Studenti pjevaju u zboru, odsele se za poslom, dođu u mirovinu i vrate se zboru ili se ljudi vjenčaju i dobiju djeca, a kad djeca odrastu, roditelji se vraćaju u zbor. Naši se članovi uvijek vraćaju – priča tajnik Zbora Dejan Buvač, službenik Ministarstva obrane, koji je i sam nekad pjevao u zboru, a danas je logistika.

Želite pjevati?

U 42 godine postojanja Zbor je imao samo dvije dirigentice. Prvo je to punih 30 godina bila Dragica Karolina Šimunković, koju je nakon umirovljenja zamijenila profesorica Senka Bašić Šamec. Iako je ovo nagrađivani zbor vrhunske kvalitete, mjesto u Josipu Štolceru Slavenskom može potražiti svatko i svakog dana. Zbor nema organiziranih audicija, ništa u vezi njega nije pompozno. – Tko želi pjevati, dođe i ja ga poslušam. Uoči li se i minimalni kapacitet, nikoga nećemo odbiti. Ljudi dođu na nekoliko proba pa obično i sami vide jesu li dorasli zboru ili nisu – veli dirigentica Senka Bašić Šamec, bivša profesorica harmonike, a danas ravnateljica čakovečke Umjetničke škole „Miroslav Magdalenić“. Pedesetak različitih karaktera, svi odličnih glasovnih mogućnosti. 

Kreativce u takvom okruženju nerijetko obuzme žar za dokazivanjem i želje za isticanjem stvaraju se napetosti… Ima li toga u Štolcer Slavenskom? Dirigentica na pola rečenice već odlučno odmahuje glavom. 

Pjevači su stari od 15 do 70 godina, ima muškaraca i žena, domaćica i liječnika. Svi su ravnopravni

– Ne, ne, ne… Odnos je obiteljski. Nema zloće. Naravno da se netko ponekad malo i posvadi, ali se odmah i izmiri. Baš kao u svakoj obitelji – veli. 

Zbor je veliki dio života njegovih članova. Probe su redovito dva puta na tjedan, otprilike su dvadesetak dana godišnje zajedno na putu, autobusne su vožnje dugačke… Pjevači su svih generacija, od 15 do 70 godina. Ima muškaraca i žena, školaraca i različitih zanimanja. I nema podjele na „staleže“. Tu domaćica može u pjesmi dominirati nad liječnikom ako je muzikalnija. I kad se fešta svi su zajedno. A uvijek nalaze povod za dobar tulum – početak sezone, kraj sezone, sredina sezone… Mjesto održavanja nije problem. – Jedan pridruženi član drage nam volje, kad god zatrebamo, ustupi svoju vikendicu – smiju se. Dejan Buvač pušta pjevače da se brinu jedino i isključivo o glazbi. Dok dirigent brine o umjetničkom dijelu, on je na sebe preuzeo sve zadatke kojima će im učiniti zborski život ugodnijim. 

– Kad stignemo u neki grad, dobiju dva sata slobodno. Za to vrijeme ja tražim najkraći put do mjesta nastupa. Tako da kad krenemo prema dvorani, nemaju o čemu brinuti – veli Buvač. Sa sobom u inozemstvo povede i profesora engleskog Davora, koji svojim znanjem jezika sve savršeno prevodi. Tako se nikad nije dogodilo da zbor zakasni na nastup. 

Zborska kazališna družina “Štolcer “u sedam godina je nagrađena 28 puta

– Jednom nam je u Zadru pukla guma na autobusu. Pjevači su ju sami zamijenili i stigli smo na vrijeme – smije se Buvač. 
On je i po stažu najstariji član zbora. U Josipu Štolceru Slavenskom je punih 35 godine, od prvog razreda gimnazije. Senka Bašić Šamec ima deset godina kraći zborski staž, 25 godina je u zboru, 11 je dirigentica.

Članovi su kreativci i njihov se umjetnički talent ne zaustavlja samo na pjevanju. Zbor ima i svoju kazališnu družinu „Štolcer“, po čemu je jedini takav zbor u Hrvatskoj. Tu su i dvije vokalne skupine, muška i ženska. Svi u Štolcer Slavenskom imaju jednu karakternu crtu – kad nešto rade, rade to najbolje. 
– Glumačka družina Štolcer zadnjih je pet godina jedna od najuspješnijih amaterskih kazališnih družina u Hrvatskoj. Na državnom na

Novac

Redovni prihodi Zbora Josip Štolcer Slavenski su samo sredstva koja dobiju iz gradskog proračuna, a 300 tisuća raspoloživih  kuna dijeli 19 udruga u kulturi. Tako se stalno moraju javljati na razne natječaje Grada, Županije i resornog Ministarstva, a budžet pokrpaju i sponzorskim sredstvima.  Uzrečica je da je Čakovec premala sredina za toliko dobrih ansambala. – Premalo je novca za preveliku amatersku kvalitetu na gradskom području – veli Dejan Buvač 

Izvor:
Foto: