Iako zanimanje za Nikolu Teslu u svijetu sve više raste, izgleda da opet zaobilazi Varaždin, čak i na 130. obljetnicu njegova dvodnevnog posjeta baroknom gradu. Podsjećamo, u Varaždinu nije bilo sluha ni da se povodom 163. obljetnice rođenja ovog znanstvenika grad uključi u iznimno dobro promoviranu međunarodnu kulturnu rutu.

Zanemareni tragovi

Slična situacija je i sada, jer krajem ovog mjeseca najvjerojatnije neće biti dostojno obilježen Teslin dolazak u Varaždin, u kojem je 1892. godine kao već slavni znanstvenik bio gost obitelji svog ujaka Pavla (Paje) Mandića.

Srećom, varaždinski književnik mr. sc. Denis Peričić je u knjizi kojom predstavlja Tesline “Vizionarske misli” (izd. Šareni dućan, Koprivnica, 2017.) između ostaloga popularizirao i dugogodišnju korespondenciju dvojice uglednih rođaka, a to je učinio i u nagrađenoj priči “Kak je Nikola Tesla prišel vu Varaždin”, pisanoj tehnikom tzv. faction fictiona (izmišljaja na temelju činjenica).

Sa suprugom Anitom napisao je i objavio dramu o Tesli i Marku Twainu, koja još nije izvedena, no možda se sa zastupljenošću varaždinskih autora na sceni našega HNK-a nešto promijeni dolaskom nove intendantice.

Dotad, bivšoj gradskoj vlasti i umjetniku Nikoli Vudragu ipak moramo zahvaliti što je ispred Tehnološkog parka postavljena najveća Teslina skulptura na svijetu. Taj kolos visok 12,5 metara, širok 4,5 metara i težak oko 4 tone danas je jedini podsjetnik na Tesline varaždinske veze.

A njih je itekako bilo jer je Pavao Mandić uvijek žednog nećaka godinama opskrbljivao vinom. Slao mu je u New York domaću varaždinsku kapljicu, jer znanstvenikov osjetljiv želudac druga vina jednostavno nije podnosio. Kvalitetu vina iz našega kraja Tesla je prethodno otkrio u SAD-u na njemu svojstven način – eksperimentirajući! Naime, nakon što je kušao različite sorte američkih, francuskih, talijanskih, dalmatinskih i inih vina, na red su stigle i boce s varaždinskim zemljopisnim porijeklom.

Štoviše, u jednom od pisama ujaku Tesla navodi da vino iz Varaždina čeka “kao Židovi Mesiju”! I dok je on u Americi intenzivno stvarao pijuckajući varaždinska vina, njegovi najdraži ujak bio je itekako aktivan u društvenom i vjerskom životu.

Primjerice, od 1885. godine bio je član lokalne Crkvene pravoslavne općine, koja je vodila brigu o zgradi crkve sv. Đorđa. Dodajmo i to da je Nikola Tesla u Varaždin stigao iz Zagreba u srijedu, 25. svibnja 1892. godine, u pratnji još jednog ujaka. Riječ je o episkopu tuzlanskom Nikolaju (Petru) Mandiću, bratu pukovnika austrougarske vojske Paje Mandića.

Kako doznajemo od Milice Kesler, kustosice beogradskog Muzeja Nikole Tesle, o boravku ovog znanstvenika u Hrvatskoj pisale su brojne onovremene tiskovine.

– Između ostalih, novosti o boravku Nikole Tesle vijesti je donosio zagrebački “Srbobran”. Nažalost, u muzejskoj arhivi nisam uspjela pronaći varaždinsku adresu na kojoj je stanovao Pajo. Pregledala sam prepisku s obitelji, i sva pisma koja su sačuvana u Teslinoj arhivi su napisana iz Pomaza, grada iz okoline Budimpešte. Dakle, varaždinskog traga nema. Također, nemamo ni pisma koja je Tesla napisao svom ujaku. Navodi pisama koji su objavljeni u knjizi “Prepiska sa rodbinom” su preuzeti iz knjige Vladimira Njegovana “Nikola Tesla – heroj tehnike”, koju je objavila “Prosvjeta” Zagreb 1950. godine. Autor, nažalost, nije naveo izvore. Ipak, možda je i to nekakav dodatan trag… – ističe Kesler.

Vrijedni dokumenti

Na kraju, spomenimo da Gradski muzej Varaždin u svojoj zbirci čuva unikatno prvo izdanje knjige “The Inventions, Researches and Writings of Nikola Tesla”, koju je osobno signirao Tesla. Također, i Državni arhiv u Varaždinu posjeduje nekoliko originalnih dopisa Paje Mandića.

U jednom od njih Teslin najdraži ujak moli gradske poglavare da ga oslobode plaćanja poreza na sve proizvedeno vino – najvjerojatnije ono koje je flaširao i potom u drvenim sanducima trgovačkim brodovima slao Nikoli “preko bare”.

Ujak Pajo prekorio nemarnog nećaka

Već spominjani Teslin ujak Pajo Mandić, koji je u našem gradu od čina bojnika dogurao do pukovnika austrougarske vojske, po odlasku u mirovinu preselio se na tastovo imanje u Pomaz kod Budimpešte. Iako u poznim godinama, ni 1897. godine nije zaboravio na obećanje koje mu je u Varaždinu dao Nikola Tesla.

– Mili moj Nikola, mnogo vremena prođe od kad sam od tebe zadnji put pismo dobijo. Ima od toga dana valjda tri godine. Koliko mojih pisama za tebe? Preporučenih i uz retur recepise (s povratnicom) sva ostadoše na moju žalost bezuspješna. Ili ti ih nisi dobijo ili… daljnje predmnjeve nesmem da izreknem! Gorko je za onoga, koji od svoga – kojeg ljubi, kojeg ubožava (obožava), za kojeg bi i svoj život žertvovati pripravan bijo – kroz tako dugo vreme glas očekuje, pak taj željeni glas dobiti nemože. U što su se tvoja obećanja – koja si mi u Varaždinu dao, da ćeš mi svakog mjeseca jedanput pisati – pretvorila? Jesam li ja skrivijo štogod, da me tako pustiš bez glasa, bez utjehe, bez radosti… – prekorio je nemarnog nećaka u svom pismu Pajo Mandić, čovjek koji je godinama bio glavni Teslin snabdjevač vinima.